Arthur Holly Compton

Arthur Holly Compton
Rođenje	10. rujna 1892. Wooster, Ohio, SAD
Smrt	15. ožujka 1962. Berkely, Kalifornija, SAD
Državljanstvo	Amerikanac
Polje	Fizika
Institucija	Sveučilište u Chicagu Washingtonovo sveučilište u St. Louisu
Alma mater	Sveučilište Princeton Koledž Wooster
Akademski mentor	Owen Willans Richardson H. L. Cooke
Istaknuti studenti	Winston H. Bostick Robert S. Shankland
Poznat po	Comptonov učinak Comptonova valna duljina Comptonovo raspršivanje
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za fiziku 1927.
Portal o životopisima

Arthur Holly Compton (Wooster, Ohio, 10. rujna 1892. – Berkely, Kalifornija, 15. ožujka 1962.), američki fizičar. Od 1923. profesor u Chicagu, od 1945 do 1953. rektor Washingtonova sveučilišta u St. Louisu. Otkrio porast valne duljine rendgenskih zraka do kojega dolazi njihovim raspršivanjem na atomima elemenata male atomske mase. Godine 1923., istodobno s Peterom Debyeom, ali neovisno, objasnio tu pojavu (Comptonov učinak) srazovima fotona i elektrona, pri čemu se dio energije fotona prenosi na elektron. Otkriće Comptonovog učinka je potvrdilo da elektromagnetsko zračenje ima i valne i čestične osobine (valno-čestični dualizam), što je jedno od osnovnih načela kvantne mehanike. Compton je istraživao i specifičnu toplinu čvrstih tijela: sudjelovao je i u radovima na izgradnji prve atomske bombe (projekt Manhattan). S C. Wilsonom dobio 1927. Nobelovu nagradu za fiziku.^[1]

Compton je rođen u mjestu Wooster, Ohio, a obrazovao se na Koledžu Wooster i Sveučilištu Princeton. Godine 1923. postaje profesor fizike na Sveučilištu u Chicagu. Tijekom rada na tom radnom mjestu, upravljao je labaratorijem u kojem je izvršena prva nuklearna lančana reakcija.

Podrobniji članak o temi: Comptonov učinak

Comptonov učinak ili Comptonov efekt je porast valne duljine elektromagnetskog zračenja raspršenoga na slobodnim elektronima. Promjena:

${\displaystyle \lambda '-\lambda ={\frac {h}{m_{e}\cdot c}}\cdot (1-\cos {\theta }),}$

gdje je:

${\displaystyle \lambda }$ - početna valna duljina elektromagnetskog zračenja,

${\displaystyle \lambda '}$ - valna duljina elektromagnetskog zračenja nakon raspršenja,

${\displaystyle h}$ - Planckova konstanta,

${\displaystyle m_{e}}$ - masa elektrona (9,10938215(45)×10⁻³¹ kg),

${\displaystyle c}$ - brzina svjetlosti, i

${\displaystyle \theta }$ - kut između upadnog i raspršenoga zračenja.

Izvorno je taj porast valne duljine otkriven pri raspršenju rendgenskoga zračenja na atomima elemenata male atomske mase, kod kojih je energija vezanja elektrona zanemariva u odnosu na energije kvanta zračenja.^[2]