Prijeđi na sadržaj

Perhlorna kiselina

Izvor: Wikipedija
Perhlorna kiselina
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 7601-90-3
MeSH Perchloric+acid
RTECS registarski broj toksičnosti SC7500000
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula HClO4
Molarna masa 100.46 g/mol
Agregatno stanje bezbojna tečnost
Tačka ključanja

203 °C

Rastvorljivost u vodi meša se
Opasnost
EU-klasifikacija Oksidant (O)
Korozivna (C)
NFPA 704
 
3
3
OX
R-oznake R5, R8, R35
S-oznake (S1/2), S23, S26, S36, S45



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Perklorna ili perkloratna kiselina (HClO4) je oksokiselina klora. Svrstava se u najjače anorganske kiseline.

Svojstva

[uredi | uredi kod]

Kemijski čista perklorna kiselina je bezbojna, higroskopna tekućina tališta -100 °C i vrelišta 100 °C. Vrlo je jaki oksidans, eksplozivno reagira s mnogim organskim tvarima, lako otapa srebro i zlato.

Hidratizirani oblik je stabilniji i može se zagrijavati do vrenja bez opasnosti od eksplozije.

U vodenim otopinama potpuno ionizira. Perkloratni anion je vrlo jaka baza i ne pokazuje sklonost kompleksiranju.

Proizvodnja

[uredi | uredi kod]

Vodena otopina perkloratne kiseline obično se dobiva djelovanjem koncentrirane klorovodične kiseline na bezvodni natrijev perklorat. Istaloženi klorid uklanja se filtracijom, a filtrat se koncentrira destilacijom do masenog udjela od 57%, pri čemu isparavaju ostatci hlorovodonika. Dobijena sirova perklorna kiselina zatim se destilira u vakuumu do masenog udjela od 70-72%, čime se dobiva uobičajeni komercijalni oblik. Dehidratacijom s oleumom (masenog udjela sumporovog(VI) oksida od 30%) dobiva se bezvodna perklorna kiselina.

Uporaba

[uredi | uredi kod]

Koristi se kao sirovina za dobivanje raznih perklorata. Zbog stabilnosti aniona, koristi se u slučajevima gdje je potrebna stalna ionska jakost otopina za proučavanje kinetike u vodenim otopinama.

Reference

[uredi | uredi kod]

Povezano

[uredi | uredi kod]