Prorok

Proročica ili prorok (grč. profetas, hebr. nabi, akadski nabu) je osoba za koju se veruje da je u vezi sa natprirodnom silom ili božanstvom, i koja služi kao posrednim za otkrivanje određenih znanja ljudima. ^[1][2] Poruka koju proroci prenose naziva se proročanstvo.

U biblijskom smislu prorok je čovjek kojega Bog izabire i u svoje ime šalje ljudima da im prenese njegovu poruku. Prorok se u biblijskom hebrejskom još zove i ro'eh i hozeh što znači „vidjelac“ ili „motritelj“. U grčkom jeziku prorok je „onaj koji govori u nečije ime“.

U kolokvijalnom smislu, prorokom se smatra osoba koja može gledati budućnost i pretkazivati ono što će se dogoditi.

U judaizmu i kršćanstvu, proroci su Božji izabranici koje Bog poziva da budu vjesnici i tumači njegove riječi. Preko njih Bog vodi svoj izabrani narod. Dva najčešća oblika proročke službe su prekoravanje i ohrabrivanje. Prvi i najveći prorok jest Mojsije. Proroke dijelimo na male i velike. Malih proroka ima dvanaest, a to su: Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija i Malahija. Velikih proroka ima samo četiri, a to su: Izaija, Jeremija, Ezekiel i Daniel.

Mali i veliki proroci spadaju u "proroke-pisce". Postoje još i "proroci-govornici" (Natan, Gad, Ahija, Ilija, Elizej).

Proroci u Sjevernom kraljevstvu (Izrael): Ilija, Amos i Hošea.

Proroci u Južnom kraljevstvu (Judeja): Izaija, Mihej, Nahum, Sefanija, Habakuk i Jeremija.

Jedan od poznatijih proroka, koji je navještao skori dolazak Mesije je zasigurno Ivan Krstitelj. Najveći od svih proroka je sam Isus Krist koji je za kršćane u najpotpunijem smislu glasnik slobode i nade.

Prema Učenju dvanaestorice apostola, spisu s početka drugog veka, pravi hrišćanski prorok nikad ne ostaje na jednom mestu duže od dva-tri dana. On takođe ne prima novac, već je, kao i radnik, „dostojan hrane svoje“, pa mu uvek treba ponuditi prvinu s vinograda i od stoke.^[3]

• Pitija
• Proricanje
• Starozavetni proroci
• Proroci u islamu

Prorok na Wikimedijinoj ostavi