Lumpenproletarijat
Lumpenproletarijat (njemački Lumpenproletariat, "proletarijat rulje"; "iznošeni proletarijat") je izraz koji se koristi u marksizmu kako bi se opisali deklasirani slojevi društva koji žive na njegovim marginama kao što su skitnice, beskućnici, prosjaci, sitni kriminalci, prostitutke i sl.
Taj izraz je prvi put korišten od Karla Marxa i Friedricha Engelsa u djelu Njemačka ideologija (1845) kako bi se ukazala razlika od u kapitalizmu potlačene klase proletarijata, a kasnije detaljno opisan u spisu 18. brimer (1851).
Marx je u lumpenproletarijatu vidio klasnu frakciju koja je, za razliku od proletarijata, s obzirom na svoj način života zainteresirana za status quo, odnosno ekonomski ovisna o mrvicama koje joj udjeljuje buržoazija. Stoga je u njemu vidio kontrarevolucionarni i reakcionarni element.
Kasniji marksistički ideolozi u 20. vijeku, pogotovo Trocki, su na temelju ovakvog mišljenja dali objašnjenje za uspon fašizma čiji su se pristaše često regrutirali iz tih slojeva.
Izraz je kasnije prihvaćen i od ne-marksističkih autora, a ušao je i u svakodnevni govor, pa se tako u ruskom, španskom i turskom jeziku lumpen koristi za dno društva.