Pređi na sadržaj

Stefan I Ugarski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za druge upotrebe, pogledajte stranicu Sveti Stefan.
Stefan I Ugarski
Živopis svetog ugarskog kralja Stefana u kripti hrama Svetog Save u Beogradu
Lični podaci
Datum rođenjaoko 975.
Datum smrti15. avgust 1038.(1038-08-15) (62/63 god.)
Mesto smrtiOstrogon ili Stolni Beograd,
Porodica
SupružnikGizela od Bavarske
PotomstvoEmerik Sveti, Oton
RoditeljiGeza
Šarolt
DinastijaArpadi
Veliki vezir Mađara
Period1. februar 997. — 25. decembar 1000.
PrethodnikGeza
Naslednikkrunisan za kralja
Kralj Ugarske
Period25. decembar 1000. — 15. avgust 1038.
Prethodnikkrunisan za kralja
NaslednikPetar I Orseolo

Stefan I Ugarski (u mađarskoj istoriografiji poznat i kao Sveti Stefan ili Sveti Stefan Veliki, mađ. Szent István — „Sveti Ištvan“; oko 975 — 15. avgust 1038) je poslednji veliki vezir Mađara i prvi kralj Ugarskog kraljevstva (1001—1038). Pripadao je dinastiji Arpadovića. Od pape je dobio kraljevsku krunu, koja je kasnije dobila mitski značaj među Mađarima, tako da se od tada ugarske zemlje zovu Zemlje krune Svetog Stefana. Svetac je u Rimokatoličkoj crkvi od 1083. godine, dok ga je Vaseljenska patrijaršija proglasila za sveca 2000. godine.[1]

Kruna Svetog Stefana

[uredi | uredi izvor]

Otac mu je bio vođa i veliki vezir Mađara Geza. Stefanovo pravo ime je bilo Vajk (mađ. Vajk), što znači „heroj“. Ime Stefan je dobio nakon krštenja. Kad je imao 10 godina, krstio ga je Adalbert Praški. Oženio se Gizelom, ćerkom bavarskog vojvode Hajnriha II Svađalice.

Uspeo je da se nametne ostalom plemstvu, zahvaljujući svojim vezama sa nemačkim velikašima. Odatle je dobijao i vojnu pomoć u obračunu sa protivnicima. Od 995. do 997. bio je princ Njitre, a 997. postaje vodeći vladar u Ugarskoj. Uz pomoć Nemaca 998. ugušio je pobunu paganskih plemena u Zadunavlju koje je predvodio knez Kopanji.

Papa Silvester II je, uz saglasnost cara Svetog rimskog carstva, Otona III, šalje mu zlatnu krunu optočenu draguljima i time ga januara 1001. priznaje kao hrišćanskog kralja Ugarske. Prvobitna kruna Svetog Stefana nije sačuvana. Današnja kruna Svetog Stefana je u osnovi kruna koju je vizantijski car Mihailo VII Duka (1071—1078) poslao ugarskom kralju Gezi I (1074—1077), sinu Bele I[2][3]. Teoretska potčinjenost Svetom rimskom carstvu zbog saglasnosti da se kruniše za kralja Ugarske nije donela nikakve praktične posledice po Ugarsku. Stefan je 1018. godine poslao pomoć vizantijskom caru Vasiliju II u borbi protiv Samuilove države.[3]

Pokrštavanje Mađara

[uredi | uredi izvor]
Spomenik Stefanu I na Ribarskoj tvrđavi.

Dobio je titulu apostola sa 10 eparhija. Dobio je veliku crkvenu autonomiju u odnosu na papu.

Crkveno je podelio Ugarsku na 10 eparhija. Naredio je da svako deseto mesto mora imati crkvu i sveštenika. Osnovao je brojne katedrale i manastire. Unutar manastira osnivaju se škole, kao centri kulture i pismenosti.

Uz pomoć latinskih i grčkih sveštenika Stefan je pokrštavao Mađare, koji su do tog vremena većinom bili pagani.

Obeshrabrivao je paganske običaje i učvršćivao je hrišćanstvo raznim zakonima. Latinski postaje službeni jezik carskog dvora i prestaje sa korištenjem hunsko-mađarskog pisma. Pokrštavanjem je uspeo da uvede Ugarsku u krug civilizovanih zemalja.

Misionari i imigranti

[uredi | uredi izvor]

Brojni misionari dolaze u Ugarsku i sa Zapada i iz Vizantije. Benediktinci su prvi red, koji se nastanio u Ugarskoj. Svaki manastir u Ugarskoj postao je ne samo religiozni centar, nego i centar civilizacije. Monasi su očistili prostor od šuma, kultivisali su zemlju i sagradili su naselja u koja dolaze kolonisti. Mađari se uče zapadnim metodama poljoprivrede, te zapadnim zanatima i umetnostima. Pokrštavanje je ipak bilo glavni cilj tih misionara. Mlečanski sveštenici su prilagodili latinicu ugarskom jeziku.

Posle monaha u Ugarsku dolaze razne zanatlije i drugi privučeni privilegijama i pričama o zemlji sa mnogo obradive zemlje. Imigraciju u Ugarsku su pospešile loše godine i epidemije u Evropi.

Centralizacija Ugarske

[uredi | uredi izvor]

Provodio je centralizaciju Ugarske po uzoru na Karolinške vladare. Ukinuo je plemenske podele. Stvorio je nove teritorijalno-administrativne jedinice zvane županije. Podelio je Ugarsku u 40—50 županija i nastavio je sa uvođenjem decimalnog sistema mera. Proveo je i finansijsko-ekonomske reforme.

Do 1028. celi Karpatski region je postao deo Ugarske. Odgovarajućim dogovorima sa velikim kijevskim knezom Jaroslavom Mudrim i sa poljskim kraljem Boleslavom Hrabrim pripaja Ugarskoj nove teritorije.

Svetac

[uredi | uredi izvor]

Proglašen je za sveca 1083. od strane katoličke crkve, a pravoslavna crkva ga je kanonizovala 2000. godine.[4][5] Sveti Stefan je imao troje dece, ali nadživeo je sve troje, tako da je nakon njegove smrti vladalo razdoblje nestabilnosti od 1038. do 1047. godine.

Stefan I na sahrani svog sina (dole) i oslepljivanje Vazula (gore)

Najveći problem sa kojim se Stefan susretao bilo je pitanje nasledstva. Njegov sin i predodređeni naslednik Emerik (Imre) je poginuo u lovu. Sledeći u liniji nasleđivanja bio je Vazul, sin Gezinog brata Mihalja, ali je Stefan smatrao da je on nepodesan da bude kralj jer se pridržavao paganskih običaja. Stoga je odlučio da krunu nasledi Petar Orseolo, sin mletačkog dužda. Vazul je bio oslepljen, a njegova tri sina Andraš, Bela i Levente su pobegla u Poljsku.[6]

Porodično stablo

[uredi | uredi izvor]
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Geza
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Stefan I Ugarski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Šarolt
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Kult Svetog kralja Stefana Ugarskog u Slavoniji i Hrvatskoj

[uredi | uredi izvor]

Glavna današnja hrvatska katedrala, u Zagrebu, bila je posvećena prvom mađarskom kralju Stefanu. Antun Gustav Matoš je o toj katedrali napisao pesmu Pri svetome Kralju.[7][8] Najstarija župa u Slavonskom Brodu iz koje su nastale sve današnje župe Slavonskog Broda i okoline, se i 1922. godine zvala Župa Svetog Stjepana Kralja. Preimenovana je 1977. godine u Župu Gospe Brze Pomoći.[9] U selu Siče je 1730. postojala drvena kapela posvećena Sv. Stefanu kralju,[10] a pominje se pod tim imenom i oko 1800.[11] Selo Opatovac je 1730. imalo kapelu Sv. Stefana kralja, a pored nje su bile neke ruševine. Tu je 1500. postojao i posed koji se zvao posed Sv. Stefana. Ležao je oko vrlo starog groblja koje je i dosta kasnije bilo zajedničko Opatovcu i Podvrškom. Na tom posedu je, nešto iznad Opatovca, u srednjem veku bila crkva Sv. Stefana.[12]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Rokai 2002, str. 31.
  2. ^ Istorija Mađara. str. 36-37.
  3. ^ a b Engel 2001, str. 28. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFEngel2001 (help)
  4. ^ Szent Vlagyimir fejedelem és Szent István király (mađarski)
  5. ^ Budapesten a konstantinápolyi pátriárka (mađarski)
  6. ^ Engel 2001, str. 28–29. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFEngel2001 (help)
  7. ^ Sveti Stjepan - ugarski kralj. Arhivirano iz originala 19. 07. 2021. g. Pristupljeno 19. 07. 2021. 
  8. ^ Zagrebačka Katedrala Uznesenja bl. dj. Marije i sv. Stjepana i Ladislava. Arhivirano iz originala 19. 07. 2021. g. Pristupljeno 19. 07. 2021. 
  9. ^ Mikuš, Ivan (2015). Prilozi za povijest Broda i okolice, knjiga 2, "Hrvatski Orao" u Brodu na Savi i Brodskome Varošu, fusnota 41. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest. str. 115. 
  10. ^ Zirdum 1998, str. 159.
  11. ^ Zirdum 1998, str. 160.
  12. ^ Zirdum 1998, str. 65.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Engel, Pál (2001). The Realm of St. Stephen: A History of Medieval Hungary, 895-1526. London & New York: I.B.Tauris. ISBN 9781850439776. 
  • Rokai, Peter (2002). „Istorija Mađara od najstarijih vremena do Mohačke bitke 1526. godine”. Istorija Mađara. Beograd: Clio. str. 7—183. ISBN 9788671020350. 
  • Fine, John Van Antwerp Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press. ISBN 0472081497. 
  • Zirdum, Andrija (2001). Počeci naselja i stanovništvo brodskog i gradiškog krja 1698.-1991. Hrvatski institut za povijest - podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod. ISBN 953-6659-11-5. 
  • "Hartvic, Life of King Stephen of Hungary" (Translated by Nora Berend) (2001). In Head, Thomas. Medieval Hagiography: An Anthology. Routledge. pp. 378–398. ISBN 0-415-93753-1.
  • John Skylitzes: A Synopsis of Byzantine History, 811–1057 (Translated by John Wortley with Introduction by Jean-Claude Cheynet and Bernard Flusin and Notes by Jean-Claude Cheynet) (2010). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-76705-7.
  • "Life of the Five Brethren by Bruno of Querfurt (Translated by Marina Miladinov)" (2013). In Saints of the Christianization Age of Central Europe (Tenth-Eleventh Centuries) (Edited by Gábor Klaniczay, translated by Cristian Gaşpar and Marina Miladinov, with an introductory essay by Ian Wood) [Central European Medieval Texts, Volume 6.]. Central European University Press. pp. 183–314. ISBN 978-615-5225-20-8.
  • Ottonian Germany: The Chronicon of Thietmar of Merseburg (Translated and annotated by David A. Warner) (2001). Manchester University Press. ISBN 0-7190-4926-1.
  • "Rodulfus Glaber: The Five Books of the Histories" (2002). In Rodulfus Glaber Opera (Edited by John France, Neithard Bulst and Paul Reynolds) [Oxford Medieval Texts]. Oxford University Press. ISBN 0-19-822241-6.
  • Simon of Kéza: The Deeds of the Hungarians (Edited and translated by László Veszprémy and Frank Schaer with a study by Jenő Szűcs) (1999). Central European University Press. ISBN 963-9116-31-9.
  • "Pope Gregory VII's letter to King Solomon of Hungary, claiming suzerainty over that kingdom". In The Correspondence of Pope Gregory: Selected Letters from the Registrum (Translated with and Introduction and Notes by Ephraim Emerton). Columbia University Press. pp. 48–49. ISBN 978-0-231-09627-0.
  • "The Deeds of Conrad II (Wipo)" (2000). In Imperial Lives & Letters of the Eleventh Century (Translated by Theodor E. Mommsen and Karl F. Morrison, with a historical introduction and new suggested readings by Karl F. Morrison, edited by Robert L. Benson). Columbia University Press. pp. 52–100. ISBN 978-0-231-12121-7.
  • The Deeds of the Princes of the Poles (Translated and annotated by Paul W. Knoll and Frank Schaer with a preface by Thomas N. Bisson) (2003). Central European University Press. ISBN 963-9241-40-7.
  • The Hungarian Illuminated Chronicle: Chronica de Gestis Hungarorum (Edited by Dezső Dercsényi) (1970). Corvina, Taplinger Publishing. ISBN 0-8008-4015-1.
  • "The Laws of King Stephen I (1000–1038)". In The Laws of the Medieval Kingdom of Hungary, 1000–1301 (Translated and edited by János M. Bak, György Bónis, James Ross Sweeney with an essay on previous editions by Andor Czizmadia, Second revised edition, In collaboration with Leslie S. Domonkos) (1999). Charles Schlacks, Jr. Publishers. The Laws of the Medieval Kingdom of Hungary. Central European University Press. 29. 1. 2009. str. 1—11. ISBN 978-1-884445-29-3. OCLC 495379882. . OCLC 248424393. LCCN 89-10492. OL 12153527M. (ISBN may be misprinted in the book as 88445-29-2) .
  • Bakay, Kornél (1999). „Hungary”. Ur.: Reuter, Timothy. The New Cambridge Medieval History, Volume III: c. 900–c.1024. Cambridge University Press. str. 536—552. ISBN 978-0-521-36447-8. 
  • Bain, Robert Nisbet (1911). „Stephen I. of Hungary”. Ur.: Chisholm, Hugh. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 25 (11 izd.). Cambridge University Press. str. 882–883. 
  • Berend, Nora (2001). „Introduction to Hartvic, Life of King Stephen of Hungary”. Ur.: Head, Thomas. Medieval Hagiography: An Anthology. Routledge. str. 375—377. ISBN 978-0-415-93753-5. 
  • Berend, Nora; Laszlovszky, József; Szakács, Béla Zsolt (2007). „The kingdom of Hungary”. Ur.: Berend, Nora. Christianization and the Rise of Christian Monarchy: Scandinavia, Central Europe and Rus', c. 900–1200Slobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Cambridge University Press. str. 319–368. ISBN 978-0-521-87616-2. 
  • Butler, Alban; Cumming, John; Burns, Paul (1998). Butler's Lives of the Saints (New Full Edition): August. Burns & Oates. ISBN 978-0-86012-257-9. 
  • Cartledge, Bryan (2011). The Will to Survive: A History of Hungary. C. Hurst & Co. ISBN 978-1-84904-112-6. 
  • Curta, Florin (2001). „Transylvania around AD 1000”. Ur.: Urbańczyk, Przemysław. Europe around the year 1000. Wydawnictwo DIG. str. 141—165. ISBN 978-83-7181-211-8. 
  • Csorba, Csaba (2004). Szentjobb vára [Castle of Szentjobb] (na jeziku: mađarski). A Hajdú-Bihar Megyei Önkormányzat Hajdú-Bihar Megyei Múzeumok Igazgatósága. ISBN 978-963-7194-15-3. 
  • Engel, Pál (2001). The Realm of St Stephen: A History of Medieval Hungary, 895–1526. I.B. Tauris Publishers. ISBN 978-1-86064-061-2. 
  • Guiley, Rosemary Ellen (2001). The Encyclopedia of Saints. Infobase Publishing. ISBN 978-1-4381-3026-2. 
  • Györffy, György (1983). István király és műve [King Stephen and his work] (na jeziku: mađarski). Gondolat Könyvkiadó. ISBN 978-963-9441-87-3. 
  • Györffy, György (1994). King Saint Stephen of Hungary. Atlantic Research and Publications. ISBN 978-0-88033-300-9. 
  • Klaniczay, Gábor (2002). Holy Rulers and Blessed Princes: Dynastic Cults in Medieval Central Europe. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-42018-1. 
  • Kontler, László (1999). Millennium in Central Europe: A History of Hungary. Atlantisz Publishing House. ISBN 978-963-9165-37-3. 
  • Kristó, Gyula; Makk, Ferenc (1996). Az Árpád-ház uralkodói [Rulers of the House of Árpád] (na jeziku: mađarski). I.P.C. Könyvek. ISBN 978-963-7930-97-3. 
  • Kristó, Gyula (2001). „The Life of King Stephen the Saint”. Ur.: Zsoldos, Attila. Saint Stephen and His Country: A Newborn Kingdom in Central Europe – Hungary. Lucidus Kiadó. str. 15—36. ISBN 978-963-86163-9-5. 
  • Kristó, Gyula (2003). Háborúk és hadviselés az Árpádok korában [Wars and Tactics under the Árpáds] (na jeziku: mađarski). Szukits Könyvkiadó. ISBN 978-963-9441-87-3. 
  • Lenkey, Zoltán (2003). „Szent István [Saint Stephen]”. Ur.: Szentpéteri, József. Szent István és III. András [Saint Stephen and Andrew III] (na jeziku: mađarski). Kossuth Kiadó. str. 5—118. ISBN 978-963-09-4461-8. 
  • Lukačka, Ján (2011). „The beginnings of the nobility in Slovakia”. Ur.: Teich, Mikuláš; Kováč, Dušan; Brown, Martin D. Slovakia in HistorySlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Cambridge University Press. str. 30–37. ISBN 978-0-521-80253-6. 
  • Magyar, Zoltán (1996). Szent István a magyar kultúrtörténetben [Saint Stephen in the History of Hungarian Arts] (na jeziku: mađarski). Helikon Kiadó. ISBN 978-963-208-401-5. 
  • Makk, Ferenc (2001). „On the Foreign Policy of Saint Stephen”. Ur.: Zsoldos, Attila. Saint Stephen and His Country: A Newborn Kingdom in Central Europe – Hungary. Lucidus Kiadó. str. 37—48. ISBN 978-963-86163-9-5. 
  • Makk, Ferenc (1993). Magyar külpolitika (896–1196) [Hungarian Foreign Policy (896–1196)] (na jeziku: mađarski). Szegedi Középkorász Műhely. ISBN 978-963-04-2913-9. 
  • Molnár, Miklós (2001). A Concise History of HungaryNeophodna slobodna registracija. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66736-4. 
  • O'Malley, Vincent J., CM (1995). Saintly Companions: A Cross-Reference of Sainted Relationships. Alba House. ISBN 978-0-8189-0693-0. 
  • Sălăgean, Tudor (2005). „Romanian Society in the Early Middle Ages (9th–14th Centuries AD)”. Ur.: Pop, Ioan-Aurel; Bolovan, Ioan. History of Romania: Compendium. Romanian Cultural Institute (Center for Transylvanian Studies). str. 133—207. ISBN 978-973-7784-12-4. 
  • Steinhübel, Ján (2011). „The Duchy of Nitra”. Ur.: Teich, Mikuláš; Kováč, Dušan; Brown, Martin D. Slovakia in HistorySlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Cambridge University Press. str. 15–29. ISBN 978-0-521-80253-6. 
  • Thoroczkay, Gábor (2001). „The Dioceses and Bishops of Saint Stephen”. Ur.: Zsoldos, Attila. Saint Stephen and His Country: A Newborn Kingdom in Central Europe – Hungary. Lucidus Kiadó. str. 49—68. ISBN 978-963-86163-9-5. 
  • Tringli, István (2001). „The Liberty of the Holy King: Saint Stephen and the Holy Kings in the Hungarian Legal Heritaga”. Ur.: Zsoldos, Attila. Saint Stephen and His Country: A Newborn Kingdom in Central Europe – Hungary. Lucidus Kiadó. str. 127—179. ISBN 978-963-86163-9-5. 
  • Veszprémy, László (1994). „Gizella”. Ur.: Kristó, Gyula; Engel, Pál; Makk, Ferenc. Korai magyar történeti lexikon (9–14. század) [Encyclopedia of the Early Hungarian History (9th–14th centuries)] (na jeziku: mađarski). Akadémiai Kiadó. str. 236—237. ISBN 978-963-05-6722-0. 
  • Wolfram, Herwig (2006). Conrad II, 990–1039: Emperor of Three Kingdoms. The Pennsylvania State University Press. ISBN 978-0-271-02738-8. 
  • Hamza, Gábor (2015). „ZAKONITE (DECRETA) NA PЪRVIЯ KRAL NA REGNUM HUNGARIAE SV. IЩVAN I, I IUS GRAECO-ROMANUM [The laws (decreta) of the first king of the Regnum Hungariae, St. Stephen and the Ius Graeco-Romanum]”. Ius Romanum (na jeziku: bugarski). II: 1—12. ISSN 2367-7007. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Stefan I Ugarski na Vikimedijinoj ostavi.


Veliki vezir Mađara
{{{godine}}}
Stefan I Ugarski
(kao kralj)
Stefan I Ugarski
(kao veliki vezir)
 Kralj Ugarske
(1000—1038)
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Стефан_I_Угарски&oldid=28470914”