Prijeđi na sadržaj

Kalifat

Izvor: Wikipedija
Mapa širenja Halifata sa legendom (eng.)

Kalifat ili hilafet (arap. خلافة), je islamski oblik vlasti koji predstavlja političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta. Šef države (halifa) ima titulu utemeljenu na ideji nasljednika Muhammedovog, političkog autoriteta, kojeg prema sunnijama bira narod ili njegovi predstavnici,[1] a prema šijitima to je imam izabran od strane Poslanikove porodice (nasljedna vlast). Od vremena Muhammeda, do 1924. nasljedni hilafet su držali emevijska, abasidska i na kraju osmanlijska dinastija.

Hilafet je jedini oblik vlasti koji ima punu podršku islamske nauke i predstavlja "centralni politički koncept sunnijskog islama konsenzusom muslimanske većine prvih generacija".[2] Andrew Hammond kaže da su srednjovjekovni hilafeti "uživali globalnu naučnu i vojnu superiornost – od kojih sada nema nijedne".[3]

Historija

[uredi | uredi kod]

Halifa – tj. šef države – često je nosio nazive poput "vladar pravovjernih"[a] ili "vladar vjerske zajednice".[b] Svaka pokrajina islamske države je imala svog namjesnika (sultan, valija ili emir). Izraz "darul-islam"[c] odnosio je se na svaki teritorij pod nadzorom halife, uključujući teritorije naseljene nemuslimanima, a teritorij koji nije pod vladavinom halife se nazivao "darul-kufr" (bukv. zemlja nevjerovanja) čak i ako su stanovnici tog teritorija muslimani iz razloga što oni nisu građani pod islamskim zakonom. Prva prijestolnica islamske države bila je u Medini. U nekim periodima muslimanske historije bilo je rivala oko hilafeta u različitim dijelovima islamskog svijeta, i razdvojenih šiitskih i sunijskih dijelova.

Prva četvorica halifa koji se zovu "pravedne halife"[d] su bili ashabi Muhammeda: Ebu-Bekr, zatim Omer ibnul-Hattab, zatim Osman ibn Affan i četvrti Alija ibn Ebi-Talib. Muslimani suniti smatraju Ebu Bekra za prvog legitimnog halifu, a muslimani šiti smatraju da je Alija prvi pravi legitimni halifa, mada potvrđuju da je on prihvatio svoje prethodnike jer je prisegao Ebu-Bekru nakon kratkog vremena.

Nakon prve četvorice halifa pravo na hilafet su polagale dinastije Emevija, Abasida, Osmanlija i u relativno kratkim periodima druge rivalne dinastije u Španiji, Sjevernoj Africi i Egiptu.

Godine 1923. Kemal Atatürk je osnovao Republiku Tursku i zvanično ukinuo hilafet 1924. godine. Zadnji turski halif bio je Abdul Medžid II iz Osmanske dinastije, bio je u službi od 18. novembra 1922. do 3. marta 1924.

Kralj Maroka se i dalje titulira "emirul-mu'mininom" za Marokance, mada ne polaže pravo na hilafet.

Lista halifa

[uredi | uredi kod]

Blagovođeni

[uredi | uredi kod]
  1. Abū Bakr (632 - 634.)
  2. ʿUmar ibn al-Khattāb (634.-644.)
  3. ʿUthmān ibn ʿAffān (644.-656.)
  4. ʿAlī ibn Abī Ṭālib (656.-661.)
(privremeni imamat, 661.)
  1. Al-Hasan ibn Ali (661.)

Omejidi iz Damaska

[uredi | uredi kod]
  1. Muʿāwiya ibn Abī Sufyān (661.-680.)
  2. Yazīd b. Muʿāwiya (680.-683.)
  3. Muʿāwiya b. Yazīd (683.-684.)
  4. Marwān b. al-Hakam (684.-685.)
  5. ʿAbd al-Malik b. Marwān (685.-705.)
  6. al-Walīd b. ʿAbd al-Malik (705.-715.)
  7. Sulaymān b. ʿAbd al-Malik (715.-717.)
  8. ʿUmar II b. ʿAbd al-ʿAzīz (717.-720.)
  9. Yazīd II b. ʿAbd al-Malik (720.-724.)
  10. Hishām b. ʿAbd al-Malik (724.-743.)
  11. al-Walīd II b. Yazīd II (743.-744.)
  12. Yazīd III b. al-Walīd II b. ʿAbd al-Malik (744.)
  13. Ibrāhīm b. al-Walīd II b. ʿAbd al-Malik (744.)
  14. Marwān II b. Muhammad b. Marwān (744.-750.)
Španski ogranak "Omejidi al-Andalusa" tj. "Omejadski kalifi Kordobe"

Abasidi iz Bagdada i Samare

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Abasidski Kalifat
  1. al-Saffāḥ (750.-754.)
  2. al-Manṣūr (754.-775.)
  3. al-Mahdī (775.-785.)
  4. al-Hādī (785.-786.)
  5. Hārūn al-Rašīd (786.-809.)
  6. al-Amīn (809.-813.)
  7. al-Maʾmūn (813.-833.)
  8. al-Muʿtaṣim (833.-842.)
  9. al-Wāsiq (842.-847.)
  10. al-Mutawakkil (847.-861.)
  11. al-Muntaṣir (861.-862.)
  12. al-Mustaʿīn iz Samare (862.-866.)
  13. al-Muʿtazz (866.-869.)
  14. al-Muhtadī (869.-870.)
  15. al-Muʿtamid (870.-892.)
  16. al-Muʿtaḍid (892.-902.)
  17. al-Muktafī (902.-908.)
  18. al-Muqtadir (908.-932.)
  19. al-Qāhir (932.-934.)
  20. al-Rādī (934.-940.)
  21. al-Muttaqī (940.-944.)
  22. al-Mustakfī (944.-946.)
  23. al-Mutīʿ (946.-974.)
  24. al-Tāʾī (974.-991.)
  25. al-Qādir (991.-1031.)
  26. al-Qāʾim (1031.-1075.)
  27. al-Muqtadī (1075.-1094.)
  28. al-Mustazhir (1094.-1118.)
  29. al-Mustaršid (1118.-1135.)
  30. al-Rāšid (1135.-1136.)
  31. al-Muqtafī (1136.-1160.)
  32. al-Mustandžid (1160.-1170.)
  33. al-Mustadīʾ (1170.-1180.)
  34. al-Nasir (1180.-1225.)
  35. al-Zāhir (1225.-1226.)
  36. al-Mustansir (1226.-1242.)
  37. al-Mustaʿsim (1242.-1258.)

Abesidi iz Kaira

[uredi | uredi kod]
  1. al-Mustanṣir (1261.)
  2. al-Ḥākim I (1262.-1302.)
  3. al-Mustakfī I (1302.-1340.)
  4. al-Wāsiq I (1340.-1341.)
  5. al-Ḥākim II (1341.-1352.)
  6. al-Muʿtadid I (1352.-1362.)
  7. al-Mutawakkil I (1362.-1383.)
  8. al-Wāsiq II (1383.-1386.)
  9. al-Muʿtaṣim (1386.-1389.)
  10. al-Mutawakkil I (1389.-1406.) (druga vladavina)
  11. al-Mustaʿīn (1406.-1414.)
  12. al-Muʿtadid II (1414.-1441.)
  13. al-Mustakfī II (1441.-1451.)
  14. al-Qāʾim (1451.-1455.)
  15. al-Mustandžid (1455.-1479.)
  16. al-Mutawakkil II (1479.-1497.)
  17. al-Mustamsik (1497.-1508, te 1516.-1517 kao opunomoćenik svog oca)
  18. al-Mutawakkil III (1508.-1517.)

Osmanlije iz Istanbula

[uredi | uredi kod]
  1. Selim (1517.-1520.)
  2. Sulejman (1520.-1566.)
  3. Selim II (1566.-1574.)
  4. Murat III (1574.-1595.)
  5. Mehmed III (1595.-1603.)
  6. Ahmet (1590.-1617.)
  7. Mustafa (1617.-1618.)
  8. Osman II (1618.-1622.)
  9. Mustafa (vraćen na vlast; 1622.-1623.)
  10. Murat IV (1623.-1640.)
  11. Ibrahim (1640.-1648.)
  12. Mehmed IV (1648.-1687.)
  13. Sulejman II (1687.-1691.)
  14. Ahmet II (1691.-1695.)
  15. Mustafa II (1695.-1703.)
  16. Ahmet III (1703.-1730.)
  17. Mahmud (1730.-1754.)
  18. Osman III (1754.-1757.)
  19. Mustafa III (1757.-1774.)
  20. Abdülhamid (1774.-1789.)
  21. Selim III (1789.-1807.)
  22. Mustafa IV (1807.-1808.)
  23. Mahmud II (1808.-1839.)
  24. Abdülmedžid (1839.-1861.)
  25. Abdülaziz (1861.-1876.)
  26. Murat V (1876.-1876.)
  27. Abdül Hamid II (1842.-1909.)
  28. Mehmed V (1909.-1918.)
  29. Mehmed VI (1918.-1922.)
  30. Abdül Medžid II (1922.-1924.)

Povezano

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. arap. أمير المؤمنين, emirul-mu'minīn tj. emir vjernika, ili arap. إمام المؤمنين, imamul-mu'mininīn tj. imam vjernika.
  2. arap. imamul-ummeh.
  3. arap. دار الإسلام, zemlja islama.
  4. Halife rašiduni, arap. el-hulefaur-rašidun.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Encyclopedia of Islam and the Muslim World, (2004) v.1, p.116-123
  2. John O. Voll: Professor of Islamic history at Georgetown University http://www.nationalinterest.org/Article.aspx?id=13296 Arhivirano 2008-02-13 na Wayback Machine-u
  3. Middle East Online, (statement under heading picture)[tko?]