Eiron

Eírōn (starogrčki: εἴρων = doslovno 'srpskohrvatski: vragolan') bio je jedan od tipskih likova u grčkoj komediji.^[1] Iz nove atičke komedije prešao je u rimsku komediju, gde često spaja s likom lukavog roba.^[2][3] Funkcija je ovog lika da spušta na zemlju svog protivnika, oličenog u liku razmetljivca, tako što svojim upadicama i replikama ruši pomeznu sliku koji hvalisavac ima o sebi i koju nastoji nametnuti drugima.^[4]

Lik vragolana razvio se u staroj atičkoj komediji i može se naći u mnogim Aristofanovim komadima. Na primer, u Žabama, kad bog Dionis kaže da je potopio dvanaest ili trinaest neprijateljskih brodova s Klistenom, sinom Sibirtijevim, Dionisov pratilac Ksantija dodaje: "A onda sam se probudio". ^[5]

Naziv ovog tipskog lika dao je grčki filozof Aristotel u svojoj Nikomahovoj etici, gde kaže: "suptilno omalovažavanje (εἰρωνεία) i njegov imalac omalovažavatelj (εἴρων)."^[6] U ovom odlomku Aristotel definiše dva glavna komična lika ― eirōn i alazōn.

Iz ove upotrebe termina eirōn potiče i moderni izraz "ironija" (starogrčki: εἰρωνεία), koja podrazumeva razliku između istinskog i prividnog značenja onoga što je rečeno.^[7]

• Abrams, M. H., ed. 1993. A Glossary of Literary Terms. 6th ed. Fort Worth: Harcourt Brace College.
• Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd. 
• Carlson, Marvin. 1993. Theories of the Theatre: A Historical and Critical Survey from the Greeks to the Present. Expanded ed. Ithaca and London: Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-8154-3.
• Frye, Northrop. 1957. Anatomy of Criticism: Four Essays. London: Penguin, 1990. ISBN 0-14-012480-2.
• Janko, Richard, trans. 1987. Poetics with Tractatus Coislinianus, Reconstruction of Poetics II and the Fragments of the On Poets. By Aristotle. Cambridge: Hackett. ISBN 0-87220-033-7.
• Sironić, Milivoj; Salopek, Damir (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Grčka književnost". Zagreb. 

• Funkcije karaktera Arhivirano 2009-03-18 na Wayback Machine-u