Josip Mlakić

Josip Mlakić (Bugojno, 25. siječnja 1964.), hrvatski književnik, scenarist i kolumnist iz Bosne i Hercegovine. Dopisni je član HAZU-a.

Rođen je 1964. godine u Bugojnu. Gimnaziju je završio u Uskoplju, a u Sarajevu je diplomirao na Strojarskom fakultetu te je po zanimanju strojarski inženjer.^[1] Prvo objavljeno djelo mu je zbirka priča Puževa kućica iz 1997. godine u izdanju Hrvatske uzdanice. Na natječaju malog izdavača Faust Vrančić 2000. zahvaljujući dobrim ocjenama i kritikama izdan mu je prvi roman pod naslovom Kad magle stanu.^[1] Drugi roman Živi i mrtvi izdan je 2002. godine. Za ovaj roman nagrađen je VBZ-ovom književnom nagradom koja je tada dodijeljena prvi put.^[2] Za isti roman 2003. godine dobiva nagradu Ksaver Šandor Gjalski i nagradu Zrinski.^[3]

Za roman Tragom zmijske košuljice nagrađen je godišnjom stipendijom Ministarstva kulture RH, te nagradama Ivan Goran Kovačić i Kočićevo pero za 2007. godinu.^[3] Godine 2014. dobio je državnu nagradu Vladimir Nazor za roman Svježe obojeno.^[4] Nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman dobio je za romane Božji gnjev iz 2014. i Crni gavran i bijele vrane iz 2018. godine.^[5] Za roman Skica u ledu dobio je nagrade fra Martin Nedić i Mirko Kovač za 2018. godinu.^[6][7]

Po nagrađivanom romanu Živi i mrtvi je snimljen istoimeni film za kojeg je Mlakić napisao scenarij, koji je 2007. nagrađen s osam Zlatnih arena na 54. Festivalu igranog filma u Puli.^[8] Također je napisao scenarij za nagrađivani film Tu redatelja Zrinka Ogreste.^[1] Za Branka Ištvančića napisao je scenarije prema romanima Čuvari mostova (Most na kraju svijeta) i Kad magle stanu.^[1] U Ištvančićevoj režiji snimljen je i kratki film prema Mlakićevoj priči Ponoćno sivo.^[9] Napisao je scenarij za film Imena višnje redatelja Branka Schmidta za koji je dobio Zlatnu arenu na 62. Pulskom filmskom festivalu održanom 2015. godine.^[10] Prema njegovom romanu i scenariju snimljen je film Mrtve ribe redatelja Kristijana Milića^[11] u kojem je zabilježio manju ulogu kao odvjetnik. Prema istom romanu rađena je istoimena kazališna predstava koja je premijerno izvedena 23. rujna 2016. na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Mostar.^[12]

Godine 2023. po njegovom scenariju snimljen je film Stigme, redatelja Zdenka Jurilja, te Film Božji gnjev, Mlakićeva treća suradnja s redateljem Milićem.^[13] Napisao je scenarije za dokumentarne filmove Putevi duhana, Ljudi koji su sadili drveće^[14][15] i Putevi kave.^[13]

Prema vlastitom scenariju režirao je dokumentarni film O ljudima i šumama koji je premijerno prikazan na 25. MFF-u.^[16]

Niz godina piše kolumne u kojima tematizira društveno-politička zbivanja, najprije za zagrebački tjednik Express, a potom i mostarski portal Bljesak.^[13]

Romani su mu prevođeni na njemački i slovenski jezik.^[3]

• Puževa kućica, zbirka priča (1997.),
• Kad magle stanu, roman (2000.),
• Živi i mrtvi, roman (2002.),
• Odraz u vodi, zbirka priča (2002.),
• Obiteljska slika, zbirka priča (2002.).
• Ponoćno sivo, zbirka priča (2004.).
• Oči androida, poezija (2004.).
• Psi i klaunovi, roman (2006.),
• Tragom zmijske košuljice, roman (2007.)^{[17][18][19][20][21]}
• Čuvari mostova, roman (2007.)
• Ljudi koji su sadili drveće, roman (2010.).
• Planet Friedman, roman (2013.)
• Božji gnjev, roman (2014.)
• Svježe obojeno, roman (2014.)^[22]
• Majstorović i Margarita, roman (2016.)
• Bezdan, roman (2016.)
• Crni gavran i bijele vrane, roman (2018.)^[23]
• Skica u ledu, roman (2018.)^[24]
• Evanđelje po Barabi, roman (2019.)^[25]
• O zlatu, ljudima i psima, roman (2020.) ^[26]
• Na Vrbasu tekija, roman (2021.)
• Druga Noina arka, roman (2022.)
• Izgaranje, roman (2023.)^[13]

• Josip Mlakić, Kako ubiti zmiju, Sarajevske sveske 13/2006.
• Josip Mlakić, Na Vrbasu tekija (2019.; ulomci: VII. poglavlje, XIII. i XIV. poglavlje)
• Josip Mlakić, strane.ba
• Josip Mlakić, Hrvatsko društvo pisaca
• Mlakić, Josip, Hrvatska enciklopedija
• Josip Mlakić u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
• Josip Mlakić na fraktura.hr