Idi na sadržaj

KLK3

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
KLK3
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: M0QZF9 PDBe M0QZF9 RCSB
Spisak PDB ID kodova

2ZCH, 2ZCK, 2ZCL, 3QUM

Identifikatori
AliasiKLK3, APS, KLK2A1, PSA, hK3, kalikrein-3, prostatno-specifični antigen
Vanjski ID-jeviOMIM: 176820 MGI: 97320 HomoloGene: 68141 GeneCards: KLK3
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 19 (čovjek)
Hrom.Hromosom 19 (čovjek)[1]
Hromosom 19 (čovjek)
Genomska lokacija za KLK3
Genomska lokacija za KLK3
Bend19q13.33Početak50,854,915 bp[1]
Kraj50,860,764 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 7 (miš)
Hrom.Hromosom 7 (miš)[2]
Hromosom 7 (miš)
Genomska lokacija za KLK3
Genomska lokacija za KLK3
Bend7 B3|7 28.72 cMPočetak43,856,859 bp[2]
Kraj43,861,178 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije


Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija• GO:0070122 peptidase activity
• serine-type peptidase activity
• endopeptidase activity
• hydrolase activity, acting on carbon-nitrogen (but not peptide) bonds, in linear amides
• GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
• hydrolase activity
• serine-type endopeptidase activity
Ćelijska komponenta• Egzosom
• jedro
• extracellular region
• Vanćelijsko
• secretory granule
• GO:0009327 makromolekulani kompleks
Biološki proces• negative regulation of angiogenesis
• antibacterial peptide production
• Proteoliza
• regulation of systemic arterial blood pressure
• zymogen activation
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez

354

18048

Ensembl

ENSG00000142515

ENSMUSG00000066513

UniProt

P07288

P00757

RefSeq (mRNK)
NM_001030047
NM_001030048
NM_001030049
NM_001030050
NM_001648

NM_145864

NM_010915

RefSeq (bjelančevina)

NP_001025218
NP_001025219
NP_001639

NP_035045

Lokacija (UCSC)Chr 19: 50.85 – 50.86 MbChr 7: 43.86 – 43.86 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Prostatno-specifični antigen (PSA), znan i kao gama-seminoprotein ili kalikrein-3 (KLK3), P-30 antigen, je glikoproteinski enzim koj je kod ljudi kodiran genom KLK3. PSA je član porodice kalikreinu srodnih peptidaza, a luče ga epitelne ćelije prostatne žlijezde.

PSA se proizvodi za ejakulat, gdje razrjeđuje sjeme u sjemenskom ugrušku i omogućava spermatozoidima da slobodno plivaju.[5] Također se vjeruje da je od ključne važnosti za rastvaranje cerviksne sluzi, omogućavajući ulazak sperme u maternicu.[6]

U malim količinama, PSA je prisutan u serumu muškaraca sa zdravim prostatama, ali je često povišen u kod oboljelih od karcinoma ili drugih poremećaja prostate.[7] PSA nije jedinstveni pokazatelj karcinoma prostate, ali također može otkriti prostatitis ili benignu hiperplaziju prostate.[8]

Medicinska upotreba

[uredi | uredi izvor]

Rak prostate

[uredi | uredi izvor]

Skrining

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Skrining raka prostate

Smjernice za kliničku praksu za skrining raka prostate variraju i kontroverzne su, dijelom i zbog nesigurnosti da li su koristi od skrininga na kraju veće od rizika od predoziranja i pretjeranog liječenja.[9]

Nivoi PSA između četiri i 10 ng/mL (nanogram/mililitar) smatraju se sumnjivim i treba razmotriti potvrđivanje abnormalnog PSA ponovljenim testom. Ako je naznačeno, vrši se biopsija prostate kako bi se dobio uzorak tkiva za histopatološku analizu.

Iako testiranje PSA može pomoći jednom od 1.000 slučajeva da izbjegne smrt zbog raka prostate, 4-5. od 1.000 bi umrlo od raka prostate nakon 10 godina, čak i uz skrining. To znači da skrining PSA može smanjiti smrtnost od raka prostate i do 25%. Očekivana šteta uključuje anksioznost za 100 – 120 osoba koje su primile lažno pozitivne rezultate, biopsijsku bol i druge komplikacije od biopsije zbog lažno pozitivnih testova.

Primjena a skrining testova za PSA je takođe kontroverzna zbog sumnjive tačnosti testa. Skrining može dati abnormalne rezultate čak i kada muškarac nema rak (poznat kao lažno pozitivni rezultat) ili normalne rezultate čak i kada muškarac ima rak (poznato kao lažno negativni rezultat).[10] Lažno pozitivni rezultati ispitivanja mogu izazvati konfuziju i anksioznost kod muškaraca, a mogu dovesti i do nepotrebne biopsije prostate, postupka koji uzrokuje rizik od bola, infekcije i krvarenja. Lažno negativni rezultati mogu muškarcima dati lažni osjećaj sigurnosti iako zapravo mogu imati rak.

Budući da pacijenti doživljavaju očekivanu štetu u odnosu na rizik od smrti kao minimalnu, muškarci za koje se utvrdi da imaju rak prostate obično (do 90% slučajeva) odaberu liječenje.[11][12][13]

Stratifikacija i stepenovanje rizika

[uredi | uredi izvor]

Muškarci s rakom prostate mogu se okarakterizirati kao nisko-, srednje- ili visoko rizični za postojanje /razvoj metastatske bolesti ili umiranje od raka prostate. Razina PSA jedna je od tri varijable na kojima se temelji stratifikacija; ostali su stepen karcinoma prostate (Gleasonov sistem ocjenjivanja) i stadij karcinoma, na osnovu fizičkog pregleda i slikovnih studija. D'Amicovi kriteriji za svaku kategoriju rizika su sljedeći:[14]

Niski rizik: PSA <10, Gleasonova ocjena ≤ 6, I klinička faza ≤ T2a
Srednji rizik: PSA 10-20, Gleasonova ocjena 7, II klinička faza T2b / c
Visok rizik: PSA >20, Gleasonova ocjena ≥ 8, III klinička faza ≥ T3.

S obzirom na relativnu jednostavnost D'Amicovih kriterija iz 1998. (gore), postoje ili su predloženi drugi prediktivni modeli stepenovanja rizika, zasnovani na konstrukcijama matematičke vjerovatnoće, kako bi se omogućilo bolje podudaranje odluka o liječenju sa karakteristikama bolesti.[15] Provode se studije o ugradnji multiparametarskih MRI rezultata snimanja u nomogram, koji se oslanjaju na PSA, Gleasonov stepen i stadij tumora.[16]

Posttretmanski monitoring

[uredi | uredi izvor]

Razine PSA prate se povremeno (npr. Svakih 6–36 mjeseci) nakon liječenja karcinoma prostate – češće kod pacijenata s rizičnim bolestima, rjeđe kod pacijenata s bolestima nižeg rizika. Ako je hirurška terapija (tj. radikalna prostatektomija) uspješna u uklanjanju svih tkiva prostate (i raka prostate), PSA postaje neotkriven u roku od nekoliko sedmica. Kasniji porast nivoa PSA iznad 0,2  ng/mL[17] Nakon zračenja karcinoma prostate bilo koje vrste, neki nivoi PSA mogu se otkriti, čak i kada se liječenje na kraju pokaže uspješnim. To otežava tumačenje odnosa između nivoa PSA i recidiva / trajnosti karcinoma prostate nakon terapije zračenjem. Razine PSA mogu se nastaviti smanjivati nekoliko godina nakon terapije zračenjem. Najniži nivo naziva se nadir PSA. Kasnije povećanje nivoa PSA za 2,0 ng/mL iznad toga je prihvaćena definicija recidiva raka prostate nakon terapije zračenjem.

Ako se rekurentni rak prostate otkrije porastom nivoa PSA nakon kurativnog liječenja, to se naziva "biohemijski recidiv". Vjerovatnoća razvoja rekurentnog karcinoma prostate nakon kurativnog liječenja povezana je s preoperativnim varijablama opisanim u prethodnom odjeljku (nivo PSA i stepen / stadij karcinoma). Najmanje je vjerovatno da će se karcinomi niskog rizika ponoviti, ali je ujedno i najmanje vjerovatno da će im trebati liječenje.

Histologija

[uredi | uredi izvor]

PSA se proizvodi u epitelnim ćelijama prostate, a može se nalaziti u uzorcima biopsije ili drugim histološkim uzorcima pomoću imunohistohemijskih analiza. Poremećaj ovog epitela, naprimjer kod upale ili benigne hiperplazije prostate, može dovesti do određene difuzije antigena u tkivo oko epitela i uzrok je povišenih nivoa PSA u krvi u ovim stanjima.[18]

Još važnije, PSA ostaje prisutan u ćelijama prostate nakon što postanu maligne. Ćelije karcinoma prostate obično imaju promjenljivo ili slabo obojenje za PSA zbog poremećaja njihovog normalnog funkcioniranja. Dakle, pojedinačne ćelije raka prostate proizvode manje PSA od zdravih ćelija; povišeni nivoi u serumu u bolesnika s rakom prostate posljedica su znatno povećanog broja takvih ćelija, a ne njihove individualne aktivnosti. Međutim, u većini slučajeva karcinoma prostate, ćelije ostaju pozitivne na antigen, što se može koristiti za identifikaciju metastaza. Budući da neki visokokvalitetni karcinomi prostate mogu biti u potpunosti negativni na PSA, histološka analiza za identifikaciju takvih slučajeva obično koristi PSA u kombinaciji s drugim antitijelima, kao što su prostatska kiselina fosfataza (PSAP) i CD57.

Mehanizam djelovanja

[uredi | uredi izvor]

Fiziološka funkcija KLK3 je rastvaranje koaguluma, gela za hvatanje sperme koji se sastoji od semenogelina i fibronektina. Njegovo proteolitsko djelovanje učinkovito je ukapljivanje koaguluma kako bi se spermatozoidi mogli osloboditi. Djelatnost PSA je dobro regulirana. U prostati je prisutan kao neaktivni pro-oblik koji se aktivira djelovanjem KLK2, druge peptidaze povezane sa kalikreinom. U prostati su koncentracije cinkovih iona deset puta veće nego u drugim tjelesnim tečnostima. Ini cinka imaju snažan inhibitorni efekat na aktivnost PSA i na aktivnost KLK2, tako da je PSA potpuno neaktivan.

Dalja regulacija postiže se varijacijama pH. Iako se njegova aktivnost povećava višim pH, povećava se i inhibitorni učinak cinka. PH sjemena je slabo alkalan, a koncentracije cinka visoke. Tokom ejakulacija, sjeme je izloženo kiselom pH u vagini, zbog prisustva mliječne kiseline. U plodnih parova, konačni pH vagine nakon koitusa približava se do nivoa 6-7, što se dobro poklapa sa smanjenom inhibicijom cinka u PSA. Na ovim nivoima pH, smanjenoj aktivnosti PSA suprotstavlja se smanjenje inhibicije cinka. Dakle, koagulum se polahko razrjeđuje, oslobađajući spermu na dobro reguliran način.

Biohemija

[uredi | uredi izvor]

Specifični antigen za prostatu (PSA, poznat i kao kalikrein III, seminin, semenogelaza, γ-seminoprotein i P-30 antigen) je 34-kD-ski glikoprotein kojeg proizvodi gotovo isključivo prostata. To je serin-proteaza (EC 3.4.21.77) enzim, čiji se gen kod ljudi nalazi na hromosomu 19 (19q13).[19]

Serumski nivoi

[uredi | uredi izvor]

PSA je normalno prisutan u krvi na vrlo niskim nivoima. Referentni opseg manji od 4 ng/ ml, za prvi komercijalni PSA test, Hybritech Tandem-R PSA test objavljen je u februaru 1986. godine, a zasnovan je na studiji koja je pronašla 99% od 472 očigledno zdravih muškaraca da su imali ukupni nivo PSA ispod 4 ng/ml.[20]

Povećani nivo PSA može sugerirati prisustvo karcinoma prostate. Međutim, rak prostate može biti prisutan i u potpunom odsustvu povišenog nivoa PSA, a u tom slučaju bi rezultat testa bio lažno negativan.[21]

Izvješteno je da pretilost smanjuje nivo PSA u serumu.[22] Odgođeno rano otkrivanje može djelimično objasniti lošije ishode kod gojaznih muškaraca s ranim rakom prostate.[23] Nakon tretmana, viši BMI također korelira sa većim rizikom od recidiva.[24]

Razine PSA mogu se povećati i prostatitisom, iritacijom, benignom hiperplazijom prostate (BPH) i nedavnom ejakulacijom,[25][26] proizvodeći lažno pozitivan rezultat. Digitalni rektumski pregled (DRE) prikazan je u nekoliko studija [27] da bi se povećao PSA. Međutim, učinak je klinički beznačajan, jer DRE uzrokuje najznačajnija povećanja kod pacijenata s razinama PSA koje su već povišene preko 4,0   ng/ml.

"Normalni" referentni rasponi za specifični antigen prostate povećavaju se s godinama, kao i uobičajeni rasponi karcinoma, prema donjoj tabeli.[28][29]

Dob 40 – 49 50 – 59 60 – 69 70 – 79 godina
Kancer Nema kancera Kancer Nema kancera Kancer Nema kancera Kancer Nema kancera
5. percentil 0.4[28] 0,3[28] 1,2[28] 0,3[28] 1,7[28] 0,3[28] 2,3[28] 0,4[28] ng/mL ili µg/L
95. percentil
Neafroamerikanci		 163,0[28] 1,2 – 2,9[29] 372,5[28] 2,07 – 4,7[29] 253,2[28] 2,8 – 7,2 613,2[28] 4,0 – 9,0[29]
95. percentil
Afroamerikanci		 2,4 – 2,7[29] 4,4 – 6,5[29] 6,7 – 11[29] 7,7 – 13[29]

Brzina povećanja PSA

[uredi | uredi izvor]

Uprkos ranijim nalazima,[30] nedavna istraživanja sugeriraju da je stopa povećanja PSA (npr.> 0,35 ng/ml/god, "brzina PSA"[31]) nije specifičniji marker za rak prostate od razine PSA u serumu.[32]

Međutim, stopa porasta PSA može imati vrijednost u prognozi karcinoma prostate. Muškarci s rakom prostate čiji se nivo PSA povećao za više od 2,0 ng po mililitru tokom godine prije dijagnoze raka prostate, ima veći rizik od smrti od raka prostate uprkos radikalnoj prostatektomiji.[33] Utvrđeno je da je brzina povećanja PSA (PSAV) korisnija od vremena udvostručavanja PSA (PSA DT) za pomoć u identificiranju muškaraca sa životnom opasnom bolešću prije početka liječenja.[34]

Muškarci za koje se zna da imaju rizik od karcinoma prostate i koji odluče procijeniti vrijednosti PSA u zavisnosti od dobi (tj. godina), mogu odabrati da koriste semilogaritamske površine. Eksponencijalni rast vrijednosti PSA pojavljuje se kao ravna linija[35] na polulogaritamskoj pplohu, tako da nova vrijednost PSA znatno iznad ravne linije signalizira prelazak na novu i znatno veću stopu rasta, tj. veću brzinu portasta PSA .

Slobodni PSA

[uredi | uredi izvor]
Rizik od karcinoma prostate u dvije starosne skupine na osnovu slobodnog PSA kao % od ukupnog PSA [36]

Većina PSA u krvi vezana je za serumske proteine. Mala količina nije vezana za proteine i naziva se „slobodni PSA“. U muškaraca s rakom prostate smanjen je omjer slobodnog (nevezanog) PSA i ukupnog PSA. Rizik od karcinoma raste ako je omjer slobodnog i ukupnog manji od 25%. (pogledajte grafikon desno.) Što je niži omjer, to je veća vjerovatnoća raka prostate. Čini se da je mjerenje odnosa slobodnog i ukupnog PSA posebno obećavajuće za uklanjanje nepotrebnih biopsija kod muškaraca s nivoom PSA između 4 i 10 ng/ml.[37] Međutim, i ukupni i slobodni PSA povećavaju se odmah nakon ejakulacija, vraćajući se polahko na početni nivo u roku od 24 sata.

Neaktivni PSA

[uredi | uredi izvor]

PSA test do 1994. nije uspio razlikovati rak prostate od benigne hiperplazije prostate (BPH), a komercijalni kompleti za analizu PSA nisu dali tačne vrijednosti PSA.[38] Tako se uvođenjem odnosa slobodnog i ukupnog PSA poboljšala pouzdanost testa. Mjerenje aktivnosti enzima moglo bi dodati omjeru slobodnog i ukupnog PSA i dodatno poboljšati dijagnostičku vrijednost testa.[39] Pokazano je da proteolitski aktivni PSA ima anti-angiogeni efekt[40] a određene neaktivne podformer mogu biti povezane sa rakom prostate, kao što pokazuje MAb 5D3D11, antitielo koje je u stanju da detektuje obilno zastupljene oblike u serumu pacijenata sa rakom.[41]

Prisustvo neaktivnih oblika enzima PSA je još jedan potencijalni pokazatelj bolesti.[42]

Kompleksni PSA

[uredi | uredi izvor]

PSA postoji u serumu u slobodnom (nevezanom) obliku i u kompleksu sa alfa 1-antihimotripsinom; provedeno je istraživanje kako bi se utvrdilo jesu li mjerenja složenog PSA specifičniji i osjetljiviji biomarkeri za rak prostate od ostalih pristupa.[43][44]

PSA u ostalim biološkim tečnostima i tkivima

[uredi | uredi izvor]
Koncentracija PSA u ljudskim tjelesnim tečnostima
Tečnost PSA (ng/mL)
Sperma
200.000 – 5,5 miliona
Amnionska tečnost
0,60 – 8,98
Majčino mlijeko
0,47 – 100
Pljuvačka
0
Ženska mokraća
0,12 – 3,72
Ženski serum
0,01 – 0,53

Sada je jasno da je pojam specifični antigen prostate pogrešan naziv: on je antigen, ali nije specifičan za prostatu. Iako je prisutan u velikim količinama u tkivu prostate i sjemenu, otkriven je u drugim tjelesnim tečnostima i tkivima.[45]

U žena se PSA nalazi u ženskom ejakulatu u koncentracijama približno jednakim onim u muškoj spermi.[46] Osim sjemena i ženskog ejakulata, najveće koncentracije PSA u biološkim tečnostima otkrivene su u majčinom mlijeku i plodnoj vodi. Niske koncentracije PSA utvrđene su u mokraćovodnim žlijezdama, endometriju, normalnom tkivu dojke i tkivu pljuvačne žlijezde. PSA se takođe nalazi u serumu žena s rakom dojke, pluća ili maternice i kod nekih pacijenata sa rakom bubrega.[47]

Uzorci tkiva mogu se bojiti na prisustvo PSA kako bi se utvrdilo porijeklo malignih ćelija koje su metastazirale.[48]

Interakcije

[uredi | uredi izvor]

Dokazano je da antigen specifičan za prostatu ima interakcije sa protein C-inhibitorom.[49][50] Antigen specifičan za prostatu komunicira i aktivira vaskularne faktore endotelnog rasta VEGF-C i VEGF-D, koji su uključeni u tumorsku angiogenezu i u metastazu limfnnih tumora.[51]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000142515 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000066513 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ Balk SP, Ko YJ, Bubley GJ (januar 2003). "Biology of prostate-specific antigen". Journal of Clinical Oncology. 21 (2): 383–91. doi:10.1200/JCO.2003.02.083. PMID 12525533.
  6. ^ Hellstrom WJG, ured. (1999). "Chapter 8: What is the prostate and what is its function?". American Society of Andrology Handbook. San Francisco: American Society of Andrology. ISBN 978-1-891276-02-6. Arhivirano s originala, 12. 1. 2010. Pristupljeno 26. 5. 2021.
  7. ^ Catalona WJ, Richie JP, Ahmann FR, Hudson MA, Scardino PT, Flanigan RC, et al. (maj 1994). "Comparison of digital rectal examination and serum prostate specific antigen in the early detection of prostate cancer: results of a multicenter clinical trial of 6,630 men". The Journal of Urology. 151 (5): 1283–90. doi:10.1016/S0022-5347(17)35233-3. PMID 7512659.
  8. ^ Velonas VM, Woo HH, dos Remedios CG, Assinder SJ (2013). "Current status of biomarkers for prostate cancer". International Journal of Molecular Sciences. 14 (6): 11034–60. doi:10.3390/ijms140611034. PMC 3709717. PMID 23708103.
  9. ^ Gomella LG, Liu XS, Trabulsi EJ, Kelly WK, Myers R, Showalter T, et al. (oktobar 2011). "Screening for prostate cancer: the current evidence and guidelines controversy". The Canadian Journal of Urology. 18 (5): 5875–83. PMID 22018148.
  10. ^ "Can Prostate Cancer Be Found Early?". www.cancer.org (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 1. 2020.
  11. ^ "Talking With Your Patients About Screening for Prostate Cancer" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 10. 2014. Pristupljeno 2. 7. 2012.
  12. ^ Grossman DC, Curry SJ, Owens DK, Bibbins-Domingo K, Caughey AB, et al. (2018). "Screening for Prostate Cancer". JAMA. 319 (18): 1901–1913. doi:10.1001/jama.2018.3710. ISSN 0098-7484. PMID 29801017.
  13. ^ Fenton JJ, Weyrich MS, Durbin S, Liu Y, Bang H, Melnikow J (8. 5. 2018). "Prostate-Specific Antigen–Based Screening for Prostate Cancer". JAMA. 319 (18): 1914–1931. doi:10.1001/jama.2018.3712. ISSN 0098-7484. PMID 29801018.
  14. ^ D'Amico AV, Whittington R, Malkowicz SB, Schultz D, Blank K, Broderick GA, et al. (1998). "Biochemical outcome after radical prostatectomy, external beam radiation therapy, or interstitial radiation therapy for clinically localized prostate cancer". JAMA. 280 (11): 969–74. doi:10.1001/jama.280.11.969. PMID 9749478.
  15. ^ Rodrigues G, Warde P, Pickles T, Crook J, Brundage M, Souhami L, et al. (april 2012). "Pre-treatment risk stratification of prostate cancer patients: A critical review". Canadian Urological Association Journal. 6 (2): 121–7. doi:10.5489/cuaj.11085. PMC 3328553. PMID 22511420.[mrtav link]
  16. ^ Sperling D. "mpMRI improves the accuracy of the Partin tables and other nomograms". Sperling Prostate Center. Pristupljeno 31. 3. 2016.
  17. ^ Freedland SJ, Sutter ME, Dorey F, Aronson WJ (februar 2003). "Defining the ideal cutpoint for determining PSA recurrence after radical prostatectomy. Prostate-specific antigen". Urology. 61 (2): 365–9. doi:10.1016/s0090-4295(02)02268-9. PMID 12597949.
  18. ^ Leong, Anthony S-Y; Cooper, Kumarason; Leong, F Joel W-M (2003). Manual of Diagnostic Cytology (2nd izd.). Greenwich Medical Media, Ltd. str. 79–80. ISBN 978-1-84110-100-2.
  19. ^ Lilja H (novembar 2003). "Biology of prostate-specific antigen". Urology. 62 (5 Suppl 1): 27–33. doi:10.1016/S0090-4295(03)00775-1. PMID 14607215.
  20. ^ Gina K (30. 5. 2004). "It Was Medical Gospel, but It Wasn't True". The New York Times. str. 47.
  21. ^ Thompson IM, Pauler DK, Goodman PJ, Tangen CM, Lucia MS, Parnes HL, et al. (maj 2004). "Prevalence of prostate cancer among men with a prostate-specific antigen level < or =4.0 ng per milliliter". The New England Journal of Medicine. 350 (22): 2239–46. doi:10.1056/NEJMoa031918. PMID 15163773. S2CID 3747157.
  22. ^ Bañez LL, Hamilton RJ, Partin AW, Vollmer RT, Sun L, Rodriguez C, et al. (novembar 2007). "Obesity-related plasma hemodilution and PSA concentration among men with prostate cancer". JAMA. 298 (19): 2275–80. doi:10.1001/jama.298.19.2275. PMID 18029831.
  23. ^ Robert Dreicer (20. 11. 2007). "Why do obese men have lower PSA concentrations?". Journal Watch. 2007 (1120): 1. Arhivirano s originala, 17. 2. 2008. Pristupljeno 27. 4. 2008.
  24. ^ Cao Y, Ma J (april 2011). "Body mass index, prostate cancer-specific mortality, and biochemical recurrence: a systematic review and meta-analysis". Cancer Prevention Research. 4 (4): 486–501. doi:10.1158/1940-6207.CAPR-10-0229. PMC 3071449. PMID 21233290.
  25. ^ Herschman JD, Smith DS, Catalona WJ (august 1997). "Effect of ejaculation on serum total and free prostate-specific antigen concentrations". Urology. 50 (2): 239–43. doi:10.1016/S0090-4295(97)00209-4. PMID 9255295.
  26. ^ Nadler RB, Humphrey PA, Smith DS, Catalona WJ, Ratliff TL (august 1995). "Effect of inflammation and benign prostatic hyperplasia on elevated serum prostate specific antigen levels". The Journal of Urology. 154 (2 Pt 1): 407–13. doi:10.1016/S0022-5347(01)67064-2. PMID 7541857.
  27. ^ Crawford ED, Schutz MJ, Clejan S, Drago J, Resnick MI, Chodak GW, et al. (1992). "The effect of digital rectal examination on prostate-specific antigen levels". JAMA. 267 (16): 2227–8. doi:10.1001/jama.267.16.2227. PMID 1372943.
    Chybowski FM, Bergstralh EJ, Oesterling JE (juli 1992). "The effect of digital rectal examination on the serum prostate specific antigen concentration: results of a randomized study". The Journal of Urology. 148 (1): 83–6. doi:10.1016/S0022-5347(17)36517-5. PMID 1377290.
    Collins GN, Martin PJ, Wynn-Davies A, Brooman PJ, O'Reilly PH (maj 1997). "The effect of digital rectal examination, flexible cystoscopy and prostatic biopsy on free and total prostate specific antigen, and the free-to-total prostate specific antigen ratio in clinical practice". The Journal of Urology. 157 (5): 1744–7. doi:10.1016/S0022-5347(01)64849-3. PMID 9112518.
    Tarhan F, Orçun A, Küçükercan I, Camursoy N, Kuyumcuoğlu U (decembar 2005). "Effect of prostatic massage on serum complexed prostate-specific antigen levels". Urology. 66 (6): 1234–8. doi:10.1016/j.urology.2005.06.077. PMID 16360449.
  28. ^ a b c d e f g h i j k l m Connolly D, Black A, Murray L, Gavin A, Keane P (2007). "798 Population Based Age-Specific Reference Ranges for PSA". European Urology Supplements. 6 (2): 222. doi:10.1016/S1569-9056(07)60793-3.
  29. ^ a b c d e f g h Luboldt, Hans-Joachim; Schindler, Joachim F.; Rübben, Herbert (2007). "Age-Specific Reference Ranges for Prostate-Specific Antigen as a Marker for Prostate Cancer". EAU-EBU Update Series. 5 (1): 38–48. doi:10.1016/j.eeus.2006.10.003. ISSN 1871-2592.
  30. ^ Carter HB, Pearson JD, Metter EJ, Brant LJ, Chan DW, Andres R, et al. (1992). "Longitudinal evaluation of prostate-specific antigen levels in men with and without prostate disease". JAMA. 267 (16): 2215–20. doi:10.1001/jama.267.16.2215. PMC 3461837. PMID 1372942.
  31. ^ "PSA Velocity Does Not Improve Prostate Cancer Detection". 13. 4. 2011. Pristupljeno 25. 4. 2015.
  32. ^ Carter HB (19. 4. 2006). "Assessing risk: does this patient have prostate cancer?". Journal of the National Cancer Institute. 98 (8): 506–7. doi:10.1093/jnci/djj155. PMID 16622114.
  33. ^ D'Amico AV, Chen MH, Roehl KA, Catalona WJ (juli 2004). "Preoperative PSA velocity and the risk of death from prostate cancer after radical prostatectomy". The New England Journal of Medicine. 351 (2): 125–35. doi:10.1056/NEJMoa032975. PMID 15247353.
  34. ^ Loeb S, Kettermann A, Ferrucci L, Landis P, Metter EJ, Carter HB (novembar 2008). "PSA doubling time versus PSA velocity to predict high-risk prostate cancer: data from the Baltimore Longitudinal Study of Aging". European Urology. 54 (5): 1073–80. doi:10.1016/j.eururo.2008.06.076. PMC 2582974. PMID 18614274.
  35. ^ "Semi-Log Transformations of Data". Arhivirano s originala 24. 2. 2016. Pristupljeno 4. 3. 2016.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)(Archived by WebCite® at )
  36. ^ Catalona W, Partin A, Slawin K, Brawer M, Flanigan R, Patel A, et al. (1998). "Use of the percentage of free prostate-specific antigen to enhance differentiation of prostate cancer from benign prostatic disease: a prospective multicenter clinical trial". JAMA. 279 (19): 1542–7. doi:10.1001/jama.279.19.1542. PMID 9605898.
  37. ^ Catalona WJ, Smith DS, Ornstein DK (maj 1997). "Prostate cancer detection in men with serum PSA concentrations of 2.6 to 4.0 ng/mL and benign prostate examination. Enhancement of specificity with free PSA measurements". JAMA. 277 (18): 1452–5. doi:10.1001/jama.277.18.1452. PMID 9145717.
  38. ^ Wu JT (1994). "Assay for prostate specific antigen (PSA): problems and possible solutions". Journal of Clinical Laboratory Analysis. 8 (1): 51–62. doi:10.1002/jcla.1860080110. PMID 7513021. S2CID 13179006.
  39. ^ "A bioelectronic assay for PSA activity". Arhivirano s originala, 26. 5. 2021. Pristupljeno 26. 5. 2021.
  40. ^ Mattsson JM, Valmu L, Laakkonen P, Stenman UH, Koistinen H (juni 2008). "Structural characterization and anti-angiogenic properties of prostate-specific antigen isoforms in seminal fluid". The Prostate. 68 (9): 945–54. doi:10.1002/pros.20751. PMID 18386289. S2CID 30095129.
  41. ^ Stura EA, Muller BH, Bossus M, Michel S, Jolivet-Reynaud C, Ducancel F (decembar 2011). "Crystal structure of human prostate-specific antigen in a sandwich antibody complex". Journal of Molecular Biology. 414 (4): 530–44. doi:10.1016/j.jmb.2011.10.007. PMID 22037582.
  42. ^ Mikolajczyk SD, Catalona WJ, Evans CL, Linton HJ, Millar LS, Marker KM, et al. (juni 2004). "Proenzyme forms of prostate-specific antigen in serum improve the detection of prostate cancer". Clinical Chemistry. 50 (6): 1017–25. doi:10.1373/clinchem.2003.026823. PMID 15054080.
  43. ^ Mikolajczyk SD, Marks LS, Partin AW, Rittenhouse HG (2002). "Free prostate-specific antigen in serum is becoming more complex". Urology. 59 (6): 797–802. doi:10.1016/S0090-4295(01)01605-3. PMID 12031356.
  44. ^ Naya Y, Okihara K (2004). "Role of complexed PSA in the early detection of prostate cancer". Journal of the National Comprehensive Cancer Network. 2 (3): 209–12. doi:10.6004/jnccn.2004.0019. PMID 19795605.
  45. ^ Laux DL, Custis SE. "Forensic Detection of Semen III. Detection of PSA Using Membrane Based Tests: Sensitivity Issues with Regards to the Presence of PSA in Other Body Fluids" (PDF). Midwestern Association of Forensic Scientists. Arhivirano s originala (PDF), 27. 8. 2005. Pristupljeno 11. 5. 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  46. ^ Wimpissinger F, Stifter K, Grin W, Stackl W (septembar 2007). "The female prostate revisited: perineal ultrasound and biochemical studies of female ejaculate". The Journal of Sexual Medicine. 4 (5): 1388–93, discussion 1393. doi:10.1111/j.1743-6109.2007.00542.x. PMID 17634056.
  47. ^ Stanley A Brosman. eMedicine: Prostate-Specific Antigen. WebMD. Pristupljeno 11. 5. 2008.
  48. ^ Chuang AY, DeMarzo AM, Veltri RW, Sharma RB, Bieberich CJ, Epstein JI (august 2007). "Immunohistochemical differentiation of high-grade prostate carcinoma from urothelial carcinoma". The American Journal of Surgical Pathology. 31 (8): 1246–55. doi:10.1097/PAS.0b013e31802f5d33. PMID 17667550. S2CID 11535862.
  49. ^ Christensson A, Lilja H (februar 1994). "Complex formation between protein C inhibitor and prostate-specific antigen in vitro and in human semen". European Journal of Biochemistry / FEBS. 220 (1): 45–53. doi:10.1111/j.1432-1033.1994.tb18597.x. PMID 7509746.
  50. ^ Kise H, Nishioka J, Kawamura J, Suzuki K (maj 1996). "Characterization of semenogelin II and its molecular interaction with prostate-specific antigen and protein C inhibitor". European Journal of Biochemistry / FEBS. 238 (1): 88–96. doi:10.1111/j.1432-1033.1996.0088q.x. PMID 8665956.
  51. ^ Jha, Sawan Kumar; Rauniyar, Khushbu; Chronowska, Ewa; Mattonet, Kenny; Maina, Eunice Wairimu; Koistinen, Hannu; Stenman, Ulf-Håkan; Alitalo, Kari; Jeltsch, Michael (17. 5. 2019). "KLK3/PSA and cathepsin D activate VEGF-C and VEGF-D". eLife. 8: –44478. doi:10.7554/eLife.44478. ISSN 2050-084X. PMC 6588350. PMID 31099754.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Portal iconPortal Biologija
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=KLK3&oldid=3642360"