Sporazum iz Björköa
| Vrsta | Sporazum o međusobnoj odbrani |
|---|---|
| Potpisan | 24. juli 1905. |
| Lokacija | Björkö, Ruska Imperija |
| Potpisnici | Njemačko Carstvo Ruska Imperija |
Sporazum iz Björköa, poznat i kao Sporazum iz Koivista, bio je tajni sporazum o međusobnoj odbrani potpisan 24. jula 1905. u Bjorköu između Vilima II iz Njemačkog Carstva i cara Nikole II iz Rusije. Vilim je bio glavni autor, ali je djelovao bez konsultacija sa svojim ministrima. Brzo je odbijen i nikada nije stupio na snagu.[1]
Tajni sastanak
[uredi | uredi izvor]
Tajni sporazum o međusobnoj odbrani potpisan je na sastanku koji je Vilim II organizovao samo četiri dana ranije. U nedelju 23. jula 1905, Kaiser je stigao u Björkö iz zaliva Viipuri svojom jahtom Hohenzollern, koja je potom bacila sidro u blizini jahte cara Nikole, Standart. Dokaz da je došlo do sastanka daju telegrami koje su oni razmijenili, nazvani Vili-Niki prepiska, koju je 1917. godine objavila nova revolucionarna vlast u Rusiji.[2]
Sporazum
[uredi | uredi izvor]Sporazum o odbrani sadržavao je četiri člana i potpisali su ga Vilim II i car Nikola II, a supotpisali su ga Heinrich von Tschirschky, šef njemačkog ministarstva vanjskih poslova i ministar mornarice Aleksej Birilev:[3]
Njihova Veličanstva carevi Rusije i Njemačke, kako bi osigurali nastavak mira u Evropi, dekretirali su sljedeće članove Sporazuma o odbrambenom savezu.
- U slučaju da jedno od dva carstva napadne neka evropska sila, njegov saveznik će mu pomoći u Evropi sa svim svojim kopnenim i morskim snagama.
- Visoke strane sporazuma se obavezuju da neće zaključivati posebne sporazume ni sa jednim zajedničkim protivnikom.
- Ovaj Sporazum stupa na snagu čim se zaključi mir između Rusije i Japana i ostaće na snazi sve dok se ne otkaže godinu dana unaprijed.
- Car svi Rusa će, nakon stupanja na snagu ovog ugovora, preduzeti neophodne korake da pokrene Francusku na ovaj sporazum i angažuje je da joj se pridruži kao saveznik.
Reakcije
[uredi | uredi izvor]Sporazum su morale ratificirati i njemačka i ruska vlada.
Njemačko Carstvo
[uredi | uredi izvor]Pokretački motiv za sporazum na njemačkoj strani bio je potkopavanje francusko-ruskog saveza i jačanje pozicije Njemačke u odnosu na Britaniju.[4] Prvobitno sastavljen kao globalni pakt o međusobnoj odbrani, Vilimovo umetanje riječi "en Europe" u prvi član, čime je ograničilo djelokrug sporazuma na Evropu, dovelo je Kaisera u sukob s njemačkim kancelarom Rajha, Bernhardom von Bülowom, koji nije bio unaprijed upozoren na kasni amandman.[4] Bülow je smatrao da bi bila potrebna podrška Rusije u vezi s britanskim prisustvom u Indiji, ali Vilim je mislio da će takve operacije samo uvući Njemačku u besplodni rat u toj regiji nauštrb položaja Njemačke u Evropi.[4] Bülow je zaprijetio da će podnijeti ostavku zbog neslaganja, što je izazvalo melodramatično pismo od Kaisera koje je završilo riječima: „Ako bi od vas stiglo pismo ostavke, sljedećeg jutra bi zatekli da Kaier više nije živ! Mislite na moju jadnu ženu i djecu!“[4] Bülow je stoga ponudio kompromis, ali prije nego što je pitanje moglo biti riješeno na njemačkoj strani, ruska vlada je odbila sporazum.[4]
Ruska Imperija
[uredi | uredi izvor]Iako je car Nikola potpisao ugovor, njegova vlada ga nije ratifikovala zbog već postojećeg francusko-ruskog saveza. Ruski premijer Sergey Witte i ministar vanjskih poslova Vladimir Lambsdorff nisu bili prisutni pri potpisivanju niti su prethodno konsultovani; oni su insistirali da sporazum ne bi trebao stupiti na snagu osim ako ga ne odobri i potpiše Francuska. Lambsdorff je rekao caru da je "nedopustivo istovremeno obećavati istu stvar dvjema vladama čiji su interesi međusobno suprotstavljeni".[5] Car je popustio pod njihovim pritiscima, na veliko zaprepaštenje Kaisera, koji je svom rođaku zamjerio: "Udružili smo se i potpisali pred Bogom, koji je čuo naše zavjete!... Šta je potpisano, potpisano je! i Bog je naš zavjetnik!"[6] Vilimov kancelar, grof Bernhard von Bülow, međutim, također je odbio da potpiše sporazum jer je Kaiser dodao amandman na nacrt, protivno savjetu, koji je ugovor ograničio na Evropu.[7]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Roderick R. McLean ,"Dreams of a German Europe: Wilhelm II and the Treaty of Björkö of 1905." in The Kaiser: New Research on Wilhelm II’s Role in Imperial Germany (2003): 119-141.
- ^ Fay, str. 48, citing from A. A. Knopf's work (ed. Herman Bernstein), The Willy-Nicky Correspondence (January 1918). "Nobody has the slightest idea of meeting. The faces of my guests will be worth seeing when they suddenly behold your yacht. A fine lark. Tableaux. Which dress for the meeting? Willy." (Original text, in English).
- ^ Die Grosse Politik der Europäischen Kabinette 1871-1914, Vol.19, str. 465.
- ^ a b c d e Röhl, John C G (2008). Wilhelm II Into the Abyss of War and Exile, 1900-1941 (4th printing 2015 izd.). Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 354-380. ISBN 9781107544192.
- ^ Reynolds, str. 23
- ^ Cecil, str. 102
- ^ Clark, str. 193