Sanssouci

Palače i parkovi Potsdama i Berlina
Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	1990. (14. zasjedanje) prošireno 1992. i 1999.
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iv,
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:532
Koordinate	52°24′12″N 13°2′19″E / 52.40333°N 13.03861°E / 52.40333; 13.03861
Sanssouci

Sanssouci je bivša ljetna palača pruskog kralja Fridrika II. Velikog u Potsdamu pored Berlina. Često se smatra njemačkim rivalom francuskom Versaillesu, premda je Sanssouci izgrađen u intimnom rokoko stilu i znatno je manja od svog francuskog baroknog rivala. Palača je značajna zbog brojnih hramova i vrtnih građevina u parku Sanssouci.

Palaču je dizajnirao arhitekt Georg Wenzeslaus von Knobelsdorff i izgradio ju od 1745. do 1747. kako bi udovoljio želji kralja Fridrika za privatnom rezidencijom u kojoj bi se mogao opustiti daleko od pompe i ceremonija Berlinskog dvora. To je naglašeno i samim imenom palače: na francuskom sans souci znači "bez briga" ili "bezbrižno". Fridrik II. Veliki je ignorirao arhitekte koji su mu savjetovali da izgradi još jedan kat (piano nobile), te zbog toga dvorac izgleda jako malen gledano iz parka, više poput oranžerija (vrtne zgrade) nego kao palača, a iz dvorca nije najbolji pogled na park. Zbog nesuglasica oko smještaja palače u parku, Knobelsdorff je otpušten godine 1746., a Jan Bouman, nizozemski arhitekt, je završio projekt.

Tijekom 19. stoljeća Sanssouci je postao rezidencijom pruskog kralja Fridrika Vilima IV. koji je zaposlio arhitekta L. Persiusa da obnovi i uveća palaču, dok je Ferdinand von Arnim bio zadužen da napravi korekciju tla i popravi pogled iz palače. Palača, zajedno s gradom Potsdamom, je ostao dvorskom rezidencijom njemačkih carskih obitelji sve do pada dinastije Hohenzollern 1918. U njihovom vlasništvu je i bila do godine 1927. kada je pripala Pruskoj upravi za parkove i palače ("Verwaltung der Staatlichen Schlösser und Gärten").^[1]

Tijekom Drugog svjetskog rata, palača je ostala skoro nedirnuta (osim Fridrikovog mlina koji je uništen), unatoč razornim bitkama koje su se odvijale u njenoj neposrednoj blizini 1945. Nakon rata postala je turističkom atrakcijom u Istočnoj Njemačkoj, i nije doživila sudbinu drugih carskih spomenika u Istočnoj Njemačkoj koji su zbog nemara propadali. Palača je održavana u skladu s njenom važnošću, i otvorena za javnost.

Nakon ujedinjenja Njemačke godine 1990., vraćena je većina njenog blaga s obje strane Njemačke i ispunjena je posljednja želja Fridrika Velikog, te je on sahranjen u svojoj palači, u grobnici koja gleda na njen park. Iste je godine palača Sanssouci upisana na UNESCOv^[2] popis mjesta svjetske baštine u Europi (kao jedan od dvoraca u Potsdamu i Berlinu), a 1995. osnovana je i zaklada koja održava pruške palače i vrtove od Berlina do Brandenburga. Ove palače danas posjećuje više od dva milijuna posjetitelja godišnje iz cijeloga svijeta.

Palača je zapravo velika jednokatna vila—više nalik na Château de Marly nego na Versailles. Sastoji se od deset osnovnih soba izgrađenih na obronku terasastog parka. Kralj Fridrik je toliko utjecao na njen plan i uređenje da se njen stil karakterizira kao originalni "Fridrikov rokoko", a toliko je suživio s tom palačom da je rekao kako će "to mjesto umrijeti s njim".^[3]

Kada je upisana na UNESCOV popis svjetske baštine navedeno je:

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sanssouci

• ICOMOSova procjena svjetske baštine
• Pogled iz zraka  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. listopada 2006. (Wayback Machine)
• fotografije palače Sanssouci  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. svibnja 2011. (Wayback Machine)
• 360° foto

v • u Svjetska baština u Njemačkoj Kulturna baština (48) Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.) Prirodna baština (3) Bukove prašume u Karpatima i drevne bukove šume u Njemačkoj 5) (2007.) • Drevni kop Messel (1995.) • Vadensko more 6) (2009.) Nematerijalna svjetska baština (3) Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.) 1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke