Prijeđi na sadržaj

Danevirke

Koordinate: 54°38′N 9°35′E / 54.633°N 9.583°E / 54.633; 9.583
Izvor: Wikipedija
Arheološki pogranični kompleks Hedebyja i Danevirke
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Njemačka
Godina uvrštenja2018. (42. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1553
Koordinate54°38′N 9°35′E / 54.633°N 9.583°E / 54.633; 9.583
Danevirke na zemljovidu Njemačke
Danevirke
Danevirke
class=notpageimage|
Lokacija Danevirke u Njemačkoj

Danevirke (njem. Danewerk od staronordijskog Danavirki, što znači "danski nasipi") je vikinški fortifikacijski sustav smješten na krajnjem sjeveru njemačke pokrajine Schleswig-Holstein, nešto južnije od granice s Danskom. Ova važna obrambena linija, duga oko 30 kilometara, izgrađena tijekom vladavine danskih Vikinga, dijeli poluotok Jutland pri njegovoj bazi. Posljednji put je vojno rabljen za vrijeme Njemačko-danskog rata 1864. godine.

Karta drevnih putova, Hedebyja i Danevirke zidina

Danevirke se sastoji od nekoliko zemljanih zidina, rovova i utvrda od močvara na zapadu poluotoka do trgovačkog središta Hedebyja na zaljevu Schlei blizu obale Baltika. Zbog izvrsno sačuvanog arheološkog materijala, Danevirke je, zajedno s naseljem Hedeby, 2018. god. UNESCO upisano na popis mjesta svjetske baštine u Europi.[1]

Faze izgradnje Danevirke

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prvi pisani izvori spominju ga za vrijeme vladavine Gudfreda Danskog, oko 810. – 813., potom u ratu protiv Karolinškog carstva.[2] No, prva faza gradnje datira već iz 737. godine po dendrokronološkom i radiokarbonskom datiranju.[3] Zatim se sastoji od zemljanih nasipa raznih visina (šest do sedam metara na najosjetljivijim mjestima), ojačanima drvenim pragovima i okrunjeni palisadama i jarcima. Obnavlja se 968. tijekom sukoba Haralda Modrozubog s njemačkim Sasima.[4] Harald Modrozubi je poveo vojne ekspedicije u Holstein 973. i izazvao osvetničke napade Otona II. koji je napao Danevirke 974. Zid je opekama ojačao Valdemar I. Veliki 1160-ih taj dio zida je u Danskoj poznat kao Valdemarsmuren ("Valdemarove zidine").

Evakuacija danskih snaga s Danevirke 5. i 6. veljače 1864.

Godine 1864. tijekom rata za Schleswig okupilo se 44.000 danskih vojnika koji su izgradili 27 reduta sa 175 topova.[5] No, kako su se i kanal Schlei istočnpo od Danevirke, i močvare zapadno od zidina potpuno smrzle tijekom jake zime, austrijske snaga sa zapada, a potom i Prusi prelaze Schlei 6. veljače 1864. godine. Danski zapovjednik, general De Meza, je odlučio evakuirati Danevirke kako bi se izbjeglo stvaranje obruča oko danske vojske. Ovo povlačenje podržavalo topništvo iz Flensburga. Napuštanje ove simboličke obrambene linije je izazvalo šok javnog mnijenja u Danskoj i De Meza je smijenjen. Od tada je Danevierke na njemačkom teritoriju i napušten je.[6]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Bilješke i izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Danevirke
  1. ↑ World Heritage Committee has inscribed a total of 19 sites (engl.) Pristupljeno 5. srpnja 2018.
  2. ↑ Michel Rouche, Histoire du Moyen Âge, arhiva (fr.) Preuzeto 9. srpnja 2018.
  3. ↑ Jørgen Jensen, The Prehistory of Denmark, arhiva (fr.) Preuzeto 9. srpnja 2018.
  4. ↑ Angelo Forte, Richard D. Oram i Frederik Pedersen, Viking Empires, arhiva (engl.) Preuzeto 9. srpnja 2018.
  5. ↑ Wolfgang Zank, U Gottes Namen Draufu!, Die Zeit br. 6., 30. siječnja 2014., str. 17.
  6. ↑ Lotte Flugt Kold, Danevirke, s danmarkshistorien.dk, Sveučilište Aarhus, 3. studenog 2014. (danski) Preuzeto 9. srpnja 2018.
v • u
Svjetska baština u Njemačkoj
Kulturna baština (48)
Aachenska katedrala (1978.) • Augsburški sustav vodoopskrbe (2019.) • Dvorci Augustusburg i Falkenlust u Brühlu (1984.) • Bamberg (1993.) • Mjesta Bauhausa u Dessau (Bauhaus Dessau), Weimaru (Škola umjetničkih zanata Weimar) i Bernau (ADGB škola trgovačke unije) (1996.) • Bremenska gradska vijećnica i Bremenski Roland (2004.) • Karolinški westwork i civitas opatije Corvey (2014.) • Dessau-Wörlitzersko vrtno carstvo (2000.) • Granice Rimskog Carstva - Donji germanski limes (2021.) 9) • Granice Rimskog Carstva - Dunavski limes (zapadni dio) (2021.) 10) • Kultivirana pokrajina drezdenskog dijela doline Elbe (2004.) 1) • Dvorci i vrtovi Potsdama i Berlina (Dvorac Sanssouci, Babelsberg, Cecilienhof) (1990.) • Tvornica Fagus u Alfeldu (2011.) • Fürst-Pückler park u Bad Muskau 2) (2004.) • Arheološki pogranični kompleks Hedeby i Danevirke (2018.) • Katedrala u Hildesheimu i Crkva sv. Mihovila u Hildesheimu (1985.) • Kölnska katedrala (1996.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu7) (2016.) • Limes Germanicus (Gornjogermanska i raetinska granica Rimskog Carstva) 3) (1987.) • Opatija Lorsch (1991.) • Hanzeatski grad Lübeck s gradskim vratima Holstentor (1987.) • Markgrofovska opera u Bayreuthu (2012.) • Mjesta Martina Luthera u Eislebenu i Wittenbergu (1996.) • Mathildenhöhe, umjetnička kolonija u Darmstadtu (2021.) • Opatija Maulbronn (1993.) • Muzejski otok u Berlinu (1999.) • Katedrala u Naumburgu (2018.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa4) (2011.) • Zavjetna crkva, dvorac i stari dio grada Quedlinburga (1994.) • Gornjorajnski tok između Koblenza i Bingena (2002.) • Rudnik Rammelsberg i stari dio grada Goslara (1992.) • Stari dio grada Regensburga (2006.) • Samostanski otok Reichenau (2000.) • Rimski spomenici u Trieru (Porta Nigra, Amfiteatar u Trieru, Kaiserthermen, Konstantinova bazilika u Trieru, Barbarine toplice, Rimski most u Trieru, Igelski stup), Trierska katedrala i Gospina crkva u Trieru (1986.) • Rudarsko područje Rudne gore (2019.) • Speicherstadt i Kontorhaus s Chilehausom (2015.) • ShUM gradovi: Speyer, Worms i Mainz (2021.) • Stambena naselja berlinske moderne (2008.) • Povijesne gradske jezgre Stralsunda i Wismara (2002.) • Katedrala u Speyeru (1981.) • Špilje i umjetnost ledenog doba Švapske Jure (2017.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Baden-Baden, Bad Ems i Bad Kissingen) (2021.) • Željezara u Völklingenu (1994.) • Dvorac Wartburg (1999.) • Klasicistički Weimar (1998.) • Hodočasnička crkva u Wiesu (1983.) • Park Wilhelmshöhe (2013.) • Würzburška rezidencija s vrtom i rezidencijalnim trgom (1981.) • Stari rudnici Industrijski kompleks Zollverein u Essenu (2001.)
Njemačka zastava
Prirodna baština (3)
Nematerijalna svjetska baština (3)
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)

1) Izbrisano s popisa 2009.  2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke  3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja  5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske  7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]  9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke  10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Danevirke&oldid=6848470"