Neonova krstionica

Ranokršćanski spomenici u Ravenni
Svjetska baština – UNESCO
Država	Italija
Godina uvrštenja	1996. (20. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:788
Koordinate	44°24′56″N 12°11′50″E / 44.41556°N 12.19722°E / 44.41556; 12.19722
Neonova krstionica

Neonova krstionica (talijanski: Battistero Neoniano) je vrlo važan ranokršćanski spomenik u talijanskom gradu Ravenni. Ona je zajedno sa sedam drugih spomenika upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1996. godine pod imenom: "Ranokršćanski spomenici i mozaici u Ravenni", kao "najpotpunija i najbolje sačuvana ranokršćanska krstionica, koja je jedinstvena u očuvanju načina prikazivanja ljudske figure iz klasične antičke umjetnosti".

Neonova krstionica je najstarija građevina u gradu, dijelom izgrađena na mjestu starorimskih kupki. Također je poznata i kao Pravovjerna krstionica kako bi ju razlikovali od obližnje Arijanske krstionice koju je dao izgraditi ostrogotski kralj Teodorik I. nekih sedamdesetak godina kasnije.

Građevinu osmerokutnog oblika od opeke je započeo biskup Ursus koncem 4. i početkom 5. stoljeća, kao dio velike Bazilike koja je uništena 1734. godine. Dovršio ju je biskup Neon koncem 5. stoljeća, kada su završene i dekoracije od mozaika. Građevina ima osam stranica, što simbolizira sedam dana u tjednu i jedan dan više kao simbol posljednjeg Uskrsnuća i Vječnog života. Ima dvije polukružne apside i lučne prozore na gornjem dijelu svake strane, iznad kojih su dvije plitke niše. Izvorni pod joj je, kao i u drugih ravenskih spomenika, nekih 2,3 m pod zemljom, tako da joj se izvorni oblik i način na koji je bila povezana s drugim građevinama ne vidi.

Unutra se nalazi velika kamena krstionica u sredini, a polukružne niše između arkada, kao i zidovi iznad i kupola su ispunjene mozaicima. Mozaik u kupoli prikazuje Krštenje Kristovo. Krist je prikazan bez brade, androgeničan, napola uronjen u rijeku Jordan, dok je iznad njega Sveti Ivan Krstitelj ogrnut leopardovim krznom. Nasuprot njega je pogansko božanstvo u grčkom ogrtaču, personifikacija Jordana. Iznad njih leti bijela golubica koja pršće svetu vodu iz svog kljuna, simbol Duha Svetoga. Oko njih su radijalno poredani Apostoli u dva niza koji završavaju sastankom Svetog Petra sa Svetim Pavlom, a ispod, na arhitravu između kupole i gornjih arkada nalazi se niz s arhitekturom i svecima.

Cijela građevina i središnji mozaici su, vjerojatno namjerno, kopirani u Arijanskoj krstionici koja je izgrađena oko 70 godina kasnije.

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Neonova krstionica

• 
  Krstionica u unutrašnjosti
• 
  Prozori i zidovi iznutra
• 
  Mozaik ispod kupole, a iznad gornjih arkada
• 
  Mozaici u kupoli

• The Mosaics of the Baptistry of Neon (engl.)
• Battistero Neoniano na Sacred Destinations (engl.)

v • u Svjetska baština u Italiji Kulturna dobra (53) Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.) Prirodna dobra (5) Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.) Nematerijalna svjetska baština (9) Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.) 1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja