Prijeđi na sadržaj

Deklaracija o zajedničkom jeziku

Izvor: Wikipedija
Konferencija za medije u povodu predstavljanja Deklaracije 30. III. 2017.
Veliki medijski interes na predstavljanju Deklaracije.

Deklaracija o zajedničkom jeziku, programatsko-protestni tekst o zajedničkom jeziku koji se govori u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, pripremljen krajem 2016. i početkom 2017. u krugovima lingvistâ i drugih eksperata iz sve četiri države i predstavljen 30. III. 2017. s potpisima preko dvjesto istaknutih bosanskohercegovačkih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih intelektualaca.[1][2][3] Na tragu Deklaracije iz 1967.,[4][5] a pred zahtjevima novog doba i pojava koje je ono donijelo, Deklaracija o zajedničkom jeziku ukazuje na goruće teme vezane za jezik.[6]

Sadržaj Deklaracije

[uredi | uredi kod]

Deklaracija konstatira da Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore zajedničkim policentričnim standardnim jezikom.[7][8] Podsjeća da se komunikacija tečno odvija i da je to bit svakog jezika.[9][10] Nadalje, konstatira da je jezična politika naglašavanja razlika dovela do niza negativnih pojava[11][12][13] u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij nacionalne pripadnosti i sredstvo iskazivanja političke lojalnosti.[14][15] U Deklaraciji stoji da se jezik i narod ne moraju podudarati, da svaki nacionalni kolektiv može svoju varijantu samostalno normirati i da su one međusobno ravnopravne.[16] Dokument poziva na prestanak razdvajanja djece po nacionalnoj osnovi u školama u ime toga što navodno govore drugim jezikom.[6][17] Potpisnici se u Deklaraciji zalažu za slobodu jezičnog izražavanja svakog pojedinca.[18]

Regionalni projekt Jezici i nacionalizmi

[uredi | uredi kod]
Knjiga S. Kordić Jezik i nacionalizam (lijevo) poslužila je kao inspiracija za regionalni projekt Jezici i nacionalizmi (desno). Knjiga S. Kordić Jezik i nacionalizam (lijevo) poslužila je kao inspiracija za regionalni projekt Jezici i nacionalizmi (desno).
Knjiga S. Kordić Jezik i nacionalizam (lijevo) poslužila je kao inspiracija za regionalni projekt Jezici i nacionalizmi (desno).

Deklaraciji je prethodio regionalni projekt Jezici i nacionalizmi,[19][20] koji je realiziran uz potporu dvije njemačke zaklade: Forum Ziviler Friedensdienst i Allianz Kulturstiftung. U okviru projekta su se tokom 2016. odvijale konferencije u četiri države, čime je na terenu dobiven uvid u aktualno stanje i probleme.[21][22] Projekt je inspiraciju imao u knjizi Jezik i nacionalizam,[23][24][25] a organizirala su ga četiri nevladina udruženja iz svake od uključenih zemalja: P.E.N. Centar u BiH iz Sarajeva, udruga Kurs iz Splita, KROKODIL iz Beograda te Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice.[26] Organizirana interdisciplinarno, serija ekspertskih konferencija održana u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu odvijala se tako da su uz lingviste sudjelovali i književnici, novinari, antropolozi i dr.[27][28] Velik značaj dat je i uključivanju brojne publike.[29][30] Naslovi debatnih krugova u okviru konferencijâ bili su:

Serija regionalnih ekspertskih konferencija Jezici i nacionalizmi
Mjesto Naziv debatnog kruga Datum
Podgorica Govori li svaki narod u Crnoj Gori drugim jezikom? 21. IV. 2016.
Kakav je smisao povećavanja jezičkih razlika? 22. IV. 2016.
Split Prijeti li anarhija ako ne propisujemo kako govoriti? 19. V. 2016.
Što ako Hrvati i Srbi imaju zajednički jezik? 20. V. 2016.
Beograd Ko kome krade jezik? 5. X. 2016.
Ideologija ispravnog jezika 6. X. 2016.
Sarajevo Političke manipulacije temom jezika 23. XI. 2016.
Lektori kao utjerivači nacionalnosti 24. XI. 2016.

Sastavljanje teksta Deklaracije

[uredi | uredi kod]
Deklaracija je za nekoliko dana dobila preko 8.000 potpisa

U sastavljanju teksta Deklaracije sudjelovalo je preko trideset eksperata, od čega su polovinu činili lingvisti,[31] iz sve četiri države,[32] različitih nacionalnosti, a proces pisanja trajao je više mjeseci.[33] Inicijativa se pojavila neposredno nakon posljednje konferencije u Sarajevu kada je grupa mladih ljudi u tom gradu,[34][35][36] koji su obrazovanje prošli kroz takozvane "dvije škole pod jednim krovom",[37] došla na ideju da sastave tekst kojim bi potaknuli na promjenu jezične politike u sve četiri zemlje,[38] a naslovili su ga Deklaracija o zajedničkom jeziku.[39] Poslije nekoliko još razrađenijih verzija prepustili su daljnju doradu profesionalnim lingvistima,[33] tako da je sljedećih mjeseci Deklaracija dorađivana u Zagrebu pa se stoga može zvati i "zagrebačkom Deklaracijom".[40] Odlučeno je da izrada Deklaracije bude nastavak projekta Jezici i nacionalizmi. Posljednju verziju u 2016. godini potpisalo je na individualno upućen poziv četrdeset istaknutih intelektualaca, velikim dijelom iz Hrvatske. Neočekivano brojan odaziv kao i nekoliko sugestija u kojem smjeru fokusirati tekst naveli su na zaključak da u društvu postoji velika potreba za ovakvom deklaracijom.

Nastavljen je rad formiranjem odbora eksperata različitih nacionalnosti iz sve četiri zemlje koji su 16. i 17. I. 2017. u Zagrebu radili na konačnoj verziji Deklaracije.[38] Nakon sastanka je tekst upućen i na kritičku procjenu dvadesetak konzultanata čiji neki prijedlozi su potom ugrađeni u završnu formu teksta.[41] Deklaracija o zajedničkom jeziku s više od dvjesto potpisa istaknutih intelektualaca[42] iz Hrvatske,[43] Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije istovremeno je predstavljena javnosti 30. III. 2017. u Zagrebu, Podgorici, Beogradu i u Sarajevu, gdje je upriličena i konferencija za medije i dvije panel diskusije za javnost s naslovima "Šta je zajednički jezik?" i "Jezik i budućnost". Potom je Deklaracija ponuđena za daljnje potpisivanje svima zainteresiranima.[44] Sljedećih dana ju je potpisalo preko 8.000 ljudi.[45]

Održan je okrugli stol o Deklaraciji i u Zagrebu u okviru 10. Subverziv festivala pod naslovom "Jezik i nacionalizam".[46][47] Zatim je održana debata[48] na književnom Festivalu Krokodil u Beogradu pod naslovom "O Deklaraciji o zajedničkom jeziku i drugim demonima".[49][50] Nakon toga je u Novom Sadu održana na festivalu Exit tribina "Čiji je naš jezik?"[51][52][53] i na Regionalnoj književnoj konferenciji Book Talk panel "Koji su dometi Deklaracije o zajedničkom jeziku".[54] I u Crnoj Gori održan je okrugli stol o Deklaraciji u okviru 7. Njegoševih dana.[55][56] Krajem iste kalendarske godine u okviru 6. Otvorenog univerziteta u Sarajevu održana je rasprava "Šta da se radi s jezikom: ko (ne) govori zajednički?".[57]

Serija tribina o Deklaraciji u 2017.
Mjesto Naziv tribine Manifestacija Datum
Sarajevo Šta je zajednički jezik?[a] Predstavljanje Deklaracije 30. III. 2017.
Jezik i budućnost[b]
Ko (ne) govori zajednički?[c] Otvoreni univerzitet 10. XI. 2017.
Zagreb Jezik i nacionalizam[d] Subversive Festival 19. V. 2017.
Beograd O Deklaraciji o zajedničkom jeziku i drugim demonima[e] Festival Krokodil 18. VI. 2017.
Novi Sad Čiji je naš jezik?[f] Festival Exit 8. VII. 2017.
Koji su dometi Deklaracije o zajedničkom jeziku?[g] Book Talk 29. IX. 2017.
Kotor Deklaracija o zajedničkom jeziku[h] Njegoševi dani 1. IX. 2017.
Snježana Kordić govori o Deklaraciji u plenarnom predavanju na konferenciji u Japanu 2018.[58]

Naredne 2018. godine održan je niz plenarnih predavanja o Deklaraciji na znanstvenim konferencijama na sveučilištima raznih EU zemalja,[59][60][61][62] a potom i na sveučilištima u Japanu.[58][63][64] Povodom druge obljetnice također su održane tribine:[65] u Beču promocija Deklaracije - naslov tribine bio je "Jezik i nacionalizmi: da li se razumijemo?"[66] i u Zagrebu pod naslovom "Jedan jezik ili više jezika: rasprava o Deklaraciji o zajedničkom jeziku", u organizaciji Saveza studentskih udruga Filozofskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta,[67] a potom i plenarno predavanje o Deklaraciji.[68]

Tekst Deklaracije

[uredi | uredi kod]
Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo
DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU

Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.

Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.

Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.

Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.

Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da
  • činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
  • svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
  • sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
  • policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
  • činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
  • između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
  • standardne, dijalektalne i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na
  • ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
  • zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
  • prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
  • izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih ”prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
  • slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
  • jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
  • slobodu dijalektalne i regionalne upotrebe;
  • i, konačno, slobodu ”miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.


U Zagrebu, Podgorici, Beogradu i Sarajevu, 30. III. 2017.

Izvor: Novosti[39]

Potpisnici Deklaracije

[uredi | uredi kod]
Noam Chomsky 2017. (potpisnik Deklaracije)

Ugledni britanski sociolingvist Peter Trudgill zapaža da „lingvisti su dobro zastupljeni na listi potpisnika“.[69] Posebno je odjeknulo da je i najpoznatiji lingvist u svijetu „Noam Chomsky potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku“[70] „zajedno s preko pedeset drugih lingvista, među kojima su Anders Ahlqvist, Ronelle Alexander, Nadira Aljović, Bojan Anđelković, Boban Arsenijević, John Frederick Bailyn, Josip Baotić, Ranka Bijeljac-Babić, Ranko Bugarski, Vesna Bulatović, Daniel Bunčić, Costas Canakis, Greville Corbett, Oliver Czulo, Natalia Długosz, Ljiljana Dolamic, Nicholas Evans, Rajka Glušica, Radmila Gorup, Senahid Halilović, Camiel Hamans, Mirjana Jocić, Jagoda Jurić-Kappel, Dunja Jutronić, Dejan Karavesović, Jana Kenda, Ivan Klajn, Snježana Kordić, Svetlana Kurteš, Igor Kusin, Zineta Lagumdžija, Igor Lakić, Gordana Lalić-Krstin, Mia Mader Skender, Alisa Mahmutović, Olga Mišeska Tomić, Vladimir Miličić, Spiros Moschonas, Joachim Mugdan, Zoran Nikolovski, Miloš Okuka, Tatjana Paunović, Dušan-Vladislav Pažđerski, Mira Peter, Tanja Petrović, Enisa Pliska, Milena Podolšak, Luka Raičković, Katarina Rasulić, Marija Runić, Svenka Savić, Marko Simonović, Ljiljana Subotić, Danko Šipka, Dušanka Točanac, Neda Todorović, Aleksandar Trklja, Peter Trudgill, Mladen Uhlik, Hanka Vajzović, Vera Vasić, Elvira Veselinović, Đorđe Vidanović, Ana Ždrale, Jelena Živojinović.“[71]

Neki od potpisnika Deklaracije o kojima postoji članak na ovoj Wikipediji:

Ivana Bodrožić

Mirjana Karanović

Rajko Grlić

Željko Komšić

Bora Ćosić

Snježana Banović

Svetislav Basara

Ivan Ivanji

Igor Grubić

Filip David

Vladimir Arsenijević

Janko Baljak

Asmir Kujović

Štefica Galić

Rade Dragojević

Vili Matula

Ivan Čolović

Edvin Kanka Ćudić

Pjer Žalica

Snježana Kordić

Dubravka Ugrešić

Ante Tomić

Noam Chomsky

Boris Dežulović

Dejan Tiago Stanković

Dragan Markovina

Enver Kazaz

Svetlana Lukić

Viktor Ivančić

Nihad Hasanović

Ognjen Sviličić

Teofil Pančić

Srđan Srdić

Nikola Vučić

Nikša Butijer

Ivan Klajn

Borka Pavićević

Dunja Jutronić

Ranko Bugarski

Daša Drndić

Rade Šerbedžija

Svenka Savić

Biljana Srbljanović

Predrag Lucić

Dubravka Stojanović

Slobodan Šnajder

Nenad Veličković

Borka Rudić

Dritan Abazović

Goran Kljajić

Nemanja Cvijanović

Milan Rakovac

Elvedin Nezirović

Tatjana Šojić

Dragan Velikić

Jasmila Žbanić

Ella Dvornik

Vesna Pešić

Ivana Sajko

Dejan Čavić

Dragana Varagić

Goran Marković

Dušan-Vladislav Pažđerski

Feđa Stojanović

Isidora Žebeljan

Dragoljub Mićunović

Marija Perović

Goran Dević

Igor Galo

Srđan Karanović

Dejan Đokić

Željko Ivanković

Srbijanka Turajlić

Lana Barić

Boris Buden

Potpisnici o Deklaraciji

[uredi | uredi kod]
Triput identično ispisano upozorenje, dvaput latinično i jedanput ćirilično, često se navodi kao reductio ad absurdum za tvrdnju o postojanju tri jezika.[72]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]

a. ^ Govornici: Borka Pavićević, Rajka Glušica i Snježana Kordić; moderirala: Sandra Zlotrg

b. ^ Govornici: Ivana Bodrožić, Balša Brković i Asim Mujkić; moderirao: Igor Štiks

c. ^ Govornici: Nerzuk Ćurak i Vladimir Arsenijević; moderirala: Žarka Radoja

d. ^ Govornici: Tomislav Longinović, Viktor Ivančić, Snježana Kordić, Boris Buden i Mate Kapović; moderirala: Katarina Peović Vuković

e. ^ Govornici: Teofil Pančić, Dragan Markovina, Snježana Kordić i Igor Štiks; moderirali: Vladimir Arsenijević i Ana Pejović

f. ^ Govornici: Dragan Bjelogrlić, Snježana Kordić, Marko Šelić Marčelo, Vladimir Arsenijević i Vlatko Sekulović; moderirala: Milena Minja Bogavac

g. ^ Govornici: Ivan Ivanji, Goran Miletić, Mirjana Đurđević, Srđan Tešin i Pero Zlatar; moderirala: Eržika Pap Reljin

h. ^ Govornici: Rajka Glušica, Ivo Pranjković, Snježana Kordić, Ranko Bugarski, Vladimir Arsenijević i Svein Mønnesland; moderirao: Nikola Vučić

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Avram, Jakov (30. III. 2017). „Jezik, Deklaracija i politika”. emisija Kontekst. Al Jazeera Balkans. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-01. Pristupljeno 2. VI. 2019.  minuta 0.25
  2. ↑ Šipka, Danko (2019) (engleski). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages [Leksički slojevi identiteta: riječi, značenje i kultura u slavenskim jezicima]. New York: Cambridge University Press. str. 168. DOI:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. »2017, a group of over 200 intellectuals (mostly writers, actors, but also numerous linguists) published a declaration on the common language, which, among others, claimed that Serbian, Croatian, Bosnian, and Montenegrin are not separate languages but rather variants of the common language.« 
  3. ↑ Bakotin, Jerko (15. V. 2017). „Petković ili o kenjaži”. Zagreb: Novosti. ISSN 1845-8955. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-23. Pristupljeno 8. IX. 2018. 
  4. ↑ Kovačević, Miloš (30. III. 2017). „Deklaracija napad na Srbe i srpski jezik”. Faktor. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-23. Pristupljeno 4. X. 2017. »Ova Deklaracija je mnogo povoljnija za Hrvate jer im sad omogućava sve što su uzeli od Srba, ali i Muslimanima i Crnogorcima. Ova deklaracija je napravljena u starom komunističkom stilu da su svi ravnopravni u svemu i svi podjednako krivi u svemu. To je perfidno propagiranje hrvatske deklaracije iz 1967. ... opasno je to što se kaže da nijedna varijanta nije vrednija od druge. Prema njima, bosanska ili crnogorska varijanta srpskog nije manje vrijedna od naše čisto srpske« 
  5. ↑ Bodrožić, Ivana (30. III. 2017). „Govor na predstavljanju Deklaracije u Sarajevu (minuta 1:47)”. Zagreb: Večernji list. ISSN 0350-5006. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-01. Pristupljeno 4. VI. 2019. »znači da je riječ o jednoj lingvističkoj osnovici koja je spomenuta u deklaraciji donesenoj prije pedeset godina – ustvrdila je Bodrožić.« 
  6. ↑ 6,0 6,1 Duhaček, Goran; Pavliša, Mija (28. III. 2017). „Deklaracija o zajedničkom jeziku uzbunit će duhove; evo što kažu njeni potpisnici”. Zagreb: T-portal. ISSN 1334-3130. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-03. Pristupljeno 6. VII. 2018. 
  7. ↑ „Predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku”. emisija Vesti. B92. 30. III. 2017. Pristupljeno 2. VIII. 2018.  minuta 0.13
  8. ↑ Dérens, Jean-Arnault; Rico, Simon (1. VII. 2017). „La langue sans nom des Balkans” [Neimenovani jezik Balkana] (francuski). Pariz: Le Monde diplomatique. str. 18. ISSN 0026-9395. Arhivirano iz originala na datum 2017-07-01. Pristupljeno 9. XI . 2017. 
  9. ↑ Slavenka, Drakulić (30. III. 2018). „U tranziciji pisci su gubitnici (intervju vodio Vladimir Matković)”. Beograd: Danas. ISSN 1450-538X. Arhivirano iz originala na datum 2018-05-04. Pristupljeno 4. V. 2019. 
  10. ↑ Bahrer, Manuel (1. X. 2018). „Zajednički jezik nema veze s Jugoslavijom”. Beč: Kosmo. Pristupljeno 7. XI. 2018. 
  11. ↑ J., T. (10. IV. 2017). „Is Serbo-Croatian a language?” [Je li srpskohrvatski jezik?] (engleski). London: The Economist. ISSN 0013-0613. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-10. Pristupljeno 6. VII. 2017. 
  12. ↑ Kordić, Snježana (26. II. 2018). „Dan materinskog jezika (intervju vodila Ines Baždalić)”. emisija Epicentar. Sarajevo: BH radio 1. CROSBI 935897. Pristupljeno 4. IV. 2019. , minuta 26:12
  13. ↑ Vučić, Nikola (14. XII. 2018). „Bosanski, srpski, hrvatski i "logika sirovog nacionalizma"”. emisija Dnevnik u 19. N1 (televizija). Arhivirano iz originala na datum 2018-11-20. Pristupljeno 4. I. 2019.  2:13 minuta
  14. ↑ Bobanović, Paula (14. IV. 2018). „Chomsky: Hrvati, Srbi i Bošnjaci govore isti jezik”. Zagreb: Express.hr. Arhivirano iz originala na datum 2018-05-04. Pristupljeno 4. V. 2018. 
  15. ↑ Nosovitz, Dan (11. II 2019). „What Language Do People Speak in the Balkans, Anyway?” [Koji jezik govore ljudi na Balkanu?] (engleski). Atlas Obscura. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-11. Pristupljeno 8. VII 2019. 
  16. ↑ „Deklaracija o zajedničkom jeziku predstavljena u Sarajevu”. emisija Vijesti. Al Jazeera Balkans. 30. III. 2017. Pristupljeno 2. IX. 2017.  minuta 1.07
  17. ↑ Zanelli, Aldo (2018) (njemački). Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 [Analiza metafora u hrvatskom lingvističkom stručnom časopisu Jezik od 1991. do 1997.]. Studien zur Slavistik ; 41. Hamburg: Dr. Kovač. str. 83. ISBN 978-3-8300-9773-0. OCLC 1023608613. CROSBI 935754. (NSK).  (FFZG).
  18. ↑ Zukić, Amir (29. III. 2017). „Gošća Pressinga Snježana Kordić”. emisija Pressing. N1 (televizija). CROSBI 935979. Pristupljeno 11. V. 2019.  53:15 minuta
  19. ↑ Duhaček, Goran (14. IV. 2017). „Izložba 'Izbor političkih performansa u Hrvatskoj od 2000. do danas'”. Zagreb: T-portal. ISSN 1334-3130. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-23. Pristupljeno 3. VII. 2018. 
  20. ↑ Barbarić, Tina (24. X. 2017). „Ovi politički performansi obilježili su noviju hrvatsku povijest”. Zagreb: T-portal. ISSN 1334-3130. Arhivirano iz originala na datum 25. X. 2017. Pristupljeno 4. XI. 2017. 
  21. ↑ „Konferencija Jezici i nacionalizmi”. emisija Novi dan. N1 (televizija). 22. XI. 2016. Arhivirano iz originala na datum 2016-12-28. Pristupljeno 14. V. 2019.  15. minuta
  22. ↑ „Serbokroatisch/Kroatoserbisch: neue Deklaration über gemeinsame Sprache” [Srpskohrvatski/hrvatskosrpski: nova Deklaracija o zajedničkom jeziku] (njemački). Beč: Kosmo. 28. III. 2017. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-26. Pristupljeno 9. VIII. 2017. 
  23. ↑ Bugarski, Ranko (2019). „"The Declaration on the Common Language": A View from the Inside” ["Deklaracija o zajedničkom jeziku": pogled iznutra] (engleski). Aegean Working Papers in Ethnographic Linguistics 2 (2): 23. DOI:10.12681/awpel.22595. ISSN 2858-2801. S2CID 216297674. Pristupljeno 17. VII. 2022. »The Declaration came into being as a result of a year-long regional project called "Jezici i nacionalizmi" [Languages and nationalisms], originally inspired by an influential book by the well-known Croatian linguist Snježana Kordić (2010).« 
  24. ↑ „Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom”. emisija N1 na jedan. N1 (televizija). 21. XI. 2016. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-01. Pristupljeno 1. IV. 2018.  25. minuta
  25. ↑ Tribina "Čiji je naš jezik?", minuta 25 na YouTube
  26. ↑ „Regionalne ekspertske konferencije: Jezici i nacionalizmi”. Podgorica: Vijesti. 1. IV. 2016. ISSN 1450-6181. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-01. Pristupljeno 3. IX. 2017. 
  27. ↑ „Uzdizanje čistog govora vodi u lingvicizam”. Beograd: Danas. 7. X. 2016. ISSN 1450-538X. Arhivirano iz originala na datum 2. III. 2017. Pristupljeno 2. V. 2019. 
  28. ↑ Banjac, Dragan (9. X. 2016.). „Kradu li nacionalisti jezik?”. Al Jazeera Balkans. Arhivirano iz originala na datum 2017-03-02. Pristupljeno 7. VI. 2017. 
  29. ↑ Duilo, Dražen (19. V. 2016.). „A što ako Srbi i Hrvati imaju zajednički jezik?”. Split: Slobodna Dalmacija. ISSN 0350-4662. Arhivirano iz originala na datum 2017-03-02. Pristupljeno 14. VIII. 2018. 
  30. ↑ Komarčević, Dušan (6. X. 2016.). „Čiji je naš jezik?”. Radio Slobodna Evropa. Arhivirano iz originala na datum 2017-03-02. Pristupljeno 9. IV. 2017. 
  31. ↑ Emisija o Deklaraciji na BN-TV 2017, minuta 20:02 na YouTube
  32. ↑ Kordić, Snježana (23. II. 2018). „Jezik kao sredstvo ideološke propagande (intervju vodila Bojana Marić)”. emisija Otvoreni studio. Sarajevo: BH radio 1. CROSBI 935893. Pristupljeno 9. IV. 2018. , minuta 3:00
  33. ↑ 33,0 33,1 Derk, Denis (28. III. 2017). „Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca”. Zagreb: Večernji list. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-23. Pristupljeno 10. VII. 2018. 
  34. ↑ Glušica, Rajka (30. III. 2017). „Glušica: Ako se dobro razumijemo – govorimo jednim jezikom”. emisija Novi dan (voditeljica Minela Jašar). N1 (televizija). Arhivirano iz originala na datum 2017-12-01. Pristupljeno 2. V. 2019. »Cilj tih konferencija nije bio deklaracija, već se to desilo spontano na konferenciji u Sarajevu kada je predložila grupa mladih ljudi.«  minuta 1.50
  35. ↑ Vlašić, Nela (31. III. 2017). „Mali jezik, velika larma roda moga”. Zagreb: Autograf.hr. ISSN 1849-143X. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-23. Pristupljeno 19. IX. 2018. 
  36. ↑ Kordić, Snježana (27. II. 2018). „Kordić: Nacionalizam se zahuktava i danas”. emisija Novi dan (voditeljica Alma Dautbegović-Voloder). N1 (televizija). CROSBI 935896. Arhivirano iz originala na datum 2018-08-07. Pristupljeno 2. V. 2018. »Kao prvo da spomenem ipak, jer smo u Sarajevu, da je to bila inicijativa mladih ljudi iz Sarajeva i onda se proširila na intelektualce iz sve četiri države.«  minuta 9.44
  37. ↑ Jurišić, Duška (3. IV. 2017). „O provokaciji ili dekontaminaciji”. emisija Pošteno. Federalna televizija. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-11. Pristupljeno 4. VIII. 2017.  minuta 14.00
  38. ↑ 38,0 38,1 Lasić, Igor (13. I. 2017.). „Četiri naziva uzgajaju zabludu o četiri jezika”. Zagreb: Novosti. str. 16–17. ISSN 1845-8955. Arhivirano iz originala na datum 2017-03-02. Pristupljeno 2. VI. 2019. 
  39. ↑ 39,0 39,1 Grozdanić, Dragan (31. III. 2017). „Bez tlake na jeziku”. Zagreb: Novosti. str. 4–6. ISSN 1845-8955. Arhivirano iz originala na datum 2017-06-08. Pristupljeno 5. X. 2017. 
  40. ↑ Derk, Denis (31. III. 2017). „Lokalni političari iz zajedničkog stvorili četiri nova jezika”. Zagreb: Večernji list. ISSN 0350-5006. Arhivirano iz originala na datum 2017-08-18. Pristupljeno 4. X . 2018. 
  41. ↑ Okrugli stol o Deklaraciji na Subverzivnom festivalu u Zagrebu 2017, minuta 5-7 na YouTube
  42. ↑ Puhovski, Žarko (7. IV. 2017). „Politika u RH je najgluplje i najhisteričnije reagirala”. emisija Novi dan (voditelj Tihomir Ladišić). Zagreb: N1 (televizija). Arhivirano iz originala na datum 2017-05-23. Pristupljeno 5. VII. 2019. 
  43. ↑ Savičević Ivančević, Olja (16. XI. 2017). „Predsjednik društva pisaca tuži novinara: Petkovića pozivaju na ostavku. "To je bijedno i kukavički!"”. Zagreb: Lupiga. ISSN 1849-3831. Arhivirano iz originala na datum 2017-11-22. Pristupljeno 22. IX. 2018. 
  44. ↑ P.E.N. (27. III. 2017). „Deklaracija o zajedničkom jeziku”. Sarajevo: P.E.N. BiH. Arhivirano iz originala na datum 2017-03-31. Pristupljeno 8. VII. 2017. 
  45. ↑ Sander, Martin (23. V. 2017). „Nationalistisch geprägte Sprache?” [Nacionalistički obilježen jezik?] (njemački). Berlin: Njemački radio. Pristupljeno 19. XI. 2018. 
  46. ↑ „Okrugli stol: Jezik i nacionalizam”. Zagreb: 10. Subversive Festival. 19. V. 2017. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-13. Pristupljeno 1. X. 2017. 
  47. ↑ Okrugli stol: Jezik i nacionalizam (traje sat i pol) na YouTube
  48. ↑ Isječak iz debate (Teofil Pančić), traje 2 minute na YouTube
  49. ↑ Tanjug (19. VI. 2017). „Ljudi, nemojmo da se zafrkavamo, svi govorimo istim jezikom”. Beograd: B92. Arhivirano iz originala na datum 2017-06-22. Pristupljeno 30. VIII. 2018. 
  50. ↑ Ćirić, Sonja (22. VI. 2017). „Ptičica koja ide okolo i smeta”. Beograd: Vreme. ISSN 0353-8028. Arhivirano iz originala na datum 2017-08-23. Pristupljeno 6. II. 2019. 
  51. ↑ Prilog sa tribini "Čiji je naš jezik?", traje 7 minuta na YouTube
  52. ↑ „Svi govorimo naš jezik”. Beograd: Danas. 9. VII. 2017. ISSN 1450-538X. Arhivirano iz originala na datum 2017-07-16. Pristupljeno 15. VIII. 2018. 
  53. ↑ „Tribina: Deklaracijom o zajedničkom jeziku protiv nacionalizma”. Novi Sad: Autonomija. 9. VII. 2017. Arhivirano iz originala na datum 2017-07-14. Pristupljeno 10. III. 2019. 
  54. ↑ Panel o Deklaraciji na Book Talk, traje 56 minuta na YouTube
  55. ↑ Najava okruglog stola o Deklaraciji na TV Vijestima, traje 14 minuta na YouTube
  56. ↑ „Deklaracija o zajedničkom jeziku na Njegoševim danima”. Kotor: Radio Kotor. 2. IX. 2017. Arhivirano iz originala na datum 28. IX. 2019. Pristupljeno 29. IX. 2019. 
  57. ↑ Sokolović, Hana (10. XI. 2017). „Šta da se radi s jezikom?”. emisija Dnevnik. N1 (televizija). Pristupljeno 22. IV. 2018. [mrtav link] 1:48 minuta
  58. ↑ 58,0 58,1 „U Japanu konferencije o jeziku i nacionalizmu”. Mostar: Tačno.net. 19. XII. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-21. Pristupljeno 27. XII. 2018. 
  59. ↑ „U Austriji održana konferencija o jeziku i nacionalizmu”. Mostar: Tačno.net. 25. IX. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-13. Pristupljeno 3. I. 2019. 
  60. ↑ „U Pragu konferencija o jeziku”. Mostar: Tačno.net. 21. X. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-13. Pristupljeno 26. XII. 2018. 
  61. ↑ „U Poznanju održana debata o jezicima i identitetima”. Mostar: Tačno.net. 17. VI. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-13. Pristupljeno 2. I. 2019. 
  62. ↑ „Borba protiv nacionalizma: priznanje Snježani Kordić za osobu godine”. Sarajevo: N1 (televizija). 30. XII. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-04. Pristupljeno 4. I. 2019. 
  63. ↑ „Plakat konferencije u Tokiju”. Tokio: Waseda sveučilište. 10. XII. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-11-25. Pristupljeno 3. I. 2019. 
  64. ↑ „Plakat konferencije u Sapporu”. Sapporo: Univerzitet na Hokkaidu. 13. XII. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-13. Pristupljeno 25. XII. 2018. 
  65. ↑ „Novi Bečki dogovor?”. Mostar: Tačno.net. 25. III. 2019. Arhivirano iz originala na datum 2019-04-15. Pristupljeno 3. V. 2019. 
  66. ↑ Promocija Deklaracije u Beču, traje 2 sata na YouTube
  67. ↑ „Jedan jezik ili više jezika: rasprava o Deklaraciji o zajedničkom jeziku”. Zagreb: Savez studentskih udruga Filozofskog fakulteta. 28. III. 2019. Pristupljeno 5. VII. 2019.  traje 2 sata
  68. ↑ „Plakat konferencije u Zagrebu”. Zagreb: Savez studentskih udruga Filozofskog fakulteta. 26. IV. 2019. Arhivirano iz originala na datum 26. IV. 2019. Pristupljeno 3. VI. 2019. 
  69. ↑ Trudgill, Peter (30. XI. 2017). „Time to make four into one” [Vrijeme da četiri budu jedan] (engleski). The New European. str. 46. Pristupljeno 17. XII . 2017. »linguists are well represented on the list of signatories« 
  70. ↑ Vučić, Nikola (27. III. 2018). „Noam Chomsky potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku”. Sarajevo: N1 (televizija). Arhivirano iz originala na datum 2018-05-04. Pristupljeno 4. V. 2018. 
  71. ↑ Kordić, Snježana. „Aldo Zanelli: Eine Analyse der Metaphern in der kroatischen Linguistikfachzeitschrift Jezik von 1991 bis 1997 (prikaz knjige)”. Politička misao (Zagreb) 55 (1, 2018): 131–132. ISSN 0032-3241. OCLC 1032613668. CROSBI 935754. CEEOL 672926 . ZDB-ID 862437-9. 
  72. ↑ Ivančić, Viktor (27. VII. 2017). „Dnevnik čitanja: O općeprihvatljivim umorstvima”. Analiziraj.ba. Arhivirano iz originala na datum 2017-08-07. Pristupljeno 8. XI. 2017. 

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Deklaracija_o_zajedničkom_jeziku&oldid=42166752