Portal:Glazba/Odabrani životopis/2016

Giuseppe Fortunino Francesco Verdi (1813. – 1901.), talijanski skladatelj, bio je vodeći talijanski operni autor 19. stoljeća. Svojim se djelima uspješno nadovezao na stvaralaštvo Rossinija, Donizettija i Bellinija uz, dakako, jasnu stvaralačku individualnost. Međunarodnu reputaciju stekao je operom Nabucco u kojoj patriotske ideje zaodijeva u povijesni sadržaj. Nastojao je uskladiti tradicionalnu talijanski "muzičku operu" s dramskim tekstom te pridaje sve veću važnost literarnoj vrijednosti libreta. Vrhunac dostiže operama Rigoletto, Trubadur i Travijata. Za ruskoga cara napisao je operu Moć sudbine, a premijeri u Sankt-Peterburgu 1862. nazočio je i sam car. Utjecaj francuske opere u njegovim se djelima naročito očituje u skladateljskom osmišljavljanju masovnih scena. Svoj drugi vrhunac dostigao je 1871. operom Aida: ta je opera praizvedena 1871. u Kairu u povodu otvaranja Sueskoga kanala. U 73. godini života, Verdi je skladao Otella (1887.), a Falstaffa u osamdesetoj. S Verdijevih dvadeset i osam opera talijanska je romantička opera dosegnula vrhunac, a Verdija se i danas smatra jednim od najpopularnijih i najutjecajnijih opernih skladatelja svih vremena.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Boris Papandopulo (1906. – 1991.) bio je hrvatski skladatelj i dirigent; sin operne pjevačice Maje Strozzi-Pečić i oca grčkog plemenitaša Konstantina Papandopula. Kompoziciju je studirao u Zagrebu, a dirigiranje u Beču. Bio je zborovođa Kola u Šibeniku i Zvonimira u Splitu te ravnatelj opere HNK u Zagrebu i dirigent simfonijskog orkestra Hrvatskoga radija, ravnatelj opere u Rijeci, dirigent opere u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Ravnao je i Tamburaškim orkestrom HRT-a. Neko je vrijeme bio i stalni gost dirigent Opere u Kairu. Bavio se i glazbenom kritikom i publicistikom. Autor je jednog od najvećih opusa u hrvatskoj glazbi: skladao je tridesetak orkestralnih, petnaestak koncertantnih, četrdesetak komornih i tridesetak glazbenoscenskih djela, petnaestak svjetovnih kantata, desetak crkvenih skladbi, niza popijevki, zborova, obradbi narodnih napjeva, te scensku i filmsku glazbu.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Liza Minnelli (Hollywood, 12. ožujka 1946.) američka je glumica i pjevačica. Rođena je u umjetničkoj obitelji: majka Judy Garland također je bila glumica i pjevačica, a otac joj je bio čuveni redatelj Vincente Minnelli. Kao već afirmirana pjevačica u noćnim klubovima i kazališna glumica, pažnju kritike prvi je puta privukla svojim dramatskim izvedbama u filmovima The Sterile Cuckoo (1969.) i Tell Me That You Love Me, Junie Moon (1970.). Svjetsku je slavu postigla ulogom Sally Bowles u filmskoj inačici broadwayskog mjuzikla Cabaret, za koju je nagrađena Oscarom za najbolju glavnu glumicu.

Dok su filmski projekti poput Lucky Lady, Pitanje vremena i New York, New York bili manje uspješni od njenih kazališnih uloga, Minnelli je postala jedna od najsvestranijih, vrlo cijenjenih i komercijalno najuspješnijih televizijskih zabavljačica (započevši s koncertnim filmom Liza with a Z 1972.) te kazališnih glumica u broadwayskim produkcijama mjuzikala Flora the Red Menace, The Act i The Rink. Održala je također i međunarodne turneje te nastupala u predstavama Liza Minnelli: At Carnegie Hall, Frank, Liza & Sammy: The Ultimate Event i Liza Live from Radio City Music Hall. Jedna je od rijetkih umjetnica nagrađenih Oscarom, Emmyjem, Grammyjem i Tonyjem.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

James Joseph Brown (1933. – 2006.) bio je američki glazbenik i zabavljač prepoznatljiv po svom velikom utjecaju u popularnoj glazbi 20. stoljeća. Mnogi ga i danas pamte po glasnom vokalu, grozničavom plesu i jedinstvenom ritmičkom stilu. Kao vrstan pjevač, kantautor, vođa sastava i glazbeni producent, Brown je značajno doprinio razvoju gospela i R&B-a, a također i soula i funka. Ostavio je traga i u mnogim drugim žanrovima, primjerice rocku, jazzu, disko glazbi, danceu i elektroničkoj glazbi, reggaeu i hip hopu. Svojim je glazbenim stilom i izričajem također utjecao i na afričku popularnu glazbu, afrobeat, jùjú i mbalax te stvorio uvjete za razvoj go-go glazbe.

Profesionalnu glazbenu karijeru počinje 1950., a slavan postaje već krajem 1950-ih i početkom 1960-ih sa svojim uzbudljivim izvedbama i nizom velikih hitova. Unatoč raznim osobnim problemima i preprekama, Brown neprekidno objavljuje hitove sve do 1980-ih. Uz hvaljeno glazbeno djelovanje, bio i je sudionikom mnogih događaja u američkoj politici, najviše u razdoblju 1960-ih i 1970-ih najčešće aktivizmom u ime svojih afroameričkih sunarodnjaka i siromašnih slojeva.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Zinka Kunc-Milanov (1906. – 1989.) bila je hrvatska operna pjevačica (sopran). Sestra je skladatelja i pijanista Božidara Kunca. Studirala u Zagrebu, a debitirala 1927. u Ljubljani kao Leonora u Verdijevu Trubaduru. Od 1928. do 1936. bila je prvakinja Opere HNK u Zagrebu, 1937. prvi je put nastupila u njujorškoj opernoj kući Metropolitan, u kojoj je pjevala idućih 25 godina. Nastupala je i kao koncertna pjevačica (najviši domet u Verdijevu Requiemu), a bavila se i podukom pjevača.

Već je s petnaest godina imala tako dobro postavljen glas da je mogla pjevati visoki cis. Pjevanje je učila kod poznatog češkog baritona Jana Ouřednika, neko vrijeme člana Zagrebačke opere, i Marije Kostrenčić, asistentice Milke Trnine, čijem umijeću vokalne pedagogije mogu biti zahvalni mnogi hrvatski vrhunski pjevači. No zavidnu razinu pjevačke kreacije koju je postizala već na samome početku karijere najviše duguje bratu Božidaru, koji je sve svoje golemo znanje podredio oblikovanju buduće Zinke Milanov.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Marilyn Monroe (1926. – 1962.) bila je američka filmskaglumica, pjevačica, model i pop-ikona, svojedobno i dobitnica Zlatnoga globusa za najbolju glavnu glumicu. Bila je poznata po svojim komičarskim vještinama pa je postala jedna od najvećih filmskih zvijezda pedesetih i ranih šezdesetih godina 20. stoljeća te kulturna i modna ikona. Rođena je kao Norma Jeane Mortenson u sirotištu okružne bolnice u Los Angelesu, a prema zapisima njezina biografa Freda Lawrencea Guilesa, njezina ju je baka, Della Monroe Grainger, krstila pod imenom Norma Jean Baker. Dana 23. veljače 1956. promijenila je ime u Marilyn Monroe. Potkraj karijere okrenula se ozbiljnijim filmskim ulogama. Međutim, tada se suočavala s razočaranjima u karijeri i osobnom životu. Njezina smrt bila je predmet raznih špekulacija i teorija urota.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Franz Ferdinand je škotski rock sastav, nazvan po austrijskom nadvojvodi Franji Ferdinandu. Članovi sastava su: Alex Kapranos (prvi vokal i električna gitara), Bob Hardy (bas gitara), Nick McCarthy (ritam gitara, klavijature i prateći vokali) i Paul Thomson (bubnjevi, udaraljke i prateći vokali). Prvi uspjeh postigli su kad im je drugi singl dospio na 3. mjesto britanske top-ljestvice, nakon čega slijedi njihov album-prvijenac Franz Ferdinand, koji nakon objavljivanja također zauzima 3. mjesto britanske top-ljestvice debi-albuma. Sastav 2004. godine osvaja nagradu Mercury Music Prize, a 2005. dvije nagrade BRIT Awards u kategorijama za najbolji britanski sastav i najboljeg britanskog izvođača. Glazbeni časopis 'NME' proglašava istoimeni album-prvijenac Franz Ferdinand albumom godine. Tri skladbe s tog albuma – "Take Me Out", "The Dark of the Matinée" i "This Fire" – dospjele su među top deset singlova. Sastav je 4. srpnja 2006. nastupio u Hrvatskoj, na zagrebačkoj Šalati i 24. lipnja 2009. na Otoku mladosti (Jarun).
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Arnold Schönberg (1874. – 1951.) austrijski je, a kasnije i američki skladatelj, vođa tzv. Druge bečke škole, odnosno skupine skladatelja ranoga 20. stoljeća koje je podučavao i koji su podržavali njegove skladateljske nazore. Svoje prezime zapisivao je njemačkim Schönberg dok se 1934. nije preselio u Sjedinjene Američke Države kada počinje koristiti anglizirani oblik Schoenberg. Bio je poznat po proširenju njemačke romantične tradicije Johannesa Brahmsa i Richarda Wagnera, kao i po pionirskim inovacijama u atonalitetnoj glazbi, uključujući dodekafonsku tehniku, skladateljsku tehniku temeljenu na strogom definiranju tonskih nizova. Mnogi Schönbergovi radovi vežu se za ekspresionistički pokret u njemačkoj poeziji i umjetnosti. Skovao je izraz "razvojna varijacija", a bio je i prvi moderni skladatelj koji je prigrlio razvoj motiva bez obaziranja na centralnost jedne glazbene teme ili subjekta. Mnogi njegovi postupci, uključujući formalizaciju spomenute skladateljske tehnike, kao i navika otvorenog pozivanja publike na analitičko razmišljanje, odjekuju u avangardnoj glazbenoj praksi kroz cijelo 20. stoljeće.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Christina María Aguilera (* 1980.) američka je pop-pjevačica, tekstopisac, plesačica i glumica. Aguilera se prvi put pojavila na nacionalnoj televiziji 1990. godine kao natjecateljica u emisiji Star Search, poslije čega je od 1993. do 1994. nastupala u televizijskoj emisiji Disneyevog kanala The New Mickey Mouse Club. Nakon što je 1998. snimila pjesmu "Reflection" za film Mulan, potpisala je ugovor s diskografskom kućom RCA Records.

Zapažen komercijalni uspjeh postigla je 1999. godine debitantskim albumom Christina Aguilera, koji joj je donio tri singla na prvom mjestu američke ljestvice Billboard Hot 100. Osim što je poznata po svojim vokalnim sposobnostima, videospotovima i imidžu, u svoju glazbu uključuje teme koje se bave nošenjem sa životom pod povećalom javnosti, njezinim djetinjstvom i ženskim osnaživanjem. Pored svog rada u glazbi, posvetila je mnogo vremena radu za humanitarne udruge i borbi za ljudska prava. Rad joj je donio mnoge nagrade, uključujući 5 Grammyja i nagradu Latin Grammy. Po izboru časopisa Rolling Stone proglašena je 53. na ljestvici 100 najboljih pjevača svih vremena, na kojoj je i najmlađa i jedina koja ima manje od 30 godina. Prodala je više od 50 milijuna albuma diljem svijeta i time postala jedna od najuspješnijih glazbenika svih vremena.

Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi

Milo Cipra (1906. – 1985.) bio je hrvatski skladatelj, glazbeni pisac i pedagog. U Zagrebu je diplomirao filozofiju (1931.) i kompoziciju (1933.). Radio je kao srednjoškolski profesor i od 1941. kao profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji (u razdoblju od 1961. do 1971. bio je i dekan Akademije). Od 1976. godine bio je izvanrednim članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Kao skladatelj je u početku bio pristaša neonacionalnog smjera, potom neobaroka, a postupno je napuštao tonalitetnost te u svojim skladbama počeo slobodnije rabiti disonantne sklopove, katkada dodekafoniju i elemente glazbene avangarde. Skladao je pretežno instrumentalnu i komornu glazbu, klavirska i vokalna djela te glazbu za filmove. Pisao je glazbene kritike i studije. Kao skladatelj naročito izražene intelektualne i glazbeničke erudicije Cipra je, kao možda nijedan predstavnik njegova naraštaja, uvijek zbivanja oko sebe nastojao uklopiti u osobni skladateljski izraz tako da se njegov opus u cjelini može držati svojevrsnom okosnicom razvoja hrvatske glazbe 20. stoljeća, posebno s obzirom na transformacije folklornog idioma u suvremenije izraze.
Pročitaj cijeli životopis | Ostali odabrani životopisi