Razgovor:Šarengradska ada

Šarengradska ada, kao što ime govori,pripada Šarengradu

Radi se o spornom teritoriju, ne o okupiranom. Izvori hrvatske vlade ga, koliko mi je poznato, tako ne opisuju, niti ga tako tumači međunarodna zajednica. Sve strane tretiraju ovo pitanje kao pravni spor. U skladu s time, članak bi trebao opisati koje su pozicije strana u sporu, a ne stati na stranu jedne od njih i proglasiti njenu poziciju gotovom istinom.

Za primjer detaljnog i neutralnog članka na ovu temu pogledajte en:Croatia–Serbia border dispute. GregorB (razgovor) 12:37, 13. travnja 2014. (CEST)[odgovori]

»U skladu s time, članak bi trebao opisati koje su pozicije strana u sporu, a ne stati na stranu jedne od njih i proglasiti njenu poziciju gotovom istinom.«

A jedan sada vrlo visokopozicionirani političar u Srbiji zagovarao je granicu Virovitica-Karlovac-Karlobag. [1] [2] (Što je Vučić govorio u okupiranoj Glini 1995.) Znaš ono, "o Glini i Banovini kao srpskom teritoriju koji nikad neće biti hrvatski," a hrvatsku vlast nazvao ustaškom. Je li pjevao "Sprem’te se, sprem’te četnici.”?[3] A hrvatski premijer reagira ovako.[4] I što bi sad mi trebali učiniti po tebi, GregoreB? Reći da Glina i Banovina nisu hrvatsko tlo jer bi u suprotnom to bilo "stajanje na jednu stranu" i "proglašenje te pozicije gotovom istinom", pa bismo bili "jednostrani" i "neneutralni"?
En.wiki nije dobar primjer.
Ono što su dopustili da se izvodi po članku o hrvatskom jeziku i svim srodnim temama najbolji je dokaz koliko su ondje pristrani.
Drugo, koji izvori koje hrvatske Vlade? Jedna je podigla tužbu protiv Srbije za genocid, a jedna je politička garnitura razmatrala povlačenje. Jedna ne da ni zaljeve, ni otoke, a drugi se zbog lažnih prijateljstava odriču teritorija. Je li one Vlade koja je znamo kako reagirala na velikosrpske imperijalističke provokacije sa zastavama na nogometnoj utakmici Srbija - Hrvatska? Kad su onako "reagirali" na Vukovar, zar očekuješ da će se pretrgnuti od napora za prekodunavske nenaseljene posjede?
Međunarodna zajednica dugo je vremena srpsku agresiju u Hrvatskoj tretirala kao "građanski rat" (neki tu laž šire i dan-danas) i bila je spremna prihvatiti bilo kakvu Jugoslaviju. Po tome, Hrvatske nikad ne i ni bilo. No nismo se predali i dokazali smo da se Hrvatska borila protiv osvajača i međunarodna je zajednica to prihvatila.
O ovoj temi Šarengradske ade i još nekih krajeva evo malo ovog:
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20010804/zadnjevijesti.htm
"Općinski odbor Demokratske stranke Srbije u Somboru od geodetske uprave prikupio podatke o spornim teritorijima i dokumentaciju proslijedio predsjedniku SRJ i čelniku te stranke Vojislavu Koštunici sa zamolbom da pokrene pregovore o razgraničenju na Dunavu. Riječ je, piše list, o 5500 hektara Parka prirode Kopački rit, zatim Šarengradska ada u općini Bačka Palanka, koja je smještena uz jugoslavensku obalu Dunava, ali je uknjižena u katastarske knjige u Hrvatskoj, te tisuću hektara obradivih površina u apatinskoj općini. Najviše je hrvatskog teritorija u općini Sombor - gotovo 8000 hektara u dijelovima atara gradića Bezdan, Karapandža, Kenđija, Kalandoš i Ostrvo, dok se u Hrvatskoj nalazi 610 hektara uknjiženih u katastarskim knjigama Sombora. List navodi da su problemi nastali jer Dunav na pojedinim mjestima nije granica između dviju država. Granica između Hrvatske i SRJ tijekom proteklih nekoliko stoljeća mijenjala se jer je Dunav mijenjao korito.
"Dnevnik" prenosi izjave pojedinih eksperata koji su ocijenili da bi sredina Dunava trebala biti mjesto hrvatsko-jugoslavenske granice."
Srbijanskoj strani odgovara sredina Dunava, jer bi time dobila znatno više. Da idu načelom sredinom plovnog dijela, ishod bi im bio drukčiji. Drugo, ništa manje bitno jest da granica ide starim koritom, a ne novim, budući da se zbog Zemljinih gibanja korita rijeka poput Dunava pomiču.
Evo i još jedne zanimljive poveznice:
http://www.radio-baranja.hr/vijesti/6314-popisano-10-ak-stanovnika-kendjije.html
"Jedini dijelovi Republike Hrvatske za koje treba putovnica da bi se došlo do njih, su dijelovi općine Draž preko Dunava odnosno područja Kenđije i Karapandže. U sklopu popisa stanovništva prošli je tjedan predsjednik popisnog povjerenstva za Baranju gradonačelnik Ivan Doboš zajedno sa popisivačima obišao vikend naselja zvana Dondo i Adica kod Bačkog Monoštora te vikend naselje Kučka između Kupusine i Apatina. Doboš tvrdi da prilikom popisa nije bilo problema.
Popisali smo desetak stanovnika, a navodno kako ih ukupno ima dvadesetak, koji su zbog obiteljskih razloga žive privremeno na drugom mjestu. Popisano je i 200-tinjak objekata u tri vikend naselja. Uglavnom su to srbijanski državljani koji imaju vikendice na našem teritoriju, rekao je Doboš.
Preko Dunava nalazi se oko 10.000 hektara nad kojim Hrvatska nema ingerenciju. Na tom dijelu Hrvatske živi 15-ak stanovnika čiji status nije riješen kao ni granično pitanje koje se već 15 godina gura pod tepih. Srbija drži kako granica treba ići sredinom Dunava, a Hrvatska dosta stidljivo brani svojih skoro 10.000 hektara.
Većina stanovnika su poljoprivrednici a svoje proizvode ne mogu plasirati u Srbiji jer su strani državljani, a plasman u Hrvatsku onemogućavaju im dvije carine. Sada je Kenđija porezni Eldorado, na kojem i dalje niču vikendice srbijanskih građana, koji tamo ne moraju platiti porez, a eksploatacija oko 2000 hektara hrastove šume na Karapandži se nastavlja. "
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/granicni-problem-na-dunavu-kad-sam-to-vidio-suze-su-mi-krenule.html
"Aktualna je vlada potpuno zapostavila rješavanje problema na Dunavu. Mještani na krajnjem istoku Hrvatske punih 18 godina nemaju pristup Šarengradskoj adi - hrvatskom teritoriju na drugoj strani rijeke."
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=23677:qarengradskoj-adi-treba-sluga-a-ne-gospodar&catid=43:glas-hrsvijeta&Itemid=151
http://www.ofm.hr/borovo_naselje/zupna_stranica/arhiva_vijesti/2014/sarengrad/sarengrad.html
"Na Šarengradskoj adi mještani su gotovo kroz čitavu godinu držali na stotine konja, ovaca, svinja i goveda. Tek kad je pao prvi snijeg životinje su vraćane u selo. I za vrijeme bivše države ovaj je riječni otok pripadao Republici Hrvatskoj. Tijekom rata JNA je osvojila ovaj otok te ga do kraja rata drži pod okupacijom. Godine 1992. Hrvatska postaje neovisnom i odlukom Badinterove komisije republičke granice postaju državnim tako da Šarengradska ada postaje i službeno hrvatski otok pod srpskom okupacijom. Pod okupacijom i nadalje ostaju i još neki riječni otoci na lijevoj obali Dunava. Godine 2004. Srbija povlači vojsku sa Šarengradske ade, ali je tamo i nadalje prisutna srbijanska policija. Službeni Zagreb šuti, a moji župljani i nadalje ne mogu pristupiti svojim posjedima na Šarengradskoj adi."
http://www.vecernji.hr/hrvatska/svi-molimo-boga-da-ne-obolimo-jer-srpska-hitna-vozi-samo-do-granice-210989
http://vinkovci.com.hr/hrvatska/hrvatska/devastacija-sarengradske-ade-nije-prestala-jos-od-okupacije
Devastacija Šarengradske ade nije prestala još od okupacije
http://www.hkv.hr/vijesti/inozemni-tisak/10666-granica-na-dunavu-emu-se-nadaju-u-srbiji.html
"Srbija inzistira na postojećoj, de facto granici sredinom toka Dunava, dok se Hrvatska poziva na katastre iz 1878. godine i traži 10.000 hektara, a prema nekim varijantama čak 17.800 hektara zemlje na srpskoj obali."
I za one koji su zaboravili na ovo: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020729/novosti01.asp
Evo i srpskih izvora:
http://mondo.rs/a204000/Info/Ex-Yu/Ostrvo-i-srpsko-i-hrvatsko.html
"Princip običajnog međunarodnog prava je da ako je reka plovna, što Dunav nesumnjivo jeste, razgraničenje ide sredinom matice reke, odnosno linijom koja spaja tačke najveće dubine.
Granica se utvrđuje sporazumom među državama, a ukoliko one ne mogu same da se dogovore, obraćaju se arbitraži, što je takođe uobičajena praksa.
Hrvatska insistira da se poštuju postojeće zemljišne knjige i da granica ide linijom vlasništva, dok Srbija ne dovodi u pitanje vlasništvo prema katastru, ali zastupa stav da granica ide sredinom Dunava. "
http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/247197/Ostrvo-i-srpsko-i-hrvatsko
"I tu je spor jer se s leve obale Dunava u Srbiji nalazi oko 10.000 hektara koje katastarski pripadaju Hrvatskoj, a na desnoj, hrvatskoj strani, 3.000 hektara koji se se u katastarskim knjigama vode kao teritorija srpskih opština. "
"Šarengradska ada formirana je 1909. godine puštanjem u rad kanala koji je Austrougarska gradila 17 godina. Stari tok pravio je veliku krivinu koja je onemogućavala plovidbu, tako da je još u 19. veku počelo kopanje kanala koji je ispravljao reku.
E sad, posle raspada SFRJ, Hrvatska je 1992. godine postala nezavisna, a odlukom Badenterove komisije republičke granice proglašene su za državne. Formalno, za Hrvate je od tada Šarengradska ada “hrvatsko ostrvo pod srpskom okupacijom”.
Godine 1998. mirovnim sporazumom Baranja i Istočna Slavonija vraćene su Hrvatskoj, ali je Srbija odbila da vrati i Adu, na kojoj su ostali njeni vojnici. "
Eto sad materijala. Kubura (razgovor) 04:12, 12. svibnja 2014. (CEST)[odgovori]

Granica Hrvatske i Srbije: Bilateralno, arbitražno ili pravosudno rješenje , izvor: Vjesnik, N.P.
Hrvatska, naime, na lijevoj obali te rijeke ima, ovisno o izvoru, nešto više od 10.000 hektara, dok Srbija na desnoj posjeduje oko 900 hektara. Međutim, od početka devedesetih Hrvatska nema ingerenciju nad tim područjem svog državnog teritorija. Najprije je razlog bila velikosrpska okupacija, a potom su, s dovršetkom mirne reintegracije Podunavlja, Zagreb i Beograd potpisali sporazum kojim je policijska nadležnost dviju država uspostavljena sredinom plovnog puta Dunava. Taj sporazum se, međutim, ne tiče utvrđivanja međudržavne granice.
Tijekom posljednjeg popisa stanovništva posjetili su ih hrvatski popisivači. Zatekli su ih samo desetak od ukupno dvadeset sa stalnim prebivalištem. Imaju hrvatske dokumente, primaju hrvatske mirovine, kućni brojevi im nose naziv »Batina-Kenđija«. Većinom su poljoprivrednici, a kada žele prodati svoje proizvode ne mogu u Srbiji jer su strani državljani, a plasman u Hrvatsku im je otežan jer moraju priječi dvije carine. Sada su neki uzeli dvojno državljanstvo kako bi mogli voditi normalan život.
No, i neki vojvođanski gradovi imaju problema s vlastitim razvojnim projektima zato što još nije definirana međudržavna granica. Tako je, primjerice, Apatin namjeravao sagraditi neke gospodarske objekte na području koje katastarski pripada Hrvatskoj. Kada su neki hrvatski političari zbog toga podigli glas, ti projekti su morali biti zaustavljeni. Stoga bi u interesu i Hrvatske i Srbije bilo što prije iznaći način rješenja toga graničnog spora.
Hrvatska, međutim, smatra da bi, sukladno Badinterovu načelu, bivše međurepubličke granice kakve su bile u vrijeme osamostaljenja dviju država trebale postati međudržavne granice. A kakve su one bile dostatno pokazuju i školski zemljovidi iz tog vremena na kojima hrvatska granica na više mjesta prelazi Dunav.
Čini se da u Srbiji dobro znaju kuda je granica išla, međutim, pokušavaju na sve načine održati postojeći status quo. Stoga su za prijašnjih pregovora Hrvatskoj nudili razmjenu teritorija "metar za metar", što službeni Zagreb nije prihvatio. Gdje je granica znao je i Miloševićev režim jer ne bi inače 1992. godine promijenio dotadašnje općinske granice vojvođanskih mjesta kako bi srbijanska granica došla na Dunav.
Eto i tu materijala. Kubura (razgovor) 04:47, 12. svibnja 2014. (CEST)[odgovori]

[5] [6] "Hrvatska u pregovorima polazi od činjenice da je današnja međudržavna granica ista kao što je bila međurepublička, u trenutku raspada bivše države 1991. godine. Pritom uporište pronalazi i u protokolu iz 2002. godine o identifikaciji i potvrđivanju međudržavne granice, u kojem stoji da je osnova za određivanje granice katastar i druga relevantna dokumentacija. I za srbijansku stranu, prema izjavi pomoćnika Ponoša beogradskoj televiziji B92, kopnena granica od tromeđe Srbije, BiH i Hrvatske do Bačke Palanke nesporna je, no dvije se strane razilaze kada se radi o graničnom pojasu koji ide dalje prema sjeveru uz tok Dunava. Srbija želi granicu sredinom Dunava, pozivajući se na zakon o osnivanju Autonomne pokrajine Vojvodine iz 1945., dok bi se prema katastarskom razgraničenju Hrvatska prostirala i na lijevoj obali Dunava, iako bi i Srbija onda na pojedinim mjestima prelazila na hrvatsku stranu...Hrvatska inzistira na katastru, jer na lijevoj obali Dunava ima oko 11.500 hektara zemljišta, za razliku od "samo" 900 hektara, koliko Srbija ima na desnoj, hrvatskoj strani Dunava. Iako su Vukovarska i Šarengradska ada najpoznatije, na lijevoj su obali ostale još dvije velike hrvatske eksklave, te niz manjih. Ona kod Apatina najvažnija je i politički najriskantnija, budući da obuhvaća značajan dio tog vojvođanskog grada. No to nije sve, jer bi u slučaju da ostane "stara" granica, Sombor ostao bez gradskog zemljišta koje bi pripalo Hrvatskoj, što Srbija nikako ne želi prihvatiti. "
Eto i tu nešto podataka. Kubura (razgovor) 08:27, 25. svibnja 2014. (CEST)[odgovori]