Pitagora

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Pitagora (582-496. p. n. e., grčki:Πυθαγόρας), bio je matematičar i filozof, najbolje poznat po Pitagorinoj teoremi. Poznat kao otac brojeva, on je bio uticajan u grčkoj filozofiji i religijskom učenju u kasnom 6.st. prije nove ere. Pošto legende i omane zamagljuju njegova učenja, čak i više nego što je to bio slučaj sa drugim pre-Sokratovcima, zna se malo sa sigurnošću o njegovom životu i učenju. Pitagora i njegovi studenti su vjerovali da je sve povezano sa matematikom, i vjerovali su da se sve može predvidjeti i izmjeriti u ritmičkim ciklusima.

Pitagora se rodio na ostrvu Samosu, blizu Male Azije. Kao mlad čovjek napustio je svoje rodno mjesto i nakon dugih putovanja zaputio se u Kroton u Južnoj Italiji da bi izbjegao tiranijsku vlast Polikrata. U Krotonu, gdje je stekao kontrolu nad tamnošnjom aristrokracijom i godine 532. osnovao glasovito udruženje s asketskim sklonostima koje se bavilo izučavanjem filozofije, politike i znanosti.

Mnogi pisci mu dodaju putovanja u Egipat i Babilon prije odlaska na zapad; ali takva putovanja se pojavljuju stereotipno u biografijama grčkih mudraca, i moguće je da su legenda a ne stvarnost. U svakom slučaju, Pitagora je reformirao kulturni život na Krotonu, pozivajuči ljude da prate vrline i oformio je aristokratski savez od svojih sljedbenika (Pitagorejski savez).

Pitagoras je bio uvjereni sljedbenik vjerskih doktrina orfičara, a smatrao je da su bavljenje znanstvenim istraživanjima i život posvećen izučavanju viših teorijskih spoznaja najdjelotvorniji način spasenja i očišćenja duše i njena oslobađanja od strasti čijem je djelovanju izložena u toku svojih različitih egzistencija u tijelu.

Pitagora ima reputaciju da je učio o reinkarnaciji. Njegova ostala učenja su bila u obliku sumbola, pitanje-odgovor. Neka od ovih učenja su bila u jednostavnoj formi: "Šta je najmudrije?" "Broj"; "Šta je najistinitije?" "Većina ljudi su zli". Neka su bila više tajnovita: "Šta je proročište Delfi?" "Mjesto gdje sirene pjevaju." Duge sumbole su se odnosile na seksualne, vjerske i druge tabue, uključujući i to kako zapaliti vatru i kako ostaviti cipele prije spavanja. Ideja da je Pitagora zabranio svojim učenicima da jedu grah je bila dio debate sadašnjih autora, koji misle da fraza, "Suzdržite se od graha" (kyamon apechete), odnosi se na mjeru praktične opreznosti, a ne na dijetu. Grah, crni i bijeli, su bili, prema ovom objašnjenju, načini glasanja u Magna Graciji (južnoistočna Italija), pa "Suzdržite se od graha" bi značilo, "Zaobilazite politiku".

Današnji prikazi Pitagore su različiti: njega portretiraju kao prizemljenog političkog reformatora, jednog od prvih naučnika ili kao šamansku figuru. Istina vjerovatno leži negdje u sredini.

U biti svega je broj. Sve se može brojevima iskazati, čak i duhovne stvari. Bili su impresionirani značenjem brojeva za svijet. Negirajući osjetilnu stvarnost, materiju kao supstanciju i svodeći svijet u svojoj biti na intelekt, na misao koja je izražena u kvantitativnom odnosu, Pitagora smatra da je jedino forma neuništiva, a forma iz koje sve proizilazi upravo je broj. Nasuprot promjenljivim materijalnim predmetima i njihovim sadržajima, nasuprot cjelokupnom osjetilnom iskustvu, matematički brojni odnosi iskazuju vanvremenska, vječna obilježja. Uopšte se sve u prirodi mjeri i podčinjava broju; stoga upoznati svijet, njegovu strukturu i njegove zakonomjernosti i ne znači drugo do upoznati brojeve koji vladaju tim svijetom. Prema tome smatralo se da je ono ideal, koji obično empirijsko znanje ne može da pruži. Na osnovu matematike se predpostavljalo da je misao iznad čula. Ukoliko se svijet čula ne slaže sa matematikom, utoliko gore po svijet čula. Spoznaja postoji samo u matematskom mišljenju.

Ovoj dubokoj ideji o potrebi svođenja cjelokupne stvarnosti na njen kvantitativni supstrat – slijedio je kod Pitagorasa, a zatim još izraženije kod njegovih mnogobrojnih nastavljača, mističko-simbolički pokušaj davanja značenja pojedinim brojnim odnosima. Npr. broj 10 je simbol sveobuhvatne, opšte, idealne harmonije. Pitagoras je rekao da su sve stvari brojevi. Ova je tvrdnja, ako je protumačimo u savremenom smislu, logički je besmislena, ali ono što je Pitagoras mislio pod tim nije sasvim besmisleno.

Aristoteles - Osnova Pitagorasove filozofije čini teza da je broj bit svih stvari i da organizacija u univerzumu uopšte predstavlja u svojim određenjima jedan harmoničan sistem brojeva i njihovih odnosa.

Osnovna zamisao od koje su polazila sva njegova istraživanja i otkrića na području astronomije, fizike i matematike – a nju su kasnije u svim smjerovima dalje razvijali njegovi učenici – bila je da je materija nešto što se može mjeriti i brojiti i da temelj svake realne stvari sačinjava određeni matematički odnos.

Pitagorejci su se bavili i matematikom, ne šta je 2+2, već šta su to brojevi, kako se označavaju. Od tačke sve polazi. Geometrija kreće od tačke. Svijet je matematički možemo ga spoznati brojevima. U brojevima su nalazili mističke osobine. Savršeni broj je 10, i vrijednuju prva četiri broja jer njihov zbir daje savršeni broj 10 = 1 + 2 + 3 + 4. No pri razmatranju brojeva Pitagoras i njegovi učenici su ukazivali i na suprotnosti koje prate sve kvantitativne odnose (npr. suprotnost parnih i neparnih brojeva).

Najveće otkriće Pitagorasa, ili njegovih najbližih učenika, bilo je pravilo o pravougaonim trouglovima, da je zbir kvadrata nad stranama koje se spajaju pod pravim uglom jednak kvadratu nad trećom stranom, hipotenuzom.

Poznato je da je govorio da je duša besmrtna, da prelazi u druge vrste živih bića , da se stvari ponavljaju (obrtanjem jednog kruga) i da ništa nije posve novo. Pitagorejci su prihvatili učenje orfizma, o seobi duša i pravilo: soma = seme (tijelo je grob duše).

Pitagoras je, po svoj prilici, bio prvi koji je mislio da je zemlja loptasta, ali njegovi razlozi su razlozi (čovjek bi pretpostavio) bili prije estetski nego naučni. Sav svemir je lopta, i pojedina tijela u njemu su okrugla, te se u providnim sferama kreću oko centralne vatre, koja se zove «ognjište svega, Divov dom, žrtvenik». Od te vatre dolazi sva stvaralačka i životna sila. Među nebeskim tijelima nalazi se i Zemlja koja svojim položajem prema Suncu stvara dan i noć. Što se sa Zemlje ne vidi centralna vatra to je otuda što je jedna ista Zemljina strana okrenuta vatri, a druga naseljena. Oko vatre vode kolo nebeska tijela: nebo, Kron (Saturn), Div (Jupiter), Arej (Mars), Hermes (Merkur), Afrodita (Danica), Sunce, Mjesec, Zemlja (chthon) i Suprotna zemlja (antichthon), koji su pitagorovci izmislili za volju sveštenom broju 10, a nalazi se između naše Zemlje i centralne vatre. Svako nebesko tijelo kretanjem stvara svoj glas tzv. harmonija sfera.

Iza Pitagore nisu ostali pisani tekstovi, iako su krivotvoreni jedno vrijeme kružili kao antikviteti. Antički kritički izvori poput Aristotela i Aristoksenusa bacaju sumnju na te spise. Antički pitagorejci su većinom citirali doktrine svog učitelja sa phrase autos ephe ("on je tako govorio")- ističući osnovnu oralnu prirodu njegovih učenja.

Neki smatraju Pitagoru učenikom Anaksimandra i neki antički izvori govore o Pitagorinoj posjeti, dok je bio u dvadesetim godinama, filozofu Talesu koji je bio na samrti. Ne postoje zapisi o detaljima njihovog sastanka, osim toga da je Tales predložio Pitagori da posjeti Egipat da bi produbio svoje filozofsko i matematičko učenje. Dokazi sigurno govore da su egipćani napredovali puno više od grka u matematici i astronomiji, i mnogi učenjaci vjeruju da su egipćani koristili Pitagorinu teoremu u nekim svojim arhitektonskim prijektima i prije 6.st. p. n. e.

Ponekad je teško razaznati između Pitagorinih orginalnih ideja, i onih koje su dodali njegovi učenici. Iako je jako veliku važnost davao geometriji, klasički grčki pisci su Talesu davali titulu naučnog pionira, prije nego Pitagori. Kasnija tradicija imenovanja Pitagore kao oca matematike sigurno je iz rimskog perioda.

Uticaj Pitagore je prešao okvire matematike i može se reči da je centralna ideja da prvo ne činiti loše ustvari korijen Hipokratove zakletve [1] (http://www.nlm.nih.gov/hmd/greek/greek_oath.html).

Više o pitagorinom učenju pod Pitagorejskim savezom.

Izaziva divljenje u pogledu čuvanja tajne. Niko do Filolaja nije upoznao nijedan od Pitagorasovih spisa. Neki govore da nije ostavio niti jedan spis, mada neki govore o nazivima njegovih knjiga: O odgoju, O državničkoj vještini, i O prirodi.

• Filozofija
• Antička filozofija
• Pitagorejski savez
• Pitagorina teorema
• Hipasus

Commons ima datoteke na temu: Pitagora

Wikicitati imaju citate vezane za: Pitagora

• Pitagora, Internetska enciklopedija filozofije Arhivirano 14. 4. 2009. na Wayback Machine
• Pitagora iz Somosa, St. Andrews univerzitet u Škotskoj
• Pitagora i Pitagorejci
• Pitagora i Pitagorejci 2 Arhivirano 9. 3. 2009. na Wayback Machine
• Pitagora i pitagorejci Katolička enciklopedija
• Pitagorejski web site
• Pitagorejnizam grupa za diskusiju Arhivirano 9. 10. 2009. na Wayback Machine
• Okultistička koncepcija pitagorejnizma