Prijeđi na sadržaj

Katedrala u Naumburgu

Koordinate: 51°09′17″N 11°48′14″E / 51.15472°N 11.80389°E / 51.15472; 11.80389
Izvor: Wikipedija
Inačica 6855705 od 18. veljače 2024. u 23:57 koju je unio PonoRoboT (razgovor | doprinosi) (ZD+X i ZD)
(razl) ← Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Katedrala u Naumburgu
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Njemačka
Godina uvrštenja2018. (42. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1470
Koordinate51°09′17″N 11°48′14″E / 51.15472°N 11.80389°E / 51.15472; 11.80389
Katedrala u Naumburgu na zemljovidu Njemačke
Katedrala u Naumburgu
Katedrala u Naumburgu
Lokacija Naumburga u Njemačkoj

Katedrala sv. Petra i Pavla u Naumburgu (njemački: Naumburger Dom St. Peter und St. Paul), Naumburg (Njemačka), je značajna srednjovjekovna protestantska crkva, bivša katolička katedrala Nauburško-Zeitske biskupije (1029. – 1615.). Upisana je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2018. godine kao „izvanredno svjedočanstvo srednjovjekovne umjetnosti i arhitekture. Njezina romanička konstrukcija, uokvirena s dva gotička kora, predstavlja stilski prijelaz iz kasne romanike u ranu gotiku. Zapadni kor iz prve polovice 13. stoljeća odražava promjene u vjerskoj praksi i pojavu znanosti i prirode u umjetničkim figurama. Kor i skulpture osnivača katedrale u prirodnoj veličini su remek-djela radionice Naumburškog majstora”.[1]

Zapadni zvonici i klaustar Katedrale u Naumburgu

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Gradnja katedrale je započela u romaničkom stilu 1028. god., a posvećena je 1044. godine. No, najopsežnije je građena između 1210. i 1020. godine za biskupa Engelharda (1207. – 1242.) u gotičkom stilu. Dovršena je 1260. god., a zapadni tornjevi su podignuti netom nakon toga, da bi oko 1330. bio izgrađen veliki poligonalni istočni kor, čime je uništena romanička apsida. Dodatni podovi su dodani u zapadne tornjeve u 14. i 15. st., a posvećene Dreikönigskapelle se odigralo 1416. God. 1532. u požaru su izgorjeli krovovi katedrale, nakon čega su podignuti istočni tornjevi. Tijekom reformacije, katedrala je postala sjedište prve njemačke protestantske biskupije 1542. godine i njome je upravljali izborni prinčevi Saske. Tijekom polovice 18. stoljeća uređena je u baroknom stilu, ali je 1874./75. obnovljena u duhu historicističke obnove neo-romanike i neo-gotike. Danas je katedrala protestantska župna crkva i od 1999. godine je dijelom turističke „romaničke ceste”, zajedno s krajolicima rijeka Saale i Unstrut.

Odlike i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Tlocrt katedrale
Margrof Ekkehard II. i Uta, dvoje od dvanaest figura donora katedrale.

Katedrala je trobrodna bazilika s dva kora i parnim tornjevima i na zapadnom i istočnom kraju, koji uokviruju korove. Kako crkva ima korove na oba kraja, u nju se ulazi s bočnih strana. Glavni ulaz je na južnoj strani, iz klaustra ili ulaznog dvora. Korovi su odijeljeni od glavnog broda s dva letnera[2]

U zapadnom koru katedrale nalaze se gotička figure dvanaest figura (osam muškaraca i četiri žene) u prirodnoj veličini koje predstavljaju plemstvo, osnivače katedrale, tzv. Stifterfiguren („donorske figure”). Izradio ih je tzv. „Naumburški majstor” (Naumburger Meister) i one su vjerojatno najpoznatija umjetnička djela u katedrali.[3] Figure su isklesane sredinom 13. st. od grillenburškog pješčenjaka; deset ih je spojeno sa zidom, a dvije su samostojeće. Izvorno su bile oslikane i danas su vidljivi samo tragovi boje od obnove u 16. i 19. stoljeću.[3] Za ranogotičke skulpture, ove su figure jako realistične i pokazuju brojne indivisualne detalje. Karakterne odlike i njihovo držanje svjetovnih likova na tako istaknutom vjerskom mjestu je bilo neviđeno u 13. stoljeću u Europi.[3] Isti umjetnik je zaslužan i za Westlettner („zapadni letner”) koji nosi figure iz Kristova Križnog puta.[4]

Elisabethkapelle, kapela posvećena sv. Elizabeti sadrži najstarije kamene skulpture ove svetice. Vjerojatno su nastale netom nakon njezine kanonizacije 1235. godine, samo četiri godine nakon smrti svetice. U glavi skulpture su se čuvale relikvije svetice.[5]

Katedralne prozore u ovoj kapeli oslikao je suvremeni njemački umjetnik Neo Rauch, a kriptu i krstionicu oslikao je Thomas Kuzio.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  • Gerhard Straehle, Der Naumburger Stifter-Zyklus und der Erschlagene im Westchor (Synodalchor) des Naumburger Doms, Verlag Langewiesche, Königstein, 2012. ISBN 978-3-7845-2960-8

Poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katedrala u Naumburgu

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]