Neplodnost

Neplodnost je "bolest reproduktivnog sustava definirana kao izostanak kliničke trudnoće nakon 12 ili više mjeseci redovnih nezaštićenih odnosa" (Svjetska zdravstvena organizacija ^[1]). Studije su našle da je postotak populacije pogođen ovim problemom između 7% i 26% barem jednom tokom života, da tek oko 50% neplodnih parova zatraži liječničku pomoć i tek oko 22% se podvrgava liječenju.^[2]

Neplodnost može biti uzrokovana podjednako muškim i ženskim faktorom, biti prisutni kod oba partnera, ili biti neutvrdivi čak i modernom medicinom (idiopatska neplodnost).

Muški faktor znači smanjeni broj spermija, njihova slabija pokretljivost ili smanjeni broj spermija normalnog oblika. Uzroci mogu biti razni: urođeni, stečeni, okoliš, navike, dob i drugo. U velikom broju slučajeva razlog smanjene plodnosti ne može niti biti nađen, ali izgleda da se prosječni broj spermija kod muškaraca smanjio od početka 20. stoljeća – toliko da neki stručnjaci zvone alarm o epidemiji neplodnosti.

Uzroci mogu biti proširene vene na testisu (varikokela) koje zagrijavaju testise i tako negativno utječu na proizvodnju normalnih spermija, nespušteni testisi, hormonalni poremećaji (primjerice manjak testosterona), infekcije (primjerice preboljeli zaušnjaci), genetski razlozi (primjerice Klinefeltorov sindrom), imunološki (antitijela na spermije), kemoterapija, nedostatak nekih vitamina, alkohol, pušenje, stres, starost, štetne kemikalije i drugo.

Ženski faktor može biti mnogo kompliciraniji i obuhvaćati smanjenu ili nepredvidivu ovulaciju (zbog hormonalnih poremećaja, policističnih jajnika ili dobi), nemogućnost dolaska jajnih stanica ili spermija do maternice (začepljeni jajovodi, antitijela na spermije) ili smanjenu mogućnost implantacije zametka (deformacije maternice, endometrioza ili imunološki problemi). Ponekad je prisutno više faktora.

Začepljenje jajovoda može biti izazvano infekcijama (primjerice klamidijom), izvanmaterničnim trudnoćama, endometriozom i drugo.

PCOS ili policistični jajnici je prije svega hormonalni poremećaj koji proizvodi previše muških hormona i smeta ovulaciji. Takve žene proizvode mnogo folikula, ali su jajne stanice često nezrele.

Endometrioza je pojava kod koje se stanice koje rastu u svakom ciklusu na zidu maternice i ljušte se u vrijeme menstruacije rastu umjesto toga i van maternice – u jajovodima, na jajnicima i drugim mjestima trbušne šupljine. Mogu izazvati ožiljke i upale u maternici i smetati implantaciji zametka.

Drugi hormonalni poremećaji mogu biti izazvani povišenim prolaktinom, tumorima, stresom, dijabetesom.

Prijevremena menopauza je prestanak menstruacije prije 40. godine života, a uzrok često nije znan (menopauza ne nastupa odjednom nego dolazi postupno).

Za parove koji pristupaju izvantjelesnoj oplodnji zna se najviše o uzrocima zbog detaljne evidencije koja se vodi u IVF registrima. Primjerice uzroci neplodnosti 33.000 parova koji su pristupili IVF-u 2007. godine u Italiji ^[3]dijele se na sljedeće:

• muški čimbenik 34,3%
• problemi s jajovodima 13,2%
• problemi s ovulacijom 5,2% (PCOS i ciste na jajnicima)
• endometrioza 6,0%
• smanjena rezerva jajnika 5,2%
• višestruki spontani pobačaji 0,6%
• višestruki ženski faktor 6,6%
• i ženski i muški faktor 16,3%
• neobjašnjena neplodnost 12,2%

Parovi bi trebali potražiti pomoć liječnika nakon što se trudnoća nije desila nakog godinu dana nezaštićenih odnosa ako je žena mlađa od 35 godina, a nakon šest mjeseci ako je žena 35 godina ili starija. Liječenje kreće od manje invazivnog prema više invazivnom.

Osnovne pretrage su spermiogram kod muškarca, praćenje ovulacijskog ciklusa (bilo kod kuće mjerenjem bazalne temperature, korištenjem ovulacijskih trakica, praćenjem cervikalne sluzi, ili kod liječnika utvrđivanjem ovulacije ginekološkim ultrazvukom – vaginalnom sondom, te mjerenjem razine hormona progesterona u lutealnoj fazi ciklusa, najčešće 21. dan ciklusa), kontrola ženskih hormona (FSH i LH 3. dan ciklusa, progesteron 21.dan ciklusa) te provjera prohodnosti jajovoda (HSG, histerosalpingogram). Ovisno o rezultatima pretraga, preporučuje se dalje liječenje.

Mogući tretmani su ciljani odnosi, inseminacija ili izvantjelesna oplodnja (IVF).

U ciljanim odnosima moguća je upotreba lijekova koji izazivaju ovulaciju (najčešće klomifen citrat), kontrola ovulacije ultrazvukom ili nekom od kućnih metoda, te spolni odnos u utvrđeno plodno doba ciklusa. Moguće je da je par koji se obraća liječniku već prošao ovu fazu praćenjem ovulacije, pogotovo ako su menstrualni ciklusi žene regularni i vrijeme ovulacije nije teško utvrditi.

Ako ne postoje faktori koji sprečavaju prirodno začeće (primjerice neprohodni jajovodi ili teški muški faktor), slijedeći oblik liječenja je inseminacija. Ako je ovulacija neredovita ili izostala, moguće je ovulaciju izazvati hormonskim preparatima. Ultrazvučnim pregledima utvrdi se kad će vjerojatno nastupiti ovulacija, te se posebno pripremljeno i očišćeno sjeme muškarca uštrca direktno u maternicu žene, kroz grlić maternice (cerviks). Na taj način se povećava broj spermija u maternici i vjerojatnost da će doći do oplodnje, pošto je cerviks u prirodnom ciklusu najveća barijera prolasku spermija do jajnih stanica u jajovodu. Najčešće se pokušaju tri inseminacije prije nego što se krene na slijedeći oblik liječenja, ali je moguće pokušavati i do 6 ili više puta. Inseminacija je mnogo jeftinija od izvantjelesne oplodnje, ali je i stopa uspjeha daleko manja, 5-20% (prosjek 13%) čak i za indicirane parove. ^[4]

Najzahtjevniji i zadnji oblik liječenja neplodnosti je izvantjelesna oplodnja, odnosno IVF. Postupak obuhvaća hormonalnu stimulaciju žene u cilju proizvodnje više jajnih stanica (prosjek za žene ispod 35 godina je oko 12), ultrazvučno praćenje rasta folikula (malih vodenih cisti u jajnicima gdje rastu jajne stanice), davanje injekcije koja izaziva ovulaciju („štoperica“), vađenje jajnih stanica transvaginalnom iglom (punkcija), oplodnja posebno obrađenim sjemenom muškarca (bilo ostavljanjem jajnih stanica i sjemena u neposrednoj blizini u maloj posudici da se desi prirodna oplodnja, bilo injektiranjem jednog spermija u jajnu stanicu, ICSI), neometani razvoj dobivenih zametaka dva do pet dana u laboratoriju pod uvjetima sličnim onima u ženskom tijelu, te vraćanjem jednog do dva zametka dugačkom tankom cjevčicom u maternicu žene (transfer). Rutinsko vraćanje više od dva zametka se u stručnim smjernicama dobre prakse obeshrabruje zbog rizika od trudnoće s trojkama, te se vrši samo u posebnim situacijama.^[5] U Europi je 2005. prijavljeno 109.000 postupaka IVF-a, 194.000 postupaka ICSI-ja, i 72.000 postupaka s odmrznutim zametcima. Prosječna stopa trudnoća po transferu bila je 31% ^[4].

• [1] Arhivirano 2010-03-06 na Wayback Machine-uInformacije o neplodnosti američkog ministarstva zdravstva
• [2]Informacije o neplodnosti poznate svjetske klinike Mayo Clinic