Padež

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Padež je morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. Ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom.

Riječ padež u vezi je s osnovom glagola "padati" i nastala je prevođenjem latinske riječi casus, što znači "padanje". Stari su gramatičari tako nazvali te oblike jer su zamišljali kao da ime pada iz jednog oblika u drugi. Na sličnoj je slici zasnovan i naziv za zamjenjivanje jednog oblika drugim. Tu su pojavu nazvali deklinacijom, a latinski 'declinare' znači 'udaljavati se, otklanjati se'. Zamišljali su kao da se oblici udaljuju od osnovnog oblika. Latinski se naziv kod nas prevodio riječju sklonidba ili sklanjanje.

Imenice, zamjenice, pridjevi i neki brojevi mijenjaju se po padežima. To mijenjanje oblika riječi naziva se deklinacija. Bosanski jezik ima sedam padeža jednine i množine.

• Prvi padež (nominativ) kazuje ime bića ili predmeta. On najčešće u rečenici vrši službu subjekta.

Adnan pjeva.

• Drugi padež (genitiv) označava pripadnost, dio nečega, odvajanje.

Sveska moje sestre, komad torte.

• Treći padež (dativ) kazuje pravac (cilj) ili namjenu.

Idem Adnanu, liječniku.

• Četvrti padež (akuzativ) je padež objekta.

Gledam Adnana, knjigu.

• Peti padež (vokativ) služi za dozivanje.

Hej, Adnane, druže!

• Šesti padež (instrumental) kazuje društvo (s prijedlogom s i sa) i sredstvo.

Idem s Adnanom.

• Sedmi padež (lokativ) označava mjesto.

Stoji na podu.

U bosanskom jeziku imenice se slažu sa drugim riječima u rečenici. Svaka nova veza s drugim riječima traži i novi oblik.

Dakle, imenice se mijenjaju, a promjena se zove deklinacija. Svaki novi oblik zove se padež. Bosanski jezik ima sedam padeža. Svaki padež ima svoje ime, svoja pitanja za živo i neživo i svoju službu u rečenici.

Imenice se mijenjaju u jednini i množini.

Po odnosu prema ostalim riječima u rečenici padeži mogu biti zavisni (kosi) i nezavisni.

Nezavisni su padeži nominativ i vokativ. Oni služe za imenovanje, i to nominativ u pripovijedanju i opisivanju, npr.:

Ševa leti visoko,

a vokativ u izravnom obraćanju, npr.:

Ševo, leti visoko!

Zavisni su padeži genitiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental. Njima se izriče povezanost onoga što znači njihova osnova s drugim riječima u rečenici. Ta veza može biti unutrašnja, tijesna, uzročna i prijeko potrebna za razumijevanje rečenice, a može biti i vanjska, slobodna, kad se daju naknadni podaci i slučajne ili popratne okolnosti.

• Gramatika
• Ivan G. Iliev (2007) On the Nature of Grammatical Case ... (Case and Vocativeness)