Idi na sadržaj

Sun Yat-sen

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sun Yat-sen
Rođenje (1866-11-12) 12. novembar 1866.
Cuiheng, Kina
Smrt12. mart 1925(1925-03-12) (58 godina)
Peking, Kina

Sun Yat-sen (kin.: 孙逸仙 / 孫逸仙 / Sūn Yìxiān) (12. novembar 1866 – 12. mart 1925.)[1][2][3] bio je kineski revolucionarni vođa, ljekar, političar, državnik i osnivač Kuomintanga. U Narodnoj Republici Kini i Tajvanu smatra se "ocem nacije" i "pretečom revolucije" u Narodnoj Republici Kini zbog njegove instrumentalne uloge u rušenju dinastije Qing tokom Xinhai revolucije. Osnivač je političke filozofije, nazvane Tri narodna principa. Sun je jedinstven među kineskim vođama 20. vijeka po tome što je bio nadaleko cijenjen i u kontinentalnoj Kini i na Tajvanu.[4]

Sun se smatra jednim od najvećih lidera moderne Kine, ali je njegov politički život bio u stalnoj borbi i čestom izgnanstvu. Nakon uspjeha revolucije 1911. godine, brzo je dao ostavku na mjesto predsjednika novoosnovane Republike Kine i prepustio položaj Yuan Shikaiju. Uskoro je otišao u egzil u Japan radi sigurnosti, ali se vratio da bi osnovao revolucionarnu vladu na jugu kao izazov za gospodare rata koji su kontrolisali veći dio nacije. Godine 1923. pozvao je predstavnike Komunističke internacionale u Kanton (Guangdžou) da reorganizuju svoju partiju i formirao krhki savez sa Komunističkom partijom Kine. Nije doživio da vidi kako njegova partija ujedinjuje zemlju pod njegovim nasljednikom, Chiang Kai-shek, u Sjevernoj ekspediciji. Umro je u Pekingu od raka žučne kese 12. marta 1925. godine.[5]

Sunovo glavno nasljeđe je njegova politička filozofija poznata kao tri principa naroda: Mínzú (民族主義, Mínzúzhǔyì) ili nacionalizam (nezavisnost od strane dominacije), Mínquán (民權主義, "Mínquan) ili prevedeno pravo naroda" „demokratija“), i Mínshēng (民生主義, Mínshēngzhǔyì) ili život ljudi (ponekad se prevodi kao „komunitarizam“ ili „blagostanje“).[6][7][8]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Mjesto rođenja i rani život

[uredi | uredi izvor]

Sun Yat-sen je rođen 12. 11. 1866. u porodici Sun Dacheng i Madame Yang.[3] u selu Cuiheng, okrug Xiangshan (sadašnji grad Zhongshan), provincija Canton (sada Guangdong).[3] Rođen je s kulturnom pozadinom Hakka[9][10] i kantonskim kao maternjim jezikom. Njegov otac je posjedovao vrlo malo zemlje i radio je kao krojač u Makau, te kao kalfa i portir.[11] Nakon što je završio osnovno obrazovanje, preselio se u Honolulu u Kraljevini Havaji, gdje je živio udobnim životom skromnog bogatstva uz podršku svog starijeg brata Sun Meija.[12][13][14][15]

Godine obrazovanja

[uredi | uredi izvor]

Sa 10 godina, na Havajima, Sun je počeo da se školuje.[2] Srednju školu je završio na Havajima.[16] i upoznao svog prijatelja Lu Haodonga.[2] Sa 13 godina 1878, nakon nekoliko godina lokalnog školovanja, Sun je otišao da živi sa svojim starijim bratom Sun Meiom (孫眉) u Honolulu.[2] Sun Mei je finansirao obrazovanje Sun Yat-sena i kasnije će dati veliki doprinos rušenju Mandžura (dinastija Qing).[12][13][14][15]

Tokom svog boravka u Honoluluu, Sun Yat-sen je išao u školu ʻIolani gdje je studirao engleski jezik, britansku historiju, matematiku, nauku i kršćanstvo.[2] Iako prvobitno nije mogao govoriti engleski, Sun Yat-sen je brzo naučio jezik i dobio nagradu za akademsko postignuće od kralja Davida Kalākaue prije nego što je diplomirao 1882. godine.[17] Zatim je pohađao Oahu College (sada poznat kao Punahou School) jedan semestar.[2][18] Godine 1883. poslan je kući u Kinu jer je njegov brat postajao zabrinut da Sun Yat-sen počinje prihvaćati kršćanstvo.[2] Kako su Havaji bili aneksirani od strane Sjedinjenih Država u to vrijeme, Sun je dobio američko državljanstvo.[19]

Kada se 1883. vratio u Kinu sa 17 godina, Sun se ponovo susreo sa svojim prijateljem iz djetinjstva Lu Haodongom u Beijidian-u (北極殿), hramu u selu Cuiheng.[2] Videli su mnoge seljane kako obožavaju Beiji (bukvalno Severni pol) cara-boga u hramu, i bili su nezadovoljni njihovim drevnim narodnim metodama liječenja.[2] Razbili su lik, izazivajući gnjev mještana, te su pobjegli u Hong Kong.[2][20][21] Po dolasku u Hong Kong u novembru 1883. studirao je u Eparhijskom domu i sirotištu u Istočnoj ulici (danas Dijecezanska škola za dječake),[22][23] a od 15. aprila 1884. do diplomiranja 1886. bio je u The Državna centralna škola u ulici Gough (sada Queen's College).[24][25]

Godine 1886. Sun je studirao medicinu u bolnici Guangzhou Boji kod kršćanskog misionara Johna G. Kerra.[2] Prema njegovoj knjizi "Kidnap u Londonu", Sun je 1887. godine čuo za otvaranje Hong Kong koledža medicine za Kineze (preteča Univerziteta u Hong Kongu) i odmah je odlučio da iskoristi "prednosti koje nudi."[26] Na kraju, stekao je licencu za hrišćansku praksu kao ljekar 1892. godine.[2][27] Značajno je da je od svoje generacije od 12 učenika, Sun bio jedan od samo dvojice koji su diplomirali.[28][29][30]

Vjerski pogledi i krštenje

[uredi | uredi izvor]

Početkom 1880-ih, Sun Mei je poslao svog brata u školu ʻIolani, koja je bila pod nadzorom crkve Havaja i kojom je upravljao anglikanski prelat, Alfred Willis, a jezik predavanja je bio engleski. U školi je mlađi Sun prvi put došlo u kontakt s kršćanstvom.

Sun je kasnije kršten u Hong Kongu (4. maja 1884.) od strane velečasnog Charlesa Roberta Hagera[31][32][33] američkog misionara Kongregacijske crkve Sjedinjenih Država (Američki odbor komesara za strane misije) na bratovo nezadovoljstvo. Ministar će također razviti prijateljstvo sa Sunom.[34][35] Sun je pohađao crkvu To Tsai (道濟會堂), koju je osnovalo Londonsko misionarsko društvo 1888. godine,[36] dok je studirao medicinu na kineskom emedicinskom fakultetu u Hong Kongu. Sun je zamišljao revoluciju sličnu misiji spasenja kršćanske crkve. Njegovo preobraćenje na kršćanstvo bilo je povezano s njegovim revolucionarnim idealima i nastojanjem da napreduje.[35]

Put ka revolucionarstvu

[uredi | uredi izvor]

Četiri razbojnika

[uredi | uredi izvor]
Sun (drugi slijeva) s prijateljima iz Četiri razbojnika: Yeung Hok-ling (lijevo), Chan Siu-bak (sredina), Yau Lit (desno), i Guan Jingliang (關景良, stoji) na kineskom emedicinskom fakultetu u Hong Kongu, oko 1888.

Tokom pobune za vrijeme dinastije Qing oko 1888, Sun je bio u Hong Kongu sa grupom revolucionarnih mislilaca, zvanim Četiri razbojnika, na medicinskom fakultetu za Kineze u Hong Kongu.[37]

Od Književnog društva Furen do Udruženja za oživljavanje Kine

[uredi | uredi izvor]

Godine 1891. Sun je upoznao revolucionarne prijatelje u Hong Kongu, uključujući Yeunga Ku-wana koji je bio vođa i osnivač Književnog društva Furen.[38] Grupa je širila ideju o svrgavanju dinastije Qinga. Godine 1894. Sun je napisao peticiju od 8.000 znakova vicekralju dinastije Qing Li Hongzhangu izlažući svoje ideje za modernizaciju Kine.[39][40][41] Otputovao je u Tianjin da lično predstavi peticiju Liju, ali nije dobio audijenciju.[42] Nakon tog iskustva, Sun se nepovratno okrenuo ka revoluciji. Otišao je iz Kine na Havaje i osnovao Udruženje za oživljavanje Kine, koje je bilo posvećeno revolucioniranju prosperiteta Kine. Bilo je to prvo kinesko nacionalističko revolucionarno društvo.[43] Članovi su bili uglavnom kineski iseljenici, posebno iz nižih društvenih slojeva. Istog mjeseca 1894, Književno društvo Furen spojeno je sa hongkonškim ogrankom Udruženja za oživljavanje Kine.[38] Nakon toga, Sun je postao sekretar nedavno spojenog Udruženja za oživljavanje Kine, kojem je Yeung Ku-wan predvodio kao predsjednik.[44] Oni su prikrili svoje aktivnosti u Hong Kongu pod vođenjem biznisa pod nazivom "Klub Kuen Hang"[45]:90  (乾亨行).

Društvo Nebo i Zemlja i putovanja u inostranstvo traže finansijsku podršku

[uredi | uredi izvor]

Sekta "Društvo neba i zemlje" poznata kao Tiandihui postojala je dugo vremena.[46] Grupa se takođe naziva "tri organizacije koje sarađuju", kao i Trijade.[46] Sun je uglavnom koristio grupu da iskoristi svoja putovanja u inostranstvo kako bi dobio dalju finansijsku i resursnu podršku za svoju revoluciju.[46]

Prvi kinesko-japanski rat

[uredi | uredi izvor]

Godine 1895. Kina je pretrpjela ozbiljan poraz tokom Prvog kinesko-japanskog rata. Postojale su dvije vrste odgovora. Jedna grupa intelektualaca je tvrdila da bi mandžurska vlada Qinga mogla vratiti svoj legitimitet uspješnom modernizacijom.[47] Naglašavajući da bi svrgavanje Manchua rezultiralo haosom i dovelo do toga da Kina bude razbijena od strane imperijalista, intelektualci poput Kang Youweija i Liang Qichaoa podržali su odgovor inicijativama poput Stodnevne reforme.[47] U drugoj frakciji, Sun Yat-sen i drugi poput Zou Ronga željeli su revoluciju kako bi zamijenili dinastički sistem modernom nacionalnom državom u obliku republike.[47] Ispostavilo se da je Stodnevna reforma bila neuspješna do 1898.[48]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Steinberg, Jessica (10. 2. 2021). "China's century-old support for Zionism surfaces in letter". The Times of Israel. Pristupljeno 11. 8. 2022.
  2. ^ a b c d e f g h i j k l Singtao daily. Saturday edition. 23. 10. 2010. 特別策劃 section A18. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition 民國之父.
  3. ^ a b c "Chronology of Dr. Sun Yat-sen". National Dr. Sun Yat-sen Memorial Hall. Arhivirano s originala, 16. 4. 2014. Pristupljeno 12. 3. 2014.
  4. ^ Tung, William L. [1968] (1968). The political institutions of modern China. Springer publishing. ISBN 9789024705528. str. 92. P106.
  5. ^ Barth, Rolf F.; Chen, Jie (2. 9. 2016). "What did Sun Yat-sen really die of? A re-assessment of his illness and the cause of his death". Chinese Journal of Cancer. 35 (1): 81. doi:10.1186/s40880-016-0144-9. PMC 5009495. PMID 27586157.
  6. ^ "Three Principles of the People". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 15. 5. 2017.
  7. ^ Schoppa, Keith R. [2000] (2000). The Columbia Guide to Modern Chinese History. Columbia university press. ISBN 0231500378, ISBN 9780231500371. pp. 73, 165, 186.
  8. ^ Sun, Yat-sen (3. 8. 1924). "三民主義：民生主義 第一講 [Three Principles of the People: People's living, Lecture 1]". 《國父全集》 [Complete collection of the National Father's scripts]. 中山學術資料庫系統 (jezik: kineski). str. 0129–0145. Arhivirano s originala, 11. 5. 2019. Pristupljeno 30. 12. 2019. 我們國民黨提倡民生主義，已經有了二十多年，不講社會主義，祇講民生主義。社會主義和民生主義的範圍是甚麼關係呢？近來美國有一位馬克思的信徒威廉氏，深究馬克思的主義，見得自己同門互相紛爭，一定是馬克思學說還有不充分的地方，所以他便發表意見，說馬克思以物質為歷史的重心是不對的，社會問題才是歷史的重心；而社會問題中又以生存為重心，那才是合理。民生問題就是生存問題......
  9. ^ 门杰丹 (4. 12. 2003). 浓浓乡情系中原—访孙中山先生孙女孙穗芳博士 [Central Plains Nostalgia-Interview with Dr. Sun Suifang, granddaughter of Sun Yat-sen]. China News (jezik: kineski). Arhivirano s originala, 8. 7. 2011. Šablon:Google translation
  10. ^ Bohr, P. Richard (2009). "Did the Hakka Save China? Ethnicity, Identity, and Minority Status in China's Modern Transformation". Headwaters. 26 (3): 16.
  11. ^ Sun Yat-sen. Stanford University Press. 1998. str. 24. ISBN 978-0-8047-4011-1.
  12. ^ a b Kubota, Gary (20. 8. 2017). "Students from China study Sun Yat-sen on Maui". Star-Advertiser. Honolulu. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  13. ^ a b KHON web staff (3. 6. 2013). "Chinese government officials attend Sun Mei statue unveiling on Maui". KHON2. Honolulu. Arhivirano s originala, 22. 8. 2017. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  14. ^ a b "Sun Yat-sen Memorial Park". Hawaii Guide. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  15. ^ a b "Sun Yet Sen Park". County of Maui. Arhivirano s originala, 22. 8. 2017. Pristupljeno 21. 8. 2017.
  16. ^ Gonschor, Lorenz (2. 1. 2017). "Revisiting the Hawaiian Influence on the Political Thought of Sun Yat-sen". The Journal of Pacific History. 52 (1): 52–67. doi:10.1080/00223344.2017.1319128. ISSN 0022-3344. S2CID 157738017.
  17. ^ "Dr. Sun Yat-Sen (class of 1882)". ʻIolani School website. Arhivirano s originala, 20. 7. 2011.
  18. ^ Brannon, John (16. 8. 2007). "Chinatown park, statue honor Sun Yat-sen". Honolulu Star-Bulletin. Arhivirano s originala, 4. 10. 2012. Pristupljeno 17. 8. 2007. Sun graduated from Iolani School in 1882, then attended Oahu College—now known as Punahou School—for one semester.
  19. ^ Mair, Victor H.; Sanping, Sanping; Wood, Frances (2013). Chinese Lives: The people who made a civilization. London: Thames & Hudson. str. 200. ISBN 9780500251928.
  20. ^ 基督教與近代中國革命起源:以孫中山為例. Big5.chinanews.com:89. Arhivirano s originala, 28. 10. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2011.
  21. ^ 歷史與空間：基督教與近代中國革命的起源──以孫中山為例 – 香港文匯報. Paper.wenweipo.com. 2. 4. 2011. Arhivirano s originala, 27. 10. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2011.
  22. ^ "Central and Western Heritage Trail". Arhivirano s originala, 9. 7. 2021. Pristupljeno 6. 7. 2021.
  23. ^ "The Diocesan Home and Orphanage". 孫中山史蹟徑 (jezik: engleski). 17. 11. 2017. Pristupljeno 6. 7. 2021.
  24. ^ 中山史蹟徑一日遊. Lcsd.gov.hk. Arhivirano s originala, 2. 11. 2011. Pristupljeno 26. 9. 2011.
  25. ^ "The Government Central School". 孫中山史蹟徑 (jezik: engleski). 14. 1. 2018. Pristupljeno 6. 7. 2021.
  26. ^ Yat-sen, Sun. "Chapter I: The Imbroglio". Kidnapped in London.
  27. ^ 游梓翔 (2006). 領袖的聲音: 兩岸領導人政治語藝批評, 1906–2006. Wu-Nan Book Inc. str. 82. ISBN 978-957-11-4268-5.
  28. ^ HK university. [2002] (2002). Growing with Hong Kong: the University and its graduates: the first 90 years. ISBN 962-209-613-1, ISBN 978-962-209-613-4.
  29. ^ Singtao daily. 28. 2. 2011. 特別策劃 section A10. Sun Yat-sen Xinhai revolution 100th anniversary edition.
  30. ^ South China morning post. Birth of Sun heralds dawn of revolutionary era for China. 11. 11. 1999.
  31. ^ "...At present there are some seven members in the interior belonging to our mission, and two here, one I baptized last Sabbath, a young man who is attending the Government Central School. We had a very pleasant communion service yesterday..." – Hager to Clark, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.17, p.3
  32. ^ "...We had a pleasant communion yesterday and received one Chinaman into the church..." – Hager to Pond, 5 May 1884, ABC 16.3.8: South China v.4, no.18, p.3 postscript
  33. ^ Rev. C. R. Hager, 'The First Citizen of the Chinese Republic', The Medical Missionary v.22 1913, p.184
  34. ^ Bergère: 26
  35. ^ a b Soong, (1997) p. 151-178
  36. ^ 中西區區議會 [Central & Western District Council] (novembar 2006), 孫中山先生史蹟徑 [Dr Sun Yat-sen Historical Trail] (PDF), Dr. Sun Yat-sen Museum (jezik: kineski i engleski), Hong Kong, China, str. 30, arhivirano s originala (PDF), 24. 2. 2012, pristupljeno 15. 9. 2012
  37. ^ Bard, Solomon. Voices from the past: Hong Kong, 1842–1918. (2002). HK University Press. ISBN 978-9622095748. p. 183.
  38. ^ a b Curthoys, Ann; Lake, Marilyn (2005). Connected worlds: history in transnational perspective. ANU publishing. ISBN 978-1920942441. p. 101.
  39. ^ Wei, Julie Lee. Myers Ramon Hawley. Gillin, Donald G. (1994). Prescriptions for saving China: selected writings of Sun Yat-sen. Hoover press. ISBN 978-0817992811.
  40. ^ 王恆偉 (2006). #5 清 [Chapter 5. Qing dynasty]. 中國歷史講堂. 中華書局. str. 146. ISBN 9628885286.
  41. ^ Bergère: 39–40
  42. ^ Bergère: 40–41
  43. ^ Yang, Zhiyi (2023). Poetry, History, Memory: Wang Jingwei and China in Dark Times. Ann Arbor, MI: University of Michigan Press. str. 31. doi:10.3998/mpub.12697845. ISBN 978-0-472-07650-5. OCLC 1404445939 and 1417484741.
  44. ^ (Chinese) Yang, Bayun; Yang, Xing'an (2010). Yeung Ku-wan – A Biography Written by a Family Member. Bookoola. p. 17. ISBN 978-9881804167
  45. ^ Faure, David (1997). Society. Hong Kong University Press. ISBN 978-9622093935., founder Tse Tsan-tai's account
  46. ^ a b c João de Pina-Cabral. (2002). Between China and Europe: person, culture and emotion in Macao. Berg publishing. ISBN 978-0-8264-5749-3. p. 209.
  47. ^ a b c Bevir, Mark (2010). Encyclopedia of Political Theory. Sage publishing. ISBN 978-1412958653. p 168.
  48. ^ Lin, Xiaoqing Diana. (2006). Peking University: Chinese Scholarship And Intellectuals, 1898–1937. SUNY Press, ISBN 978-0791463222. str. 27.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Bergère, Marie-Claire (2000). Sun Yat-sen. Stanford University Press. ISBN 0804740119. online free to borrow
  • Buck, Pearl S., The Man Who Changed China: The Story of Sun Yat-sen (1953) online, popular biography by famous writer
  • Chen, Stephen, and Robert Payne. Sun Yat Sen A Portrait (1946) online
  • Cheng, Chu-yuan ed. Sun Yat-sen's Doctrine In The Modern World (1989)
  • D'Elia, Paschal M. Sun Yat-sen. His Life and Its Meaning, a Critical Biography (1936)
  • Du, Yue. "Sun Yat-sen as Guofu: Competition over Nationalist Party Orthodoxy in the Second Sino-Japanese War." Modern China 45.2 (2019): 201–235.
  • Jansen, Marius B. The Japanese and Sun Yat-sen (1967) online
  • Kayloe, Tjio. The Unfinished Revolution: Sun Yat-Sen and the Struggle for Modern China (2017). excerpt
  • Khoo, Salma Nasution. Sun Yat Sen in Penang (Areca Books, 2008).
  • Lee, Lai To; Lee, Hock Guan, ured. (2011). Sun Yat-Sen, Nanyang and the 1911 Revolution. Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 978-9814345460.
  • Linebarger, Paul M.A. Political Doctrines Of Sun Yat-sen (1937) online free
  • Martin, Bernard. Sun Yat-sen's vision for China (1966)
  • Restarick, Henry B., Sun Yat-sen, Liberator of China. (Yale UP, 1931)
  • Schiffrin, Harold Z. "The Enigma of Sun Yat-sen" in Mary Wright, ed., China in Revolution: The First Phase 1900-1913 (1968) pp 443–476.
  • Schiffrin, Harold Z. Sun Yat-sen: Reluctant Revolutionary (1980)
  • Schiffrin, Harold Z. Sun Yat-sen and the origins of the Chinese revolution (1968).
  • Shen, Stephen and Robert Payne. Sun Yat-Sen: A Portrait (1946) online free
  • Soong, Irma Tam. "Sun Yat-sen's Christian Schooling in Hawai'i." The Hawaiian Journal of History, vol. 31 (1997) online Arhivirano 10. 10. 2019. na Wayback Machine
  • Wilbur, Clarence Martin. Sun Yat-sen, frustrated patriot (Columbia University Press, 1976), a major scholarly biography online
  • Yu, George T. "The 1911 Revolution: Past, Present, and Future", Asian Survey, 31#10 (1991), pp. 895–904, online historiography

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Sun Yat-sen
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sun_Yat-sen&oldid=3665079"