Juraj Dalmatinac

Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. Pod ovim se podrazumijevaju afrikati, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Juraj Dalmatinac (latinski: Georgius Mathaei Dalmaticus, italijanski: Giorgio di Matteo, Giorgio Orsini, a u međunarodnoj literaturi i Giorgio da Sebenico), (Zadar, početak 15. vijeka — Šibenik, 1473/75) bio je hrvatski i italijanski skulptor i arhitekta.

Juraj Dalmatinac je prijevod njegovog umjetničkog imena "Georgivs Dalmaticvs".^[1][2][3][4] Druga verzija pohrvaćenog Orsinijevog imena је Juraj Matejević. Ovo ime je transliteracija "Georgivs Mathei" (Giorgio, Matijin sin) teksta ugraviranog u mramor katedralne crkve svetog Jakova u Šibeniku.^[5] Hrvatski autor Fisković tvrdi da Orsini nije nikad koristio svoje prezime nego je to prezime "prisvojio" Giorgiov sin nakon Giorgiove smrti.^[6] Fisković svoju tvrdnju ne dokazuje nikakvim dokumentima iz vremena života i rada Giorgia Orsinija. Fiskovićevu tvrdnju pobija engleski arhitekt Jackson^[7] koji navodi ugovor o kupovini kuće (sklopljen u junu 1455) koju je Orsini kupio od lokalnog šibenskog plemića Simeonića i gdje je Giorgio Orsini imenovan kao kupac, te dva italijanska autora koji potvrđuju da su Giorgio sin Mateo i unuk Giovanni koristili zvanično prezime Orsini i da im je venecijanski guverner Dalmacije Valerio Orsini priznao pripadnost plemićkoj kući Orsinijevih^[8][9] 1540. godine.

Do 1441, kada dolazi u Šibenik, živi u Veneciji, gdje ima porodicu i kuću. U to doba već je afirmirani umjetnik, pa se vjerovatno na njega odnose navodi Filaretea, a po njemu i Vasarija, o kiparu "Schiavonu koji je učinio značajne stvari u Veneciji". Njegovi radovi u Veneciji nisu dokumentirani. Na osnovu stila radova u domovini može se zaključiti da je radio u radionici kipara Giovannija i Bartolomea Bona. Pretpostavlja se da je bio njihov saradnik pri izradi kipova i ukrasa na Porta della Carta, a kao samostalni rad pripisuje mu se reljef Sv. Marka s bratimima u luneti portala Scuole di San Marco. Neki detalji s Arca Foscari Duždeve palače su vrlo slični konstruktivnim i dekorativnim rješenjima koja je Giorgio ostvario poslije na šibenskoj katedrali.

U Veneciji, Giorgio Orsini usvaja stil kićene gotike, koji je tada bio na vrhuncu, ali sudeći po njegovim prvim radovima u domovini, prihvata i elemente novog stila, toskanske renesanse. Stvaralačka i individualna sinteza gotike i renesanse prisutna je u cijelom Giorgievom djelu te je on prvi i najosebujniji predstavnik mješovitog gotičko-renesansnog stila, koji obilježava regionalnu umjetnost Dalmacije druge polovine 15. i početka 16. vijeka. Giorgio djeluje u Dalmaciji kao graditelj i kao kipar 1441-1473. Pozvan je u Šibenik iz Venecije da nastavi gradnju katedrale započete 1431. u stilu venecijanske gotike.

Do njegovog dolaska bili su izgrađeni bočni zidovi, dio pročelja, dva portala, a izgradnjom kapela bio je definiran izgled bočnih brodova. Svojom koncepcijom istočnog dijela crkve, Giorgio je katedrali dao monumentalan oblik. Apside je započeo zidati 1443, kako je zabilježeno na svečanom natpisu koji pridržavaju dva renesansna putta na pilastru uz sjevernu apsidu. Tu je majstorov potpis: "hoc opus cuvarum fecit magister Georgius Mathaei Dalmaticus".

Na frizu koji teče oko apsida isklesao je 71 ljudsku glavu, galeriju realističkih portreta tipova ljudi, volumenom i detaljima precizno definiranog karaktera i izraza. U unutrašnjosti katedrale uzdignuo je svetište za šest stepenica i podignuo četiri velika stuba s kapitelima od kovrčavog lišća, nad kojima je poslije bila podignuta kupola na osmostranu tamburu. Njegovo djelo su i izražajni kipovi apostola Petra i Pavla u tabernakulima na vrhu sjevernog portala, te ležeći kip biskupa Šižgorića. Krstionica katedrale je sagrađena 1443. pod južnom apsidom. Taj mali prostor, presvođen kupolom sastavljenom od devet velikih kamenih ploča, ispunjen je bogatim gotičko-renesansnim ukrasom. Na pojasnicama iznad nosećih pilastara nalaze se izražajni likovi proroka pod gotičkim tabernakulima, a u poljima između njih renesansni anđeli u plitkom reljefu.

Uporedo s radovima na šibenskoj katedrali, koju je naposljetku ostavio nedovršenu, Giorgio preuzima i poslove u drugim dalmatinskim i italijanskim gradovima. U Zadru 1444. radi na uređenju svetišta nad svodovima u franjevačkoj crkvi, od čega su ostale sačuvane samo dvije karakteristično ukrašene konzole, a 1450. rekonstruira biskupsku palaču; u Splitu 1446-1448. gradi kapelu Sv. Arnira uz predromaničku crkvu Sv. Eufemije u sklopu samostana benediktinki. U kapeli (danas jedinom sačuvanom dijelu porušenog samostana) postavio je oltar-grobnicu (od 1835. u Kaštel Lukšiću); na njoj je isklesao ležeći lik biskupa Arnira i prikaz njegovog kamenovanja u reljefu renesansne kompozicije, na kojem pojedini likovi i podsjećaju na antičku umjetnost.

Godine 1448. prihvata narudžbu da u splitskoj stolnoj crkvi izradi kapelu i oltar Sv. Staša. Premda se u radu morao držati osnovnog oblika kapele Sv. Dujma s druge strane glavnog oltara, koju je 1427. izradio Bonino da Milano, Giorgio je nadmašio svog prethodnika u ukrasu i plastičnoj snazi realističkih skulptura. Ciborij kapele ukrašen je kasnogotičkim lišćem, a na vrhu zabata su kipovi Navještenja i anđela. U gornjem dijelu oltara leži Sv. Staš, dok su s prednje strane u reljefu prikazana četiri crkvena oca i prizor Bičevanja Krista, jedno od najboljih Giorgievih ostvarenja. U Splitu se iskazao i kao izvrsan graditelj gospodskih palača, sagradivši sa saradnicima veliku palaču porodice Papalić s bogato ukrašenim portalom, ložom u dvorištu i dvoranom. U gotičkom stilu je pregradio romaničku palaču pokraj "Zlatnih vrata", a njegov stil je uočljiv na tzv. Maloj Papalićevoj palači, portalu kuće Cipci i jednom portalu na Dosudu.

U Pagu je zabilježena njegova aktivnost vezana uz gradnju novog naselja 1443; na tom velikom gradilištu prisutan je 1449, 1451. i 1457, kada zajedno sa saradnicima ugovara izradu dijela zidina i utvrda. S biskupom Palčićem sklapa 1465. ugovor o gradnji biskupske palače. Radove na pročelju župne crkve, koje je povjerio svojim saradnicima, ugovorio je 1466. godine 1464-1466. Giorgio Orsini je u službi Dubrovačke republike zaposlen na gradnji utvrda; po njegovom modelu izgrađena je kula Sv. Katarine i dovršena Minčeta, na kojoj je ranije zidao italijanski graditelj Michelozzi. U to vrijeme nastao je i njegov jedini skulptorski rad u Dubrovniku, snažni kip Sv. Vlaha koji se nalazi u Sorkočevićevom ljetnikovcu.

Giorgio Orsini je mnogo radio i u Italiji; godine 1454. vozi kamen s Brača u Rimini, 1461. spominje se u Ravenni, 1466. u Urbinu, a pred kraj života radio je na pročelju crkve Santa Maria u Citta Nuova u Markama. O tim radovima nije ništa pobliže poznato. U Anconi, gdje je najviše radio, sačuvana su tri njegova velika djela. Godine 1451. ugovara izradu Lože trgovaca (Loggia dei Mercanti), na kojoj radi sve do 1458. Raskošno pročelje zgrade otvoreno je u prizemlju šiljastolučnim arkadama. Tu su pod baldahinima postavljene četiri alegorijske figure svjetovnih krjeposti, među kojim se po realističkim oblicima renesansnog ženskog akta ističe Milosrđe. Uporedo s gradnjom Lože trgovaca radi i monumentalni, bogato ukrašen portal crkve San Francesco delle Scale s četiri velika kipa u tabernakulima sa strane portala. Slične koncepcije i ukrasa je i portal za crkvu anconskih augustinaca, naručen 1460, na kojem se posebno ističe reljef Sv. Augustina u borbi protiv hereze. Giorgio ga nije dovršio; učinili su to 1494. italijanski majstori.

Pri radovima u hrvatskim primorskim i italijanskim gradovima Giorgiu su pomagali brojni saradnici i učenici, kojim je povjeravao i samostalne radove po svojim nacrtima. Najvažniji su Andrija Aleši, koji se kasnije razvio u plodnog i samostalnog umjetnika, te Ivan Pribislavić, s kojim je radio u Šibeniku, Rabu i Anconi. Giorgiova umjetnička snaga i razgranata djelatnost odlučno su utjecale na daljnji razvoj dalmatinske arhitekture. S velikog gradilišta šibenske katedrale, na kojoj je radio sve do smrti 1473/1475, širili su se po čitavoj Dalmaciji arhitektonski, dekorativni i skulptorski oblici koje je on razvio. Analiza renesansne komponente u Giorgievim skulpturama i pojedinim arhitektonskim ostvarajima pokazuje niz dodirnih tačaka s Donatellovim i Michelozzijevin radovima. Stoga Giorgiev dolazak i rad u Dalmaciji dovode do snažnog proširenja kasnogotičke dekoracije venecijanskog karaktera, kao i do prvog prodora najrazvijenijih firentinskih renesansnih oblika. Time je Giorgio, po svojoj darovitosti jedna od najjačih pojava starije hrvatske umjetnosti, zauzeo ravnopravno mjesto među najvažnijim evropskim renesansnim kiparima sredine 15. vijeka.

Commons ima datoteke na temu: Juraj Dalmatinac

• 
  Fasada Šibenske katedrale Sv. Jakova, 72 kamene glave koje okružuju apside
• 
  Portal crkve Svetog Frane u Anconi
• 
  Oltar bl. Arnira u župnoj crkvi u Kaštel Lukšiću (1448)
• 
  Oltar Sv. Staša u katedrali Sv. Dujma u Splitu (1448)