Prijeđi na sadržaj

Monako

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
Kneževina Monako
Principauté de Monaco
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Deo juvante
(latinski, "Uz Božju pomoć")
Himna
Hymne Monégasque

Položaj Monaka
Glavni grad Monaco 1)
Službeni jezik francuski 2)
Državni vrh
 - Knez Albert II.
 - Predsjednik Vlade Didier Guillaume
Neovisnost 8. siječnja 1297.
Površina 192. po veličini
 - ukupno 1,95 km2
Stanovništvo 188. po veličini
 - ukupno (2000) 32.130
 - gustoća 16,410/km2
BDP (PKM) procjena 2000.
 - ukupno 870 milijuna $ (177.)
 - po stanovniku 21.000 $ (13.)
Valuta euro 3) (100 centa)
Pozivni broj +377
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .mc
1) Monako je grad-država;
2) Iako je francuski službeni jezik u Monaku su još u širokoj upotrebi i monegaški, talijanski i engleski jezik;
3) Do 1999. francuski franak

Monako (fr. Monaco); službeno Kneževina Monako (fr. Principauté de Monaco), grad-država monarhijskog političkog uređenja, smještena na obali Sredozemnog mora. Okružen je Francuskom, a nalazi se blizu granice s Italijom. Državom suvereno vlada predstavnik monegaške dinastije Grimaldi. Trenutni šef države je monegaški knez Albert II. od Monaka, koji obnaša dužnost od 2005. godine.

Monako je najgušće naseljena država na svijetu i s ukupno površinom od 2,03 km2 druga je najmanja država na svijetu.[1]

Ime

[uredi | uredi kôd]

Ime Monako dolazi od riječi Monoikos (Μόνοικος), imenu koje je označavalo navodno ligursko pleme koje je na tome području živjelo u 6. stoljeću pr. Kr.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Država je dobila ime po obližnjoj grčkoj koloniji Monoikos, koju su u 6. stoljeću pr. Kr. osnovali Feničani.

Dinastija Grimaldi vlada Monakom od 8. siječnja 1297. godine kada je François Grimaldi zauzeo tvrđavu. Jedino razdoblje kada Grimaldijevi nisu vladali Monakom je između 1793. i 1814. kada su tim teritorijem upravljali Francuzi.

Monako je bio protektorat Kraljevine Sardinije od 1815. do 1860. godine kada je Bečkim kongresom odlučena samostalnost Monaka Francusko-monegaškim ugovorom.

Francuske općine Menton i Roquebrune su bili dijelovi kneževine, dok se nisu 1848. godine proglasili slobodnim gradovima. Godine 1861. ti su gradovi priključeni Francuskoj.

Do donošenja ustava 1911. godine Monako je bio apsolutna monarhija. U lipnju 1918. godine donesen je dogovor s Francuskom kojime se ustupljuje ograničena kontrola Francuskoj nad Monakom. Odlučeno je da će Monegaška politika biti usklađena s francuskim političkim, vojnim i gospodarskim interesima.

Nedavna povijest

[uredi | uredi kôd]

Knez Rainier III. je naslijedio prijestolje kneževine od svog djeda kneza Louisa II., 1949. godine. 1962. je donesen novi ustav kojime je ukinuta smrtna kazna i dodijeljeno pravo glasa ženama. 1993. godine Monako je postao član UN-a. Godine 2002., potpisan je novi ugovor s Francuskom u kojem je dogovoreno da kneževina ostane nezavisna država čak i u slučaju ako nema nasljednika dinastije. Godine 2004. kneževina je postala član Vijeća Europe.

Poslije smrti kneza Rainiera koji je umro 6. travnja 2005. prijestolje je naslijedio njegov sin Albert II.

Politika

[uredi | uredi kôd]

Od ustava donesenog 1911. godine, Monako je parlamentarna monarhija s knezom na čelu države. Izvršna vlast sastoji se od ministra države (Ministre d'État) koji presjeda vladom sastavljenom od šest članova. Ministar države je francuski građanin kojeg odabire knez između kandidata koje predloži francuska vlada. Od 1962. godine, uz kneza državom vlada i parlament koji se sastoji od 24 zastupnika. Zastupnici se biraju na mandat od pet godina. Za lokalna pitanja se brine Conseil communal koji se sastoji od 15 članova.

Četvrti

[uredi | uredi kôd]

Monako je podjeljen na 6 četvrti:

  • Monaco-Ville, stari grad,
  • La Condamine, lučka zona i tržnica,
  • Monte-Carlo, stambena zona i casino,
  • Fontvieille, nova četvrt uz more,
  • Le Larvotto, plaže,
  • Les Moneghetti, sjeverozapadna stambena zona.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]
Karta Monaka

Kneževina Monako je druga najmanja nezavisna država na svijetu (manji je samo Vatikan).

Nalazi se na obali Sredozemnog mora, 18 km udaljena od Nice i 12 km od talijanske granice, u potpunosti je okružena Francuskom. Zauzima brdovito područje obalno područje duljine 3 km, a široko nekoliko stotina metara i dva zaljeva. Najviša uzvisina Mont Angel bilježi 140 metara visine.[2]

Klima je blaga sredozemna s vlažnim zimama te toplim i suhim ljetima. Temperatura varira od prosječnih 8 °C u siječnju i veljači do prosječnih 26 °C u srpnju i kolovozu.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Službeni ekonomski podaci nisu dostupni, ali procjenjuje se da Monako spada među najbogatije države na svijetu.[2] Godine 2009. Monako je ostvario BDP od 6,1 milijardu USD te najviši BDP po stanovniku na svijetu od 172.676 USD.[1] Glavni izvor prihoda Monaka je turizam, svake godine veliki broj turista privlači kasino i ugodna klima. Godišnje ga posjeti oko 250.000 gostiju, uz još 2 milijuna jednodnevnih posjetitelja.[2]

Građanima kneževine država ne ubire porez, zbog čega u državi živi veliki broj ljudi koji nastoje izbjeći oporezivanje. Monako je porezni raj i za tvrtke koje imaju niske porezne stope, zbog čega mnogi bogataši ne samo da se doseljavaju u Monako, već otvaraju i poslovnice svojih tvrtki u njemu. Država nema vlastitih energetskih izvora pa u potpunosti ovisi o uvozu. Unatoč otvorenosti tržišta, zadržala je monopol u nekim vitalno važnim sektorima poput telefonije, pošte i duhanske industrije. Monako nije član Europske unije, ali je vrlo povezan s EU carinskom unijom s Francuskom. Kneževina je izborila pravo izdavanja svojih vlastitih kovanica eura.

Promet

[uredi | uredi kôd]

Monako ima jednu željezničku postaju (Monaco-Monte Carlo) na željezničkoj pruzi Nica-Menton-Ventimiglia. Postaja je otvorena 1867. godine, a značajnije je pregrađena 1999. Dužina željezničke pruge u Kneževini iznosi 1,7 km. Monako nema vlastite željezničke operatere, već na pruzi prometuju vlakovi francuskih željeznica, SNCF.

Javni gradski prijevoz obavlja se autobusima tvrtke Compagnie des Autobus de Monaco.

Najbliža zračna luka je Zračna luka Nica, a Monako ima svoj helidrom, smješten u četvrti Fontvieille.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]
Pogled na Monaco-Ville

Prema popisu stanovništva iz 2016. godine u kneževini živi 37.308 stanovnika te je s gustoćom od 18.378 st./km2 najgušće naseljena država na svijetu.[1]

Većinu stanovništva, oko 77,5%, čine strani državljani koji tu žive i rade. Najviše je Francuza (24,9%), Talijana (21,9%), Britanaca (7,5%), Švicaraca (3,2%) te Belgijanaca, Nijemaca i Rusa koji pojedinačno imaju manje od 3% udjela u ukupnom stanovništvu. Domaće stanovništvo (Monegaski) čini 22,5% od ukupnog broja stanovnika. Službeni jezik je francuski, ali također su rasprostranjeni talijanski i engleski zajedno s lokalnim monegaškim jezikom.

Službena religija je katoličanstvo, a ustav jamči slobodu vjere pripadnicima drugih religija.

Etničke grupe

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Etničke grupe Monaka

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Lokalni monegaški jezik se predaje u školama uz francuski.

Muzeji

[uredi | uredi kôd]

Šport

[uredi | uredi kôd]

U kneževini se održava i VN Monaka Formule 1, i Teniski turnir Masters 1000 - Monte Carlo.

Biljni svijet

[uredi | uredi kôd]

Na području Monaka na popisu je 47 vrsta, od kojih su 41 autohtonih i 6 uvezenih, sve predstavnici porodica Asteraceae i Apiaceae.[3]

  1. Achyrophorus valdesii F. J. Jiménez, M. Á. Ortiz & M., Asteraceae
  2. Atractylis cancellata L., Asteraceae
  3. Bellis sylvestris Cirillo, Asteraceae
  4. Bupleurum praealtum L., Apiaceae
  5. Calendula arvensis L., Asteraceae
  6. Carlina corymbosa L., Asteraceae
  7. Cichorium pumilum Jacq., Asteraceae
  8. Cirsium vulgare (Savi) Ten., Asteraceae
  9. Crepis foetida L., Asteraceae
  10. Crepis vesicaria ssp. taraxacifolia (Thuill.) Thell., Asteraceae
  11. Crithmum maritimum L., Apiaceae
  12. Echinops ritro L., Asteraceae
  13. Eupatorium cannabinum L. Asteraceae
  14. Galactites tomentosa Moench, Asteraceae
  15. Hedypnois rhagadioloides (L.) F. W. Schmidt, Asteraceae
  16. Helichrysum stoechas (L.) Moench, Asteraceae
  17. Helminthotheca echioides (L) Holub, Asteraceae
  18. Hyoseris radiata L., Asteraceae
  19. Hyoseris scabra L., Asteraceae
  20. Hypochaeris glabra L., Asteraceae
  21. Jacobaea maritima (L.) Pelser & Meijden, Asteraceae
  22. Lactuca serriola L., Asteraceae
  23. Lapsana communis L., Asteraceae
  24. Mycelis muralis (L.) Dumort., Asteraceae
  25. Pentanema conyzae (Griess.) D. Gut. Larr., Santos-Vicente, Anderb., E. Rico & M. M. Mart. Ort., Asteraceae
  26. Phagnalon saxatile (L.) Cass., Asteraceae
  27. Phagnalon sordidum (L.) Rchb., Asteraceae
  28. Pimpinella peregrina L., Apiaceae
  29. Reichardia picroides (L.) Roth, Asteraceae
  30. Rhagadiolus stellatus (L.) Gaertn., Asteraceae
  31. Senecio gallicus Chaix, Asteraceae
  32. Senecio vulgaris L., Asteraceae
  33. Smyrnium olusatrum L., Apiaceae
  34. Sonchus asper (L.) Hill, Asteraceae
  35. Sonchus glaucescens Jord., Asteraceae
  36. Sonchus oleraceus L., Asteraceae
  37. Sonchus tenerrimus L., Asteraceae
  38. Thrincia tuberosa (L.) DC., Asteraceae
  39. Torilis nodosa (L.) Gaertn., Apiaceae
  40. Tragopogon porrifolius L., Asteraceae
  41. Urospermum dalechampii (L.) Scop. ex F. W. Schmidt, Asteraceae
  42. Urospermum picroides (L.) Scop. ex F. W. Schmidt, Asteraceae

Podvrste:

  1. Bellis sylvestris ssp. sylvestris, Asteraceae
  2. Crepis foetida ssp. foetida, Asteraceae
  3. Eupatorium cannabinum ssp. cannabinum, Asteraceae
  4. Hedypnois rhagadioloides ssp. rhagadioloides, Asteraceae
  5. Jacobaea maritima ssp. maritima, Asteraceae
  6. Lapsana communis ssp. communis, Asteraceae
  7. Mycelis muralis ssp. muralis, Asteraceae
  8. Echinops ritro ssp. ritro, Asteraceae
  9. Senecio vulgaris ssp. vulgaris, Asteraceae
  10. Sonchus tenerrimus ssp. tenerrimus, Asteraceae
  11. Tragopogon porrifolius ssp. porrifolius, Asteraceae

Panorama

[uredi | uredi kôd]
Panoramski pogled na Monako
Panoramski pogled na Monako

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c Monako - Hrvatska enciklopedija
  2. ↑ a b c Monako - Proleksis enciklopedija
  3. ↑ World Plants (Complete List), pristupljeno 25. srpnja 2023.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Portal:Europa

Ostali projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Monako
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Monako
Zajednički poslužitelj sadrži atlas Monaka


v • r • u
Države u Europi
Samostalne države
Zavisni teritoriji
Nepriznate države
Abhazija5) (Gruzija) • Gorski Karabah3) (Azerbajdžan) • Južna Osetija5) (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)3)

1) Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji 2) Nije član UN-a. Priznalo ga je 97 od 193 država članica UN-a (do kraja 2020.), 22 od 27 zemalja EU. 3) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom 4) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe 5) Priznata od strane više članica UN-a, uključujući Rusku Federaciju

v • u
Frankofonija
Članice
Albanija • Andora • Belgija • Benin • Bjelokosna Obala • Bugarska • Burkina Faso • Burundi • Cipar • Čad • Demokratska Republika Kongo • Dominika • Džibuti • Egipat • Ekvatorska Gvineja • Francuska • Francuska Gvajana • Gabon • Gana • Grčka • Gvadalupa • Gvineja • Gvineja Bisau • Haiti • Kambodža • Kamerun • Kanada • Kanada-Novi Brunswick • Kanada-Québec • Komori • Laos • Libanon • Luksemburg • Madagaskar • Mali • Martinik • Mauretanija • Mauricijus • Maroko • Monako • Niger • Republika Kongo • Rumunjska • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sjeverna Makedonija • Sveta Lucija • Sveti Petar i Mikelon • Sveti Toma i Princip • Srednjoafrička Republika • Švicarska • Togo • Tunis • Vanuatu • Vijetnam • Zelenortska Republika
Zastava Frankofonije
Promatrači
v • u
Latinska unija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Monako&oldid=7014658"