Crijep
 Ovo je glavno značenje pojma Crijep. Za druga značenja, v. Crijep (razvrstavanje). |
Crijep (ijek.) ili crep (ek.) je vrsta krovnog pokrivača koji se obično pravi od gline, a može biti i od betona, stakla i drugih materijala.
Glineni crijep se proizvodi od kvalitenije gline nego opeka. S vodom dobro izrađena glina oblikuje se ručno u kalupima ili mašinski izvlačenjem pomoću pužne prese. Oblikovani crijep suši se na zraku ili u sušarama, a zatim se peče u kružnim ili tunelskim pećima na temperaturi od 1200°C. Za ukrasno pokrivanje crijep se može angobirati i glazirati. Vučeni crijepovi su proizvodi od pečene gline, rađeni istiskivanjem na odgovarajućoj mašini. Prema obliku izrađuju se tri vrste vučenog crijepa:
- vučeni crijep s jednostrukim žlijebom
- biber vučeni crijep
- kanalice (ćeramida ili vučeni žljebnjak).
- specijalni komadi
Vučeni crijep ima oblik pravokutne ploče, koja na krajevima dužnih strana ima žlijeb sa jedne strane okrenut prema licu, a sa druge strane prema naličju, tako da se prilikom pokrivanja međusobno poklapaju. Vučeni crijep sa žlijebom koristio se još u antičkoj Grčkoj kada se izrađivao u veličini od oko 40x60 cm (danas ove mjere iznose skoro duplo manje). Vučeni crijep zbog svojih dvostranih žlijebova trpi i nakošenje od 18-20 stupnjeva nagiba, a druge pogodnosti su manji utrošak po kvadratnom metru krova, jednostavno i brzo uklapanje, mogućnosti oblikovanja, pa tako ovaj crijep kada se postavi na krov može izgledati kao kanalica ili čak i kao biber crijep (s prostim dodatkom žlijebova).
Biber vučeni crijep je u obliku pravokutne ploče čija je uža strana zaobljena tako da radijus zaobljenja iznosi od 100 do 180 mm. Površina lica crijepa može biti glatka ili uzdužno izbrazdana. Da bi se omogućila bolja ventilacija, preporučuje se da se s naličja izrađuju rebra debljine oko 2 mm i širine do 20 mm preko kojih crijep polaže na letve. Zbog jednostavnog naleganja preklapanjem bez žlijebova, biber crijep ne trpi nagibe krova manje od 45 stupnjeva. U praksi se obično primjenjuje dvostruko krunsko pokrivanje, tj. prilikom slaganja jednog reda, odmah se preko njega postavlja i slijedeći smaknut za pola širine.
Kanalica ima oblik koničnog oluka i mora biti glatka sa obe strane.
Postoje još i različiti specijalni oblici crijepa koji se primjenjuju na pojedinim mjestima na krovu, a to su:
- Sljemenici (sljemenjaci, sedla) – crijepovi u obliku podužno polovljene cijevi (dužine 35-50 cm) koji se postavljaju na sljeme krova tako da vodu sa najviše točke krova i s preloma šalju na dvije krovne ravnine. Još u antičkoj Grčkoj izrađivani su i trokraki sljemenici koji su postavljani na rogove krovova, a i danas ih prave neki proizvođači. Postoje i završni sljemenjaci u obliku šape ili školjke.
- Ventilacijski – su oni crijepovi (najčešće iz reda vučenih crijepova) koji na u sredini na donjem kraju imaju ventilacijski otvor za zrak, lako su uočljivi na ravnini krova.
- Crijepovi za zadržavanje leda i snijega na krovu (snjegobrani). Oni služe da zadrže komade leda da prilikom otopljavanja ne sliznu preko strehe, što predstavlja stvarnu opasnost, posebno kod višespratnih zgrada, gde bi udar leda mogao usmrtiti slučajnog prolaznika.
- Crijepovi za prodor instalacija (antenski stupovi i slično).
Proizvodi se tako što se beton lije u kalupima, a zatim se na površinu nanose specijalni premazi koji crijepu daju boju i štite ga. Spada u novije materijale. Težine glinenog i betonskog crijepa su iste po metru kvadratnom površine krova, ali pojedinačno betonski crijep je teži jer je geometrijski veći. Karakterizira ga visoka čvrstoća, kvaliteta i veliki izbor boja.
Ovi crijepovi služe za propuštanje dnevne svjetlosti u prostoriju koju pokrivaju. S obzirom da u tom slučaju ne može biti dasaka ili dodatne izolacije ispod njih, primjenjuju se na trijemovima, natkrivenim garažama, u tavanima i sl.
