Etiopija
የኢትዮጵያ ፈደራላዊ ዲሞክራሲያዊ ሪፐብሊክ yä-Ityop̣ya Federalawi Dimokrasiyawi Ripäblik Savezna Demokratska Republika Etiopija | |
|---|---|
| Himna: "Whedefit Gesgeshi Woude Henate Ethiopia" | |
.svg) | |
_-_ETH_-_UNOCHA.svg) | |
| Glavni grad | Adis Abeba |
| Službeni jezici | amharski |
| Leaders | |
| Utemeljenje | Od Ujedinjenog Kraljevstva u decembru 1944. |
| Površina | |
• Vode (%) | 0,7 |
| Stanovništvo | |
• Popis iz 2015 | 90,076,012 [2] (16.) |
• Gustoća | 64,8 /km2 |
| BDP (PPP) | procjena za |
• Ukupno | $132 milijardi[3] |
• Per capita | $1,455[3] |
| BDP (nominalni) | procjena za |
• Ukupno | $51 milijardi[4] |
• Per capita | $570[4] |
| Gini (2011) | 33.6[5] srednji |
| HDI | 0.435[6] nizak |
| Valuta | birr |
| Vremenska zona | +3 |
| Pozivni broj | 251 |
| ISO 3166 kod | [[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]] |
| Veb-domena | .et |
Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem.[1]
Glavna reljefna cjelina zemlje je Etiopska visoravan koja zauzima više od polovice državne površine. Ona se sastoji se od visokih ravnjaka koje ispresijecaju duboke riječne doline, međusobno razdvojene visokim planinama, od kojih je najviša Ras Dašan (4620 m). Dolina velike rasjeline (Great Rift Valley) prolazi kroz zemlju u smjeru sjeveroistok-jugozapad i dijeli Etiopska visoravan na veći sjeverozapadni i manji jugoistočni dio. Klima i biljni pokrov ovise prvenstveno o nadmorskoj visini, najbolji uvjeti za poljoprivredu su na visinama od 1700 do 2500 m.
Etiopija ima površinu od 1.127.127 kilometra kvadratnih i zauzima najveći deo Roga Afrike, koji je najistočniji deo Afrike. Graniči se sa Sudanom i Južnim Sudanom na zapadu, Eritrejom i Džibutijem na severu, Somalijom na istoku i Kenijom na jugu.
Zemlja ima visoki centralni plato čija visina varira od 1800 do 3000 metra. Najviši vrh Etiopije je Ras Dašan sa visinom od 4620 metra iznad nivoa mora.
Najznačajnija reka je Plavi Nil koji izvire iz jezera Tana, pored njega velike su rijeke; Šebele, Juba i Avaš.
Nadmorska visina i geografska dužina određuju tri klimatske zone: hladnu zonu iznad 2400 metra gde temperatura varira od blizu leđenja do 16 °C; umerena zona na visini od 1500 do 2400 metra sa temperaturama od 16 °C do 30 °C; i topla zona ispod 1500 metra sa tropskim i suvim uslovima gde dnevna temperatura varira od 27 °C do 50 °C. Kišna sezona traje od sredine juna do sredine septembra.
Etiopija je ekološki raznovrsna zemlja, sa brojnim endemskim vrstama kao što su galada babun i etiopski vuk.
Historija Etiopije je po mnogo čemu jedinstvena među afričkim zemljama. S izuzetkom kratkog razdoblja uoči drugog svjetskog rata 1936–1941. kada je bila pod talijanskom vlašću, zemlja nikada nije bila evropska kolonija.
Prva zabilježena država na području Etiopije bilo je Kraljevstvo Damot, kojeg je naslijedilo puno moćnije Aksumsko Carstvo, ono se od 1. vijeku n.e razvilo u pomorsku i trgovačku silu na Crvenom moru. Zemlja je primila monofizitsko kršćanstvo u 4. vijeku, a vrhunac snage dosegnula je u 6. vijeku kada je kontrolirala i južni dio Arapskog poluotoka. Nakon širenja Islama od 7. vijeka nadalje važnost Aksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale odsjeklo je državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu utjecaja kao Egipat i Sudan na sjeveru.
U 14. i 15. vijeku etiopska je država uspijevala održati premoć nad muslimanskim sultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku 16. vijeka njen je opstanak doveden u pitanje. Tada je Portugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspjeha 1543. pobijeđen je islamski vojskovođa Ahmad Granj. S portugalskim vojnicima stigli su i katolički misionari pa je Etiopija u kratkom razdoblju na početku 17. vijeka bila katolička zemlja. Ipak, 1632. učvršćena je tradicionalna monofizitska doktrina, a svi su kontakti s Evropljanima prekinuti.
U područja južne Etiopije opustošena ratovima s muslimanima počeo se tokom 16. vijeka u sve većem broju s juga doseljavati stočarski narod Oromo čije su pripadnike etiopski starosjedioci smatrali barbarima, dijelom i zbog njihovih animističkih vjerovanja. U 18. i prvoj polovici 19. vijeka dolazi do slabljenja središnje države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski kršćanski kulturni krug.
Razdoblje slabih careva završava 1855. kada je carsko prijestolje zauzeo Tevodros II. On i njegovi nasljednici Johanes IV i Menelik II uspjeli su očuvati etiopsku nezavisnost pred nadirućom evropskom kolonizacijom, a Menilek je 1896. pobijedio talijansku vojsku u Bitci kod Adve. U sljedećih četrdeset godina Etiopija se modernizirala, proširila prema jugu i znatno obogatila izvozom kave. Godine 1930. prijestolje je preuzeo car Haile Selasije koji je ubrzao modernizaciju zemlje po evropskim uzorima. Ipak, nije uspio zaustaviti talijansku vojsku u drugom pokušaju osvajanja zemlje pa je razdoblje talijanske okupacije od 1936. do 1941. proveo u egzilu.
Nakon drugog svjetskog rata Haile Selasije je uspio zadržati vlast i pripojiti bivšu talijansku koloniju Eritreju Etiopiji dobivajući na taj način izlaz na more, ali je od kraja 1960-ih počeo rasti otpor prema njegovoj politici. Nezadovoljstvo je kulminiralo 1974. vojnim udarom u kojem je car svrgnut i vjerojatno ubijen. Pučisti, okupljeni u vijeću Derg pod vodstvom majora Mengistu Haile Mariama približili su zemlju Sovjetskom Savezu, a politika kolektivizacije i prisilnog otkupa žita uzrokovala je veliku glad 1984. (povod za prvi Live Aid koncert).
Pad komunizma 1991. značio je i propast Mengistuova režima kojeg su porazili ujedinjeni gerilci iz sjeverne provincije Tigraj i Eritreje koja se desetljećima borila za nezavisnost. Nova vlada predvođena gerilskim vođom Melesom Zenawijem dala je široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznala nezavisnost Eritreji, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan privredni rast. Dodatne probleme za vladu donio je rat s Eritrejom oko graničnog spora koji je trajao od 1998. do 2000. i u kojem je poginulo nekoliko hiljada ljudi.
Krajem 2006. godine etiopske snage su izvršile vojnu invaziju Somalije, intervenirajući u korist Prijelazne federalne vlade protiv Unije islamskih sudova.
Etiopija je zajednica više naroda koji se razlikuju po jeziku i vjeri.Na sjeveru zive Amhari i Tigranje semitskog porijekla cine 35% stanovništva. Uz njih žive Oromi 40% naseljeni na jugu, Somali 6% i Afari 4% hamitskog porijekla na istoku uglavnom nomadi. Na jugozapadu prevladavaju Sidame, razni Omotski narodi i nilotska plemena, od kojih su 8% animisti uz poneke protestante. Po gradovima a naročito u Gondaru ima i Židova takozvanih Falaša. Religijska slika je vrlo složena većina stanovnika koja živi na sjeveru Etiopije Amhari i Tigranje su pripadnici Etiopske pravoslavne tevahedo Crkve uz njih i brojni Oromi su pripadnici te crkve (ukupno oko 45% stanovništva pripada ovoj crkvi). Od početka 20. vijeka u Etiopiju dolaze brojni evropski misionari, naročito iz Njemačke i šire protestantizam, tako da su danas oko 16% Etiopljana protestanti, to se najviše odrazilo među Omotskim narodima, uz nešto Oroma. Etiopija je prihvatila kršćanstvo još u 4. vijeku. Islam velika religija koja se iz Arabije proširila na sve krajeve našla je veliki broj sljedbenika među etiopljanima, tako da ima oko 1 / 3 muslimana, naročito na istoku i jugu među Somalcima, ali i među Afarima i Oromima. Animističkim vjerovanjima pripadaju narodi iz nilske etničke skupine poput Kunama, Masaia i omotskih skupina Sidama ukupno oko 5% populacije.U gradovim živi oko 16% stanovništva najveći je glavni grad Adis Abeba sa 2.6 miliona stanovnika zatim Dire Dava, Harar, Džima i Gondar.
Najbrojniji je narod Oromo (40%), drugi po brojnosti su povijesno dominantni Amhara i Tigre, manji narodi su Sidamo (9%), Shankella (6%) i Somalijci (6%).
jezici pripadaju afrazijskoj porodici, među kojima omotski, kušitski, nilotski, etiopski, berta, kumuz i druge skupine. Službeni jezik je amharski. 90 jezika bez gamo, gofa i dawro koji su nastali podjelom gamo-gofa-dawro jezika. Pet jezika je izumrlo
Popis jezika:
| aari | 155.000 | (1994. popis) |
| afar | 979.000 | (1994. popis) |
| alaba-k’abeena | 162,000 | (1994. popis) |
| amharski | 17.400.000 | (1994. popis) |
| anfillo | 500 | (1990 . SIL) |
| anuak | 45.600 | (1994. popis) |
| arbore | 4.440 | (1994. popis) |
| argobba | 10.900 | (1994. popis) |
| awngi | 500.000 | (2007.) |
| baiso | 1.010 | (1995 . SIL) |
| bambassi | 5.000 | (1982 . SIL) |
| basketo | 57.800 | (1994. popis) |
| bench | 174,000 | (1994. popis) |
| berta | 125.000 | (1994. popis) |
| borana-arsi-guji oromo | 3,630,000 | (južni oromo) |
| borna | 19.900 | (1994. popis) |
| burji | 35.700 | (1994. popis) |
| bussa | 6,620 | (1994. popis) |
| chara | ||
| daasanach | 32.100 | (1994. popis) |
| dawro | 259.633 | (1994. popis) |
| dime | 6.500 | (1994. popis) |
| dirasha | 90.000 | (2005 . SIL) |
| dizi | 21,100 | (1994. popis) |
| dorze | 20.800 | (1994. popis) |
| Engleski | 1.990 | (1994. popis) |
| etiopski znakovni jezik | 1.000.000 | (2005.) |
| gafat † | ||
| gamo | 597.130 | (1994. popis) |
| ganza | 5.400 | (2004.) |
| gawwada | 32,700 | (1994. popis) |
| gayil | 55.700 | (2007.) |
| gedeo | 637.000 | (1994. popis) |
| geez † | ||
| gofa | 241.530 | (1994. popis) |
| Gumuz | 120.000 | (1994. popis) |
| hadiyya | 924.000 | (1994. popis) |
| hamer-banna | 42.800 | (1994. popis) |
| harari | 21.300 | (1994. popis) |
| hozo | 3.000 | (1995 . SIL) |
| inor | ||
| istočni Oromo | 4.530.000 | (1994. popis) |
| kachama-ganjule | 4,070 | (1994. popis) |
| Kacipo-Balesi | 4.120 | (2000.) |
| kafa | 570.000 | (1994. popis) |
| kambaata | 570,000 | (1994. popis) |
| karo | 1.000 | (2007. S. Malmvam) |
| kistane | 255.000 | (1994. popis) |
| Komo | 1.500 | (Bender 1975.) |
| konso | 195.000 | (2005.) |
| koorete | 104.000 | (1994. popis) |
| kwama | 15.000 | (1982 . SIL) |
| kwegu | 450 etničkih | (2007) |
| libido | 36.600 | (1998. popis) |
| Majang | 15.300 | (1998. popis) |
| male | 53.800 | (1998. popis) |
| Me’en | 80.000 | (2005 . SIL) |
| melo | 20,200 | (1994. popis) |
| mesmes † | ||
| mesqan | 25.000 | (2002) |
| murle | 200 | (1975 Tournay) |
| mursi | 3.280 | (1994. popis) |
| nayi | 3.660 | (1994. popis) |
| nuer | 64.900 | (1994. popis) |
| Nyangatom | 14.200 | (1994. popis). |
| ongota | 8 (etnički: 89) | (2000. M. Brenzinger) |
| opuuo | 1.000 | (2007 A. Tsadik) |
| zapadni centralni Oromo | (oromiffa) 8.920.000 | (1994. popis) |
| oyda | 16.600 | (1994. popis) |
| qimant | 1.650 | (1994. popis) |
| Rer Bare † | ||
| saho | 22.800 | (1994. popis) |
| sebat bet gurage | 2.320.000 | (2006) |
| seze | 3.000 | (1995 . SIL) |
| shabo | 450 | (2000 M. Brenzinger) |
| shekkacho | 54.900 | (1994. popis) |
| sheko | 40.000 | (2007) |
| sidamo | 2.900.000 | (2005 . SIL) |
| SILt’e | 1.000.000 | (2007) |
| somalski | 3.960.000 | (2006) |
| suri | 19.600 | (1994. popis) |
| tigrigna | 3.220.000 | (1994. popis) |
| tsamai | 8.620 | (1994. popis) |
| turkana | 25.200 | (2000) |
| Uduk | 20.000 | (1995 W. James) |
| weyto † | (etničkih 1.631) | |
| wolane | ? | |
| wolaytta | 1.230.000 | (1994. popis) |
| xamtanga | 143.000 | (1994. popis) |
| yemsa | 81.600 | (1994. popis) |
| zay | 4.880 | (1994 . SIL) |
| Zaysete | 17.800 | (1994. popis) |
| Podijeljen: gamo-gofa-dawro | ||
| Izgubio status: kunfal | ||
| Religije u Etiopiji | ||||
|---|---|---|---|---|
| Religija | Postotak | |||
| Kršćanstvo | 63% | |||
| Islam | 34% | |||
| Drevne afričke religije | 3% | |||
Vladajuća religija u Etiopiji je Kršćanstvo (Pravoslavci 44% i drugi kršćani 19%). Druga religija u državi je Islam. Do 1980-ih u Etiopiji je bio i značajan broj Židova.
Funkcionisanje etiopskih institucija je određeno ustavnim tekstom potvrđenim i ratifikovanim decembra 1994. i koji je stupio na snagu 22. avgusta 1995.
Zakonadavna vlast se sastoji iz dva doma Narodne skupštine, sastavljene od 548 poslanika koji se biraju svakih pet godina i zaduženi su za donošenje zakona, finansije i budžet. Federalna skupština se sastoji od 108 poslanika koje biraju predstavnici regiona i ima prvenstveno ulogu zaštite ustava.
Izvršna vlast ima veće nadležnosti i čine je predsednik i premijer. Predsednik ima počasnu ulogu i nema stvarnu moć. Bira ga narodna skupština na šest godina. Sadašnji predsednik je Girma Volde-Gijorgis Luča, poreklom Oromo, izabran u oktobru 2001. Premijer vodi politiku zemlje, on bira osamnaest člana svog kabineta. Bira ga partija koja ima većinu u skupštini, ima mandat na pet godina koji može da se obnovi jednom. Sadašnji premijer je Meles Zenavi.
Sudska vlast počiva na Federalnom vrhovnom sudu, koji je ustavom odvojen od zakonodavne i izvršne vlasti.
Etiopija je podeljena u devet etničkih regiona i dva grada.
Ovi administrativni regioni zamenjuju stariji sistem provincija koji je ustanovio Hajle Selasije. U trenutku modifikacije 1995. provincije su bile: Arsi, Hararge, Sidamo, Bale, Ilubabor, Tigraj, Bedžemder, Kafa, Velega, Gamu-Gofa, Šoa, Volo, Godžam.
Veći gradovi: Popis gradova u Etiopiji
Etiopija je jedna od najsiromašnijih afričkih zemalja, mnogi Etiopljani zavise od pomoći hranom iz inostranstva. Posle revolucije 1974. etiopska privreda je vođena kao socijalistička privreda, sa jakom državnom kontrolom i veliki deo privrede je prebačen u javni sektor. Od 1991. privreda se okrenula prema decentralizaciji i tržišno orijentisanoj privredi. Godine 1993. počela je postepena privatizacija industrije, bankarstva, poljoprivrede i trgovine.
Poljoprivreda čini 41% bruto domaće proizvodnje, 80% izvoza i zapošljava 80% radne snage. Glavni izvozni proizvod je kafa koja čini 65% do 75% etiopske zarade od izvoza. Kafa je kritična za etiopsku privredu, koja je 1999. zaradila 267 miliona dolara od prodaje 105.000 tona kafe. Prema trenutnim procenama kafa čini 10% etiopskog bruto domaćeg proizvoda, i više od 15 miliona ljudi (25% stanovništva) živi od sektora kafe. Etiopija uzgaja sve vrste žitarica, kikiriki, kafu, čaj, cveće, kao i voće i povrće. 2002. Etiopija je izvezla 29.000 tona voća i povrća i 10.000 cveća.
Etiopija je prva zemlja u Africi i među prvih deset na svetu po stočarstvu. Ovaj sektor uključuje 35 miliona goveda, 12 miliona ovaca i 10 miliona koza. Sa 3,3 miliona košnica Etiopija je prva zemlja proizvođač i izvoznik meda i pčelinjeg voska u Africi.
Industrija je na prvom nivou razvoja i čini oko 15% bruto domaćeg proizvoda. Industrija se uglavnom bavi proizvodnjom prehrambenih proizvoda, tekstila, odeće, kožne odeće, cipela, tašni, drvna industrija (Etiopija poseduje 2,5 miliona hektara šume), proizvoda od kaučuka i plastike, hemijskih proizvoda, sastavljanje automobila i karavana.
- ↑ 1,0 1,1 „Ethiopia” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 5. 04. 2012.
- ↑ „Federal Demographic Republic of Ethiopia Central Statistical Agency – Population Projection of Ethiopia for All Regions At Wereda Level from 2014 – 2017”. 2014 Population and Housing Census of Ethiopia. CSA. 2014. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-17. Pristupljeno 1 October 2014.
- ↑ 3,0 3,1 „Ethiopia”. International Monetary Fund. Pristupljeno 1 October 2014.
- ↑ 4,0 4,1 „Ethiopia”. International Monetary Fund. Pristupljeno 1 October 2014.
- ↑ „Gini Index”. World Bank. Pristupljeno 2 March 2011.
- ↑ „2014 Human Development Report Summary”. United Nations Development Programme. 2014. str. 21–25. Pristupljeno 27 July 2014.
- Abir, Mordechai (1968). Ethiopia: The Era of the Princes; The Challenge of Islam and the Re-unification of the Christian Empire (1769–1855). London: Longmans.
- Beshah, Girma and Aregay, Merid Wolde (1964). The Question of the Union of the Churches in Luso-Ethiopian Relations (1500–1632). Lisbon: Junta de Investigações do Ultramar and Centro de Estudos Históricos Ultramarinos.
- Munro-Hay, Stuart (1991). Aksum: An African Civilization of Late Antiquity. Edinburgh: University Press. ISBN 0-7486-0106-6. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-23. Pristupljeno 2015-04-18.
- Valdes Vivo, Raul (1977). Ethiopia's Revolution. New York: International Publishers. ISBN 0717805565.
- Zewde, Bahru (2001). A History of Modern Ethiopia, 1855–1991 (2nd izd.). Athens, OH: Ohio University Press. ISBN 0-8214-1440-2.
- Selassie I., Haile (1999). My Life and Ethiopia's Progress: The Autobiography of Emperor Haile Selassie I. Translated by Edward Ullendorff. Chicago: Frontline. ISBN 0-948390-40-9.
- Deguefé, Taffara (2006). Minutes of an Ethiopian Century, Shama Books, Addis Ababa, ISBN 99944-0-003-7.
- Hugues Fontaine, Un Train en Afrique. African Train, Centre Français des Études Éthiopiennes / Shama Books. Édition bilingue français / anglais. Traduction : Yves-Marie Stranger. Postface : Jean-Christophe Belliard. Avec des photographies de Matthieu Germain Lambert et Pierre Javelot. Addis Abeba, 2012, ISBN 978 Uneseni ISBN nije važeći.–99944–867–1–7. English and French. [1]
- Henze, Paul B. (2004). Layers of Time: A History of Ethiopia. Shama Books. ISBN 1-931253-28-5.
- Marcus, Harold G. (1975). The Life and Times of Menelik II: Ethiopia, 1844–1913. Oxford, U.K.: Clarendon. Reprint, Trenton, Nj: Red Sea, 1995. ISBN 1-56902-009-4.
- Marcus, Harold G. (2002). A History of Ethiopia (updated izd.). Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-22479-5.
- Mauri, Arnaldo (2010). Monetary developments and decolonization in Ethiopia, Acta Universitatis Danubius Œconomica, VI, n. 1/2010, pp. 5–16. [2] and WP [3]
- Mockler, Anthony (1984). Haile Selassie's War. New York: Random House. Reprint, New York: Olive Branch, 2003. ISBN 1-902669-53-3.
- Murphy, Dervla (1968). In Ethiopia with a Mule. London: Century, 1984, cop. 1968. N.B.: An account of the author's travels in Ethiopia. 280 p., ill. with a b&w map. ISBN 0-7126-3044-9
- Rubenson, Sven (2003). The Survival of Ethiopian Independence (4th izd.). Hollywood, CA: Tsehai. ISBN 0-9723172-7-9.
- Siegbert Uhlig, et al. (eds.) (2003). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 1: A-C. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
- Siegbert Uhlig, et al. (eds.) (2005). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 2: D-Ha. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
- Siegbert Uhlig, et al. (eds.) (2007). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 3: He-N. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
- Siegbert Uhlig & Alessandro Bausi, et al. (eds.) (2010). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 4: O-X. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
- Alessandro Bausi & S. Uhlig, et al. (eds.) (2014). Encyclopaedia aethiopica, Vol. 5: Y-Z and addenda, corrigenda, overview tables, maps and general index. Wiesbaden: Harrassowitz Verlag.
- Ulrich Braukämper: Islamic History and Culture in Southern Ethiopia. Collected Essays. Lit Verlag, Münster 2002, ISBN 3-8258-5671-2.
- Martin Fitzenreiter, Katrin Hildemann: Äthiopien. Handbuch für individuelles Entdecken. Reise-Know-How-Verlag, Bielefeld 2007, ISBN 978-3-8317-1544-2.
- Alain Gascon: La Grande Éthiopie, une utopie africaine. CNRS éditions, Paris 1995, ISBN 2-271-05235-1.
- Gerd Gräber, Angelika Gräber, Berhanu Berhe: Äthiopien, ein Reiseführer. Kasparek, Heidelberg 1997, ISBN 3-925064-21-4.
- Adolph Freiherr Knigge: Benjamin Noldmann’s Geschichte der Aufklärung in Abyssinien oder Nachricht von seinem und seines Herrn Vetters Aufenthalte an dem Hofe des großen Negus, oder Priesters Johannes. Göttingen 1791, ISBN 3-598-51468-9. (microform)
- Dieter H. Kollmer, Andreas Mückusch (Hrsg.): Horn von Afrika. Wegweiser zur Geschichte. Im Auftrag des Militärgeschichtliches Forschungsamt. Verlag Ferdinand Schöningh, Paderborn/München/Wien/Zürich 2007, ISBN 3-506-76397-0.
- Aram Mattioli: Experimentierfeld der Gewalt. Der Abessinienkrieg und seine internationale Bedeutung 1935–1941. Orell Füssli, Zürich 2005, ISBN 3-280-06062-1.
- Gerhard Rohlfs: Meine Mission nach Abessinien, auf Befehl Sr. Maj. d. Dt. Kaisers im Winter 1880/81. Brockhaus, Leipzig 1883, Time Life Books, Amsterdam 1983, 1984 (Faks.), ISBN 90-6182-759-0.
- Walter Raunig (Hrsg.): Das christliche Äthiopien. Geschichte, Architektur, Kunst. Schnell & Steiner, Regensburg 2005, ISBN 3-7954-1541-1.
- Xavier vand der Stapen: Éthiopie, au pays des hommes libres. La Renaissance du Livre, Tournai 2004, ISBN 2-8046-0828-X.
- John Spencer Trimingham: Islam in Ethiopia. Oxford University Press, London 1952.
- Siegbert Uhlig (Hrsg.): Encyclopaedia Aethiopica, Bd 1-3ff. Harrassowitz, Wiesbaden 2003-2007ff, ISBN 3-447-04746-1.
- Edward Ullendorff: The Ethiopians. An Introduction to Country and People. Oxford University Press, Oxford 1960, ISBN 0-19-285061-X.
- Friedrich Heyer: Äthiopien. In: Theologische Realenzyklopädie (TRE). Bd 1. de Gruyter, Berlin/New York 1977, S. 572–596, ISBN 3-11-006944-X.
- Ethiopia (na portalu Encyclopædia Britannica) (en)
- Portal internetskih stranica o historiji i kulturi Etiopije Arhivirano 2007-12-05 na Wayback Machine-u
- Ethiopia entry at The World Factbook
- Ethiopia Corruption Profile Arhivirano 2014-04-06 na Wayback Machine-u from the Business-Anti-Corruption Portal
- [4] Arhivirano 2014-06-29 na Archive.is-u at EiABC Ethiopian Heritage in the Digital World
- Ethiopian Tourism Commission Arhivirano 2008-10-16 na Wayback Machine-u at the Ethiopian Ministry of Culture and Tourism.
- BBC Ethiopia Profile
- World Bank Ethiopia Summary Trade Statistics
- Etiopija na Projektu Open Directory
Wikimedia Atlas of Ethiopia
Etiopija - informacije za putnike na projektu Wikivoyage- Ethiopian News Agency Arhivirano 2006-06-16 na Wayback Machine-u, government news agency.
- Key Development Forecasts for Ethiopia from International Futures.
| Samostalne države |
| .svg) | |||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Zavisni teritoriji | |||||||||||||
| Nepriznate države | |||||||||||||
| Nejasan status | |||||||||||||
1 Djelomično u Aziji. | |||||||||||||
