Sitna buržoazija
Za ostale upotrebe, v. Buržoazija (razvrstavanje).
Sitna buržoazija (francuski petite bourgeoisie) je izraz koji se u 18. vijeku i početkom 19. vijeka koristio za siromašnije slojeve građanske klase.
Kasnije se pod utjecajem marksističke ideologije taj izraz počeo primjenjivati na pojedince i društvene grupe koje u kapitalističkim društvima za život zarađuju radeći pomoću vlastitih sredstava za proizvodnju. Klasična definicija je uključivala trgovce i obrtnike koji su posjedovali radnje.
Marksistička ideologija je sitnu buržoaziju nastojala razlikovati od prave (haute) buržoazije po tome što je ona zbog relativnog siromaštva bila u podređenom položaju prema vladajućoj klasi, a samim time i čest saveznik radničkoj klasi u klasnoj borbi. Stoga su neki marksistički teoretičari čak bili spremni sitnu buržoaziju uključivati u proletarijat.
Međutim, pripadnici sitne buržoazije su jednako tako pokazivali sklonost da se - prema mišljenju marksista - stavljaju na stranu kapitalista, odnosno da ljubomorno čuvaju svoj u pravilu superiorni društveno-ekonomski položaj u odnosu na radnike. Za razliku od radničke klase, koja je bila prijemčivija za radikalne i revolucionarne socijalističke i komunističke, pripadnici sitne buržoazije su pokazivali veću sklonost prema reformi, a ponekad i stajali na stranu kontrarevolucije i reakcije.
Stoga se kod marksista za sitnu buržoaziju počeo koristiti izraz malograđanstvo, koje je u srpskohrvatskom govornom području poslužilo kao izvor pejorativnog izraza malograđanština.
Sitna buržoazija se - kod ne-marksističkih, a rjeđe marksističkih autora - obično vezuje uz koncept srednje klase ili niže srednje klase.