Sporazum Taft–Katsura

Sporazum Taft–Katsura (japanski: 桂・タフト協定, Katsura-Tafuto Kyōtei), također poznat kao Memorandum Taft-Katsura, bio je diskusija između visokih čelnika Japana i Sjedinjenih Država iz 1905. u vezi s pozicijama dvije nacije u široj istočnoazijskoj regiji, posebno u vezi sa statusom Koreje i Filipina nakon pobjede Japana tokom rusko-japanskog rata. Memorandum nije bio klasifikovan kao tajna, ali ga nijedan naučnik nije primijetio u arhivi sve do 1924. godine.

Razgovori su vodili William Howard Taft, ministar rata Sjedinjenih Država i grof Katsura Tarō, japanski premijer 27. jula 1905. Katsura je naveo razloge Japana zbog kojeg je napravio protektorat Koreje i ponovio da Japan nema interesa za Filipine,^[1] koju su SAD stekle nakon poraza Španije tokom Špansko-američkog rata 1898.

Godine 1924. Tyler Dennett je bio prvi naučnik koji je vidio dokument i opisao ga kao "tekst možda najznačajnijeg 'izvršnog sporazuma' u historiji vanjskih odnosa Sjedinjenih Država."^[2] Konsenzus Historičara." je da je Dennett uvelike preuveličao važnost rutinske rasprave koja ništa nije promijenila i nije postavila nove politike. Historičari su istakli da nije bilo formalnog dogovora ni o čemu novom.^[1] Riječ "sporazum" u dokumentima značila je samo da su se dvije strane složile da i engleska i japanska verzija bilješki sa sastanka tačno pokrivaju suštinu razgovora.^[3] Predsjednik Theodore Roosevelt se kasnije složio da je Taft ispravno iznio američki stav.^[2]

Kada je Dennett prvi put otkrio bilješke, pretpostavio je da one ukazuju na vrlo značajan "tajni pakt" između SAD-a i Japana u stvaranju osnove za sporazum kojim su dvije bivše izolacionističke nacije postale svjetske sile.^[2] Razgovori su se odnosili na obim sfera uticaja Japana i Sjedinjenih Država i održavanje mira između njih u slučaju pobjede Japana nad Rusijom u Rusko-japanskom ratu.

Sporazum Taft–Katsura sastoji se od engleske i japanske verzije bilješki sa sastanka između japanskog premijera Katsure i američkog vojnog sekretara Tafta održanog u Tokiju 27. jula 1905. ujutro.

Na sastanku su razmotrena tri značajna pitanja:

• Katsurini stavovi o miru u istočnoj Aziji, prema njemu, činili su temeljni princip japanske vanjske politike i najbolje su se ostvarili dobrim razumijevanjem između Japana, Sjedinjenih Država i Velike Britanije.
• Što se tiče Filipina, Taft je primijetio da je u najboljem interesu Japana da Filipinima upravlja jaka i prijateljska nacija poput Sjedinjenih Država. Katsura je tvrdio da Japan nije imao agresivne planove prema Filipinima.
• Što se tiče Koreje, Katsura je primijetio da je japanska kolonizacija Koreje bila stvar apsolutnog značaja, jer je smatrao da je Koreja bila direktan uzrok nedavno završenog rusko-japanskog rata. Katsura je izjavio da bi sveobuhvatno rješenje korejskog problema bio logičan ishod rata. Katsura je dalje izjavio da će Koreja, ako ostane sama, nastaviti da se pridružuje nepromišljenim sporazumima i sporazumima s drugim silama, za koje je rekao da su stvorile izvorni problem. Stoga je naveo da Japan mora poduzeti korake kako bi spriječio Koreju da ponovo stvori uslove koji bi natjerali Japan da vodi još jedan strani rat.

Taft se složio da bi uspostavljanje japanskog protektorata nad Korejom direktno doprinijelo stabilnosti u istočnoj Aziji. Taft je također izrazio uvjerenje da će se američki predsjednik Theodore Roosevelt složiti s njegovim stavovima u vezi s tim.

U razgovoru su postojala tri suštinska područja razumijevanja. Prvo, Taft je rekao Katsuri da neke pristalice Rusije u Americi javno tvrde da je nedavni rat uvod u izvjesnu agresiju Japana na Filipinska ostrva. Taft je izjavio da bi jedini interes Japana na Filipinima bio da otocima upravlja jaka i prijateljska nacija poput Sjedinjenih Država. Grof Katsura je snažno potvrdio da je to jedini interes Japana za Filipine i, pošto je to već bio slučaj, Japan nije imao agresivan interes prema Filipinima.^[3] Drugo, grof Katsura je izjavio da je japanska politika u istočnoj i jugoistočnoj Aziji bila održavanje opšteg mira, što bi trebalo postići dobrim razumijevanjem između Japana, Sjedinjenih Država i Velike Britanije.^[3]

Treće, grof Katsura je izjavio da zato što je korejska autonomija dovela do toga da je Koreja neoprezno ulazila u sporazume i ugovore sa drugim silama, što je bilo uzrok međunarodnih komplikacija koje su dovele do rata između Japana i Rusije. Japan se, dakle, osjećao prinuđenim da spriječi bilo kakvu mogućnost korejske autonomije. Taft je izjavio da je uspostavljanje vrhovne vlasti Japana nad Korejom (manje moćna Koreja koja plaća počast ili je donekle pod kontrolom moćnijeg Japana), s japanskim vojnim trupama koje nameću zahtjev da Koreja ne ulazi ni u kakve sporazume bez pristanka Japan, bio je logičan rezultat rata i doprinio bi trajnom miru na Istoku. Taft je također izjavio da je njegovo mišljenje bilo njegovo, ali da vjeruje da će se Roosevelt složiti.

Iako nikada nije bilo potpisanog sporazuma ili tajnog ugovora, već samo memorandum o razgovoru, a razgovori su držani u tajnosti 20 godina, Roosevelt je Taftu prokomentarisao: „Vaš razgovor sa grofom Katsurom apsolutno tačan u svakom pogledu da biste izjavili Katsuri da potvrđujem svaku vašu riječ."^[2][3]

Međutim, među historičarima postoji kontroverza o historijskom značaju razgovora i o tome da li je jezik razgovora predstavljao stvarni dogovor u Realpolitiku (stvarni dogovor je impliciran upotrebom jezika diplomacije, iako nije bio eksplicitan kao formalni sporazum).^[1]

Bilješke razgovora otkrio je 1924. godine historičar Tyler Dennett,^[1] koji je smatrao da su bilješke od prvorazrednog značaja i zatražio je dozvolu za objavljivanje od državnog sekretara Charlesa Evansa Hughesa. Denet je te bilješke nazvao "Tajni pakt predsjednika Roosevelta sa Japanom".

Japanci su upravo uništili dvije trećine carske ruske mornarice tokom svog rata oko Koreje 1905. Pobjeda Japana je bila neminovna.^[1] Roosevelt je pokušavao da uvede Rusiju i Japan u mirovne pregovore.^[1]

Sjedinjene Države su preuzele kontrolu nad Filipinima iz svog rata protiv Španije 1898. Ratni sekretar Taft svratio je u Japan na putu za Filipine.^[1]

Korejski historičari (kao što je Ki-baik Lee, autor Nove historije Koreje, (Harvard U. Press, 1984) smatraju da je sporazum Taft-Katsura prekršio Korejsko-američki sporazum o prijateljstvu i trgovini potpisan u Incheonu 22. maja, 1882. jer je vlada Joseona smatrala da taj sporazum predstavlja de facto sporazum o međusobnoj odbrani, za razliku od Amerikanaca. Problem je bio član 1: koji je glasio "Postojaće vječni mir i prijateljstvo između predsjednika Sjedinjenih Država i Kralja Odabranih i građana i ako se druge sile ponašaju nepravedno ili opresivno prema bilo kojoj od vlada, druga će uložiti svoje dobre usluge da budu obaviještene o slučaju kako bi se postigao prijateljski dogovor, pokazujući tako svoja prijateljska osjećanja."

Neki su u savremenoj Južnoj Koreji naveli sporazum kao primjer da se na Sjedinjene Države ne može osloniti u pogledu pitanja južnokorejske sigurnosti i suvereniteta.^[4]