Middle East Media Research Institute
| Istraživački institut za bliskoistočne medije Middle East Media Research Institute (MEMRI) | |
|---|---|
 Logo organizacije | |
| Osnivanje | 1998. |
| Svrha | "premošćivanje jezičnog jaza između Bliskog Istoka i Zapada" |
| Sjedište |  Washington, SAD |
| Osnivač i predsjednik | Jigal Karmon |
| Website | |
Istraživački institut za bliskoistočne medije (engl. Middle East Media Research Institute, akr. MEMRI) je proizraelska propagandna organizacija sa sjedištem u Sjedinjenim Državama.[1] Utemeljena je u Washingtonu 1998. godine,[2][3] od strane američko-izraelske neokonzervativne aktivistkinje Meyrav Wurmser[3] i pukovnika Jigala Karmona, bivšeg izraelskog vojnog obavještajca[2][3][4] odnosno savjetnika premijera Jicaka Šamira i Jicaka Rabina.[3] MEMRI se reklamira kao nevladina i neprofitna organizacija, ili nezavisni institut (s takvim statusom je oslobođen poreza u SAD-u),[3] međutim, analitičari ističu da definitivno ima političku agendu[3] i da je dijelom Hasbare, službene izraelske agencije za odnose s javnošću i propagandu.[1][3] Kao razlog uspostave MEMRI-ja stručnjaci ističu pojavu arapskih satelitskih TV-kanala, osobito svjetski utjecajne Al Jazeere, zbog kojih je Izrael izgubio raniji monopol na vijesti.[4]
Tokom svog 26-godišnjeg postojanja, MEMRI se specijalizirao za distribuciju selektivnih i dekontekstualiziranih izjava iz arapskih i drugih bliskoistočnih medija,[2][3][4] s ciljem etiketiranja kritičara izraelske politike "vjerskim fanaticima" ili "antisemitima".[1][4] MEMRI-jevi manipulativni prijevodi raspačavani su američkim kongresmenima i drugim političarima, univerzitetima i medijima.[3] Kao druge MEMRI-jeve aktivnosti navode se beskompromisno podilaženje izraelskoj politici,[4] prikazivanje islama u vrlo negativnom svjetlu,[4] suprostavljanje izraelsko-palestinskoj mirovnoj inicijativi,[3] te sistematski pritisak na razne medije i javne ličnosti da osude palestinski "terorizam" i podrže izraelske "mirovne napore".[1] Navedene djelatnosti pokazale su se kao velik generator neprijateljstva prema arapskim novinarima.[2]
MEMRI-jeve manipulativne aktivnosti bile su predmetom niza skandala i osuda.[2][3][4] Neposredno nakon napada u Londonu 2005. godine, MEMRI je objavio snimku s Al Jazeere i na arapske izjave Hanija al-Sibaija montirao prijevod o dar al-harbu, sugeriravši time da priča o "ratu islamskog i neislamskog svijeta".[2] U stvarnosti, dotični uopće nije spomenuo taj termin, a izrezane su i njegove izjave u kojima osuđuje napad i govori da islam zabranjuje ubijanje civila.[2] Krajem iste godine MEMRI je na sličan način manipulirao s izjavama Jusufa al-Karadavija,[2] na što se oglasio tadašnji londonski gradonačelnik Ken Livingstone i oštro osudio MEMRI zbog iznošenja dezinformacija.[2][4] Veliku uspješnost MEMRI i izraelska dezinformacijska kampanja ostvarili su između 2005. i 2007. kada su mediji širom svijeta prenosili njihove iskrivljene izjave o "eliminaciji Izraela" i "novom Holokaustu", pripisane iranskom predsjedniku Mahmudu Ahmadinežadu.[3] Na slične probleme upozoravali su Ibrahim Hooper iz Vijeća za američko-islamske odnose (CAIR), kao i akademici iz Muslimanske svjetske lige, Arapske lige i drugih organizacija.[3] Juan Cole, američki profesor bliskoistočnih studija, također kritizira MEMRI zbog vađenja iz konteksta i navodi da je na njihovim stranicama više puta pronalazio naizgled agresivne arapske izjave, međutim, kada bi provjeravao izvornike našao bi na tekstove sasvim oprečna sadržaja, često umjerenog tona i sa zagovaranjem tolerancije.[3]
Početkom 2002. godine Meyrav Wurmser napustila je mjesto izvršne direktorice MEMRI-ja i prešla na bliskoistočni odjel neokonzervativnog Instituta Hudson.[3] Utjecajnim članom MEMRI-ja spominje se i njen muž David koji je za vrijeme predsjedništva Georgea W. Busha bio pomoćnik Johna Boltona i Dicka Cheneyja.[3] Kao grupe za pritisak slične MEMRI-ju navode se još HonestReporting, Palestinian Media Watch (PMW), Give Israel Your United Support (GIYUS) i Britain Israel Communications and Research Centre (BICOM).[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 (en) Soules, Marshall (2015). Media, Persuasion and Propaganda. Media Topics. Edinburgh: Edinburgh University Press. ISBN 9780748644162. OCLC 898316003.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 (en) Sakr, Naomi (2007). Arab Television Today. London; New York: I.B. Tauris. str. 79-80. ISBN 9781845115647. OCLC 474136057.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 (en) Bonney, Richard (2008). False Prophets: The 'clash of Civilizations' and the Global War on Terror. Past in the Present. Oxford: Peter Lang. str. 104. ISBN 9781906165024. OCLC 212432027.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 (en) Baker, Mona (2006). Translation and Conflict: A Narrative Account. London; New York: Routledge. str. 73-75, 108-109, 114. i 177-178. ISBN 9780415383950. OCLC 61309350.