Walter Houser Brattain
| Walter Houser Brattain | |
 | |
| Rođenje | 10. veljače 1902. Xiamen, Fujian,, Kina |
|---|---|
| Smrt | 13. listopada 1987. Seattle, Washington, SAD |
| Državljanstvo | Amerikanac |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST) Laboratorij Bell Telephone, Sveučilište u Illinoisu |
| Alma mater | Sveučilište u Oregonu, Sveučilište u Minnesoti |
| Poznat po | Tranzistor |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1956.) |
Walter Houser Brattain (Xiamen, Fujian, Kina, 10. veljače 1902. – Seattle, Washington, SAD, 13. listopada 1987.) bio je američki fizičar.
Doktorirao je (1929.) na Sveučilištu u Minnesoti. Radio je u Nacionalnom institutu za standarde i tehnologiju (NIST), a od 1929. u Laboratorijima Bell Telephone, gdje je istraživao električna svojstva poluvodiča. Otkrio je fotoelektrični učinak na površini poluvodiča. Tijekom Drugog svjetskog rata razvio je osjetljivi magnetometar kojim su se mogle detektirati podmornice. Poslije 1945. bavio se temeljnim istraživanjima u fizici čvrstoga stanja. Ispitujući ponašanje kristala germanija, s J. Bardeenom i W. B. Shockleyem pronašao pojavu koja je dovela do izuma tranzistora, za što je s njima 1956. podijelio Nobelovu nagradu za fiziku. [1]