Međumozak
| Međumozak Diencephalon | |
|---|---|
 Leđno-trbušni (sagitalni) presjek mozga u srednjem dijelu | |
| Identifikatori | |
| MeSH | D004027 |
| NeuroLex ID | birnlex_1503 |
| TA98 | A14.1.03.007 A14.1.08.001 |
| TA2 | 5661 |
| TH | TH {{{2}}}.html HH3.11.03.5.00001 .{{{2}}}.{{{3}}} |
| FMA | 62001 |
| Anatomska terminologija | |
Međumozak (lat. diencephalon) je dio prednjeg mozga (prosencephalon) koji se razvija od najistaknutijeg primarnog moždanog mjehura (prozencefalona). Taj mjehur se, tokom embrionskog razvija, diferencira u dva dijela: repni (kaudalni) dijencefalon i rostrumski (vršni) telencefalon. Hemisfere se razvjaju od telencefalona, a svaka sadrži bočne komore.[1][2][3][4] [5]
Međumozak se sastoji od struktura koje se nalaze bočno od treće komore, a uključuju talamus, hipotalamus, epitalamus i suptalamus.[6]
Struktura
[uredi | uredi izvor]
Međumozak sadrži slijedećih strukture:
- Talamus,
- Hipotalamus, uključujući neurohipofizu
- Epitalamus, koji se sastoji od
- prednjeg i zadnjaeg paraventrikulskog jezgra,
- središnjeg i bočnog habenulskog nukleusa,
- Stria medullaris thalami,
- Zadnje komisure,
- Epifize i
Dodaci
[uredi | uredi izvor]Na međumozak se privezuje vidni živac (CN II), koji je čulni (aferentni) nerv, odgovoran za vid. Ide od oka, kroz optički kanal u lobanju i pridodaje na dijencefalon. Mrežnjača , sama po sebi, je izvedena iz optičkog brežuljka, kao dijela embrionskog srednjeg mozga.
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Međumozak je regija embrionske kičmenjačke nervne cijevi koja dolazi do zadnjeg dijela strukture prednjeg mozga, uključujući i talamus, hipotalamus, zadnji režanj hipofize i epifizu. Hipotalamus obavlja brojne životno značajne funkcije, od kojih se većina odnosi na direktnu ili indirektnu regulaciju aktivnosti unutrašnjih organa putem drugih područja mozga i autonomnog nervnog sistema.
Dodatne slike
[uredi | uredi izvor]-
Dijagram glavnih potpodijela embrionskog mozga kičmenjaka. Ove regije će kasnije diferencirati u strukture prednjeg, srednjeg i zadnjeg mozga -
Rekonstrukcija perifernih nerava ljudskog embriona od 10,2 mm (dijencefalon je označen lijevo)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]References
[uredi | uredi izvor]- ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Noble J. (1987): Textbook of general medicine and primary care. Little Brown & Co, IS BN-13: 978-0316611503; ISBN 0316611506.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
- ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- https://www.neuinfo.org/mynif/search.php?q=Diencephalon&t=data&s=cover&b=0&r=20 Arhivirano 13. 4. 2020. na Wayback Machine NIF Search - Diencephalon] via the Neuroscience Information Framework