Pustinjska klima

Pustinjska klima je suha klima karakteristična za područja pustinje. Razlikuju se dva glavna tipa: hladna i topla suvremena klima.

Područja s tim klimama su pod utjecajem suptropskih maksimuma u kojima se zrak spušta , Iako je zagrijavanje vrlo jako, ne postoje uvjeti za nastanak jačih konvekcijskih pljuskova jer se zagrijani prizemni zrak, zbog spuštanja zraka na većoj visini, ne može slobodno izdizati. Ova su područja preblizu ekvatoru da bi ih češće zahvatile ciklone s polarne fronte, a predaleko od ekvatora da bi ih ljeti zahvatile tropske depresije na ekvatorskoj fronti.

Dijelovi Zemlje s takvom klimom su:

U Africi – saharska Afrika (Sahara, Libijska pustinja, Arapska pustinja, obala Somalije), unutrašnjost jugozapadne Afrike.

U Aziji – gotovo na cijelom Arapskom poluotoku, veći dijelovi Irana, Pakistana, sjeverozapadne Indije.

U Sjevernoj Americi – u Meksiku, Sonora u SAD-u te uz obale Kalifornijskog zaljeva (Dolina smrti).

Ovakvu klimu nalazimo i u Australiji.

Tu klimu imaju pustinje sa srednjom godišnjom temperaturom nižom od 18 °C. Većinom imaju malu količinu padalina, ali je zbog nižih temperatura aridnost slabije izražena nego kod vrućih pustinja.

Dijelovi na Zemlje s takvom klimom ima u:

Unutrašnjosti Azije (hladne pustinje su nastale zbog kontinentalnosti), Sjevernoj Americi, Patagoniji te na obali Čilea i Perua i jugozapadne Afrike (nastale i zbog hladnih morskih struja).