Prijeđi na sadržaj

Dobriša Cesarić

Izvor: Wikipedija
Dobriša Cesarić
Puno imeDobroslav Cesarić
Rođenje10. siječnja 1902.
Smrt18. prosinca 1980.
Zanimanjepjesnik i prevoditelj
NacionalnostHrvat
Period pisanja1931. – 1978.
Književne vrstepoezija
Književni periodmodernizam
SuprugaElza (rođ. Šohay}
Važnija djela
  • Lirika, Spasena svjetla, Osvijetljeni put, Proljeće koje nije moje, Svjetla za daljine, Voćka poslije kiše.
Portal o životopisima

Dobriša (Dobroslav)[1] Cesarić (Požega, 10. siječnja 1902. – Zagreb, 18. prosinca 1980.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se u obitelji Đure Cesarića (1868. – 1919.), šumarskog inženjera (županijski šumarski nadzornik) i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873. – 1956.).[1] Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom Prvoga svjetskog rata 1916. godine došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju,[2] a nakon mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

Kuća Dobriše Cesarića u Strossmayerovoj ulici u Osijeku

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja.[3] Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik[3] a nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora.[4] Bio je redoviti član HAZU-a (Razred za književnost) od 1951. godine[4] te 1962. predsjednik Društva književnika Hrvatske.[3] Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.[4]

Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[5]

Književno stvaralaštvo

[uredi | uredi kôd]

U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom "I ja ljubim..." koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim:[3][6]


I ja ljubim...

I ja ljubim premaljeće
i pjev skladni slavuj-ptice,
i ja ljubim rosno cvijeće
i pošteno ljudsko lice.

Ljubim svijet taj, pun divota,
sunce ono, što mu sine,
al ko prvu svih milota,
ljubim grudu domovine.[6]

Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze.

Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva.

Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te u njemačku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike.[2]

Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine.

Stil

[uredi | uredi kôd]

Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.

Može se reći da Cesarićeva lirika ima još jednu osobinu koja se čini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prošlog stoljeća na našim prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokušaji da se ponovo oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristično je da se ovakve ideje obično pojavljuju u pjesnikovim motivima predvečerja i noći - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje večeri...).

Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Za više od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i riječi" ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma "Sakrivena bol" pjesma o njemu samom.

Prevoditeljski rad

[uredi | uredi kôd]

Prevodio je djela s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika.[4]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Lirika, Zagreb, 1931.
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1938.
  • Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.
  • Pjesme, Zagreb, 1951.
  • Knjiga prepjeva, Zagreb 1951.
  • Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.
  • Tri pjesme, Zagreb, 1955.
  • Goli časovi, Novi Sad, 1956.
  • Proljeće koje nije moje, Zagreb, 1957.
  • Izabrane pjesme, Zagreb, 1960.
  • Poezija, Skoplje, 1965.
  • Moj prijatelju, Zagreb, 1966.
  • Slap, izabrane pjesme, Zagreb, 1970.
  • Svjetla za daljine, Beograd, 1975.
  • Izabrana lirika, Beograd, 1975.
  • Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo, 1975.
  • Pjesme. Memoarska proza, Zagreb, 1976. (Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113.)[7]
  • Voćka poslije kiše, Zagreb, 1978.

Posmrtno

[uredi | uredi kôd]
  • Spasena svjetla, Zagreb, 1985.
  • Srebrna zrnca u pjesniku, Zagreb, 1985.
  • Balada iz predgrađa, Zagreb, 1992.
  • Povratak, Zagreb, 1995.
  • Kadikad, Zagreb, 1997.
  • Dobriša Cesarić. Pjesme., ABC naklada, Zagreb, 2007.
  • Izabrana djela, (prir. Vinko Brešić), 2. dopunjeno izd., Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Spomen

[uredi | uredi kôd]
  • U Požegi se od 2003. godine održavaju Dani Dobriše Cesarića, na kojima se dodjeljuje hrvatska pjesnička nagrada koja nosi njegovo ime, nagrada Dobriša Cesarić.
  • U Osijeku je 2011. godine prigodom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osječkoga Zavoda, u godini 150.-te obljetnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, na osječkom Filozofskom fakultetu, upriličena svečana akademija posvećena liku i djelu akademika Dobriše Cesarića.[8]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Cesarić, Dobriša. Izabrana djela, prir. Vinko Brešić, 2. dopunjeno izd., Zagreb: Matica hrvatska, 2008., ISBN 978-953-150-298-6, str. 31., str. 192.
    »U "Kritici" izlazi pjesma Buđenje šume potpisana njegovim pravim imenom: Dobroslav Cesarić.«
    (Brešić, 2008., 31.)
  2. ↑ a b c Biografija: Dobriša Cesarić.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2011. (Wayback Machine), essekeri.hr, preuzeto 26. rujna 2011.
  3. ↑ a b c d Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941. – 1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 69.
  4. ↑ a b c d HAZU: Cesarić Dobriša, akademik  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2022. (Wayback Machine), preuzeto 11. studenogaa 2021.
  5. ↑ Gradska groblja Zagreb - C. Gradska groblja Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2018. Pristupljeno 11. studenoga 2021.
  6. ↑ a b Štefka Batinić. 23. veljače 2021. Pobratim – prvi hrvatski časopis za „odrasliju mladež“. Hrvatski školski muzej. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2021. Pristupljeno 9. studenoga 2021.
  7. ↑ worldcat.org: Pjesme ; Memoarska proza, preuzeto 8. prosinca 2012. (engl.)
  8. ↑ HAZU: Akademija posvećena Dobriši Cesariću  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2021. (Wayback Machine), sib.hr, 19. svibnja 2011., preuzeto 26. rujna 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Dobriša Cesarić

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dobriša_Cesarić&oldid=7022593"