Himalaji

Himalaji
Himālaya
Luk Himalaja lanca NASA Landsat koji pokazuje vrhove preko 8.000m sa obilježenim velikim rijekama
Najviša tačka
Koordinate	27°59′N 86°55′E / 27.983°N 86.917°E / 27.983; 86.917
Geografija
Država/Pokrajina	Butan, Kina, Indija, Nepal, Pakistan

Himalaji su najveći planinski sistem na zemlji, koji odvajaju ravnice Indijskog potkontinenta na jugu od Tibetanskog platoa na sjeveru. Himalajski planinski lanac sadrži i mnoge najviše vrhove na Zemlji, uključujući i Mount Everest. Na Himalajima se nalaze preko 50 vrhova čija visina prelazi 7.200 m, uključujući njih 10 od ukupno 14 čija visina je iznad 8.000 metara. Poređenja radi, najviši vrh izvan Azije je Aconcagua, na Andima, visine 6.961 m.

Himalaji se pružaju kroz pet država Pakistan, Indija, Kina, Butan i Nepal. Indija, Pakistan i Kina osporavaju suverenitet područja u regiji Kašmir.^[1] Himalajski lanac graniči se na sjeverozapadu s lancima Karakoram i Hindu Kuš, na sjeveru s Tibetanskim platoom, a na jugu s Indo-Gangskom nizijom. Neke od najvećih svjetskih rijeka, Ind, Ganges i Tsangpo–Brahmaputra, izviru u blizini Himalaja, a njihov kombinovani sliv je dom za oko 600 miliona ljudi; 53 miliona ljudi živi na Himalajima.^[2] Himalaji su duboko oblikovali kulture Južne Azije i Tibeta. Mnogi himalajski vrhovi su sveti u hinduizmu i budizmu. Vrhovi nekoliko njih — Kangchenjunga (sa indijske strane), Gangkhar Puensum, Machapuchare, Nanda Devi i Kailashu tibetanskoj Transhimalaji — su zabranjeni za penjače.

Podignut subdukcijom indijske tektonske ploče ispod Evroazijske ploče, Himalajski planinski lanac se proteže od zapada-sjeverozapada prema istoku-jugoistoku u luku dugom 2.400 km.^[3] Njegovo zapadno sidro, Nanga Parbat, leži južno od najsjevernijeg zavoja rijeke Ind. Njegovo istočno sidro, Namcha Barwa, leži odmah zapadno od velike krivine rijeke Yarlung Tsangpo. Raspon varira u širini od 350 km na zapadu do 150 km na istoku.^[4]

Otprilike 750 miliona ljudi živi u području rijeka koje izviru na Himalajima, a taj broj uključuje i Bangladeš.

Himalaji se sastoje od paralelnih planinskih lanaca: brda Sivalik na jugu; Donjeg Himalajskog lanca; Velikih Himalaja, koji je najviši i centralni lanac; i tibetanskih Himalaja na sjeveru.^[5] Karakoram se općenito smatra odvojenim od Himalaja.

U sredini velike krivine himalajskih planina leže 8.000 m vrhovi Dhaulagiri i Annapurna u Nepalu, odvojeni klisurom Kali Gandaki. Klisura dijeli Himalaje na zapadni i istočni dio, kako ekološki tako i orografski - prevoj na vrhu Kali Gandaki, Kora La, najniža je tačka na grebenu između Everesta i K2 (najviši vrh lanca Karakorum) . Istočno od Annapurne nalaze se 8.000 m vrhovi Manaslua i preko granice u Tibetu, Shishapangma. Južno od njih leži Katmandu, glavni grad Nepala i najveći grad na Himalajima. Istočno od doline Katmandua leži dolina rijeke Bhote/Sun Kosi koja izvire u Tibetu i pruža glavni kopneni put između Nepala i Kine – autoput Araniko/Kineski nacionalni autoput 318. Dalje na istok je Mahalangur Himal sa četiri od šest najviših planina na svijetu, uključujući najvišu: Cho Oyu, Everest, Lhotse i Makalu. Regija Khumbu, popularna za treking, nalazi se na jugozapadnim prilazima Everestu. Rijeka Arun odvodi vode sa sjeverne padine ovih planina, prije nego što skrene na jug i teče istočno od Makalua.

Na krajnjem istoku Nepala, Himalaji se uzdižu do masiva Kangchenjunga na granici s Indijom, treće po visini planine na svijetu, najistočnijeg vrha od 8.000 m i najviše tačke Indije. Istočna strana Kangchenjunga nalazi se u indijskoj državi Sikkim. Nekada nezavisna Kraljevina, leži na glavnom putu od Indije do Lhase, Tibet, koji prolazi preko prolaza Nathu La u Tibet. Istočno od Sikima nalazi se drevna budistička Kraljevina Butan. Najviša planina u Butanu je Gangkhar Puensum, koja je ujedno i kandidat za najvišu planinu na svijetu na koju se niko nije popeo. Himalaji ovdje postaju sve krševitiji, sa jako pošumljenim strmim dolinama. Himalaje nastavljaju, skrećući blago na sjeveroistok, kroz indijsku državu Arunachal Pradesh, kao i Tibet, prije nego što stignu do svog istočnog kraja na vrhu Namcha Barwa, koji se nalazi u Tibetu, unutar velikog zavoja rijeke Yarlang Tsangpo. S druge strane Tsangpoa, na istoku, nalaze se planine Kangri Garpo. Međutim, visoke planine sjeverno od Tsangpoa, uključujući Gyala Peri, također se ponekad uključuju u Himalaje.

Idući zapadno od Dhaulagirija, zapadni Nepal je donekle udaljen i nema visokih planina, ali je dom jezera Rara, najvećeg jezera u Nepalu. Rijeka Karnali izvire u Tibetu, i prolazi kroz centar regije. Dalje prema zapadu, granica sa Indijom prati rijeku Sardu i pruža trgovački put u Kinu, gdje se na tibetanskoj visoravni nalazi visoki vrh Gurla Mandhata. Odmah prekoputa jezera Manasarovar nalazi se sveta planina Kailash u planinskom lancu Kailash, koja se nalazi blizu izvora četiri glavne rijeke Himalaja i cijenjena je u hinduizmu, džainizmu, budizmu, sufizmu i bonpou. U Utarakhandu, Himalaje su regionalno podijeljene na Himalaje Kumaon i Garhwal sa visokim vrhovima Nanda Devi i Kamet.^[6] Država je također dom važnih hodočasničkih odredišta Chaar Dhaam, sa Gangotrijem, izvorom svete rijeke Ganges, Yamunotrijem, izvorom rijeke Yamune, i hramovima u Badrinathu i Kedarnathu.

Sljedeća himalajska indijska država, Himachal Pradesh, poznata je po svojim brdskim stanicama, posebno po Shimli, ljetnoj prijestolnici Britanske Indije, i Dharamsali, centru tibetanske zajednice i vlade u egzilu u Indiji. Ovo područje označava početak pandžabskih Himalaja, a rijeka Sutlej, najistočnija od pet pritoka Inda, ovdje sječe kroz lanac. Dalje prema zapadu, Himalaji čine veći dio sporne indijske unije teritorije Jammua i Kašmira gdje se nalazi planinska regija Jammu i poznata dolina Kašmira sa gradom i jezerima Srinagar. Himalaje čine većinu jugozapadnog dijela spornog teritorija Ladakha kojim upravlja Indija. Dvostruki vrhovi Nun Kun jedine su planine preko 7.000 m u ovom dijelu Himalaja. Konačno, Himalaji dostižu svoj zapadni kraj na vrhu Nanga Parbat, koji se uzdiže preko 8 000 m iznad doline Inda i najzapadniji je od vrhova ove visine. Zapadni kraj završava se u blizini Nanga Parbata gdje se Himalaje ukrštaju sa planinskim lancima Karakorum i Hindu Kush, na spornoj teritoriji Gilgit-Baltistana pod upravom Pakistana. Neki dio Himalaja, kao što su dolina Kaghan, brda Margalla i trakt Galyat, prostiru se na pakistanske provincije Khyber Pakhtunkhwa i Pandžab.

Na Himalajima se nalaze stotine jezera. Većina jezera su na visinama manjim od 5.000 m. Što je veća nadmorska visina na kojoj se nalaze jezera su manja. Najveće jezero je Pangong Co, koje se nalazi na granici Indije i kineskog Tibeta. Nalazi se na visini od 4.600 m. Široko je 8 km, a dugačko je 134 km. Planinska jezera su nastala glečerskom aktivnošću.

Himalajski lanac je jedan od najmlađih planinskih lanaca na planeti i sastoji se uglavnom od izdignutih sedimentnih i metamorfnih stijena. Prema modernoj teoriji tektonike ploča, njeno formiranje je rezultat sudara kontinenta ili orogeneze duž konvergentne granice (Glavni himalajski potisak) između Indoaustralijske ploče i Evroazijske ploče. Gorje Arakan Yoma u Mjanmaru i Andamanska i Nikobarska ostrva u Bengalskom zalivu također su nastala kao rezultat ovog sudara.

Tokom kasne krede, prije oko 70 miliona godina, Indoaustralijska ploča koja se kretala na sjever (koja je kasnije probila Indijsku ploču i Australijsku ploču^[8]) kretala se brzinom od oko 15 cm godišnje. Prije oko 50 miliona godina ova brzopokretna Indoaustralijska ploča potpuno je zatvorila Tetiski okean, čije je postojanje određeno sedimentnim stijenama natopljenim na dnu okeana i vulkanima koji su omeđivali njegove rubove. Budući da su obje ploče bile sastavljene od kontinentalne kore male gustine, bile su nabijene rasjedima i presavijene u planinske lance, a ne potopljene u plašt duž okeanskog rova.^[7] Često citirana činjenica koja se koristi za ilustraciju ovog procesa je da je vrh Mont Everesta napravljen od nemetamorfoziranog morskog ordovicijskog krečnjaka sa fosilnim trilobitima, krinoidima i ostrakodima iz ovog drevnog okeana.^[9]

Danas se indijska ploča nastavlja horizontalno kretati na Tibetanskoj visoravni, što tjera visoravan da nastavi da se izdiže.^[10] Indijska ploča se i dalje kreće brzinom od 67 mm godišnje, a u narednih 10 miliona godina će putovati oko 1500 km u Aziju. Oko 20 mm godišnje indijsko-azijske konvergencije apsorbuje se potiskivanjem duž južnog fronta Himalaja. To dovodi do porasta Himalaja za oko 5 mm godišnje, što ih čini geološki aktivnim. Pomicanje indijske ploče u azijsku ploču također čini ovu regiju seizmički aktivnom, što s vremena na vrijeme dovodi do zemljotresa.

Tokom poslednjeg ledenog doba, postojao je povezan ledeni tok glečera između Kangchenjunga na istoku i Nanga Parbata na zapadu.^[11][12] Na zapadu su se glečeri spojili sa mrežom ledenih tokova u Karakorumu, a na sjeveru su se spojili sa nekadašnjim tibetanskim ledom u unutrašnjosti. Na jugu, odlivni glečeri su završili ispod kote od 1.000–2.000 m.^[11][13] Dok trenutni dolinski glečeri Himalaja dosežu najviše 20 do 32 km u dužinu, nekoliko glavnih dolinskih glečera bilo je 60 do 112 km dugačko tokom ledenog doba.^[11] Snježna linija glečera (visina na kojoj su akumulacija i ablacija glečera uravnoteženi) bila je oko 1.400-1.660 m niža nego danas. Dakle, klima je bila najmanje 7,0 do 8,3 °C hladnija nego što je danas.^[14]

• Šerpe
• Shambhala

• The Digital Himalaya istraživački poduhvat na Cambridge i Yale
• The making of the Himalaya and major tectonic subdivisions
• Geologija Himalaja Arhivirano 16. 6. 2010. na Wayback Machine
• Rađanje Himalaja
• Neke bilješke o formiranju Himalaja Arhivirano 12. 6. 2010. na Wayback Machine
• Slike sa trekinga u Annapurni (film autora Ori Liber)
• Geologija nepalskih Himalaja
• South Asia's Troubled Waters Novinarski projekt u Pulitzer Center for Crisis Reporting

• Wester, Philippus; Mishra, Arabinda; Mukherji, Aditi; Shrestha, Arun Bhakta, ured. (2019), The Hindu Kush Himalya Assessment: Mountains, Climate Change, Sustainability and People, Springer Open, ICIMOD, HIMAP, ISBN 978-3-319-92287-4, LCCN 2018954855
• Zurick, David; Pacheco, Julsun (2006), Illustrated Atlas of the Himalayas, with Basanta Shrestha and Birendra Bajracharya, Lexington: University Press of Kentucky, ISBN 9780813123882, OCLC 1102237054

• Chakrabarti, B. K. (2016). Geology of the Himalayan Belt: Deformation, Metamorphism, Stratigraphy. Amsterdam and Boston: Elsevier. ISBN 978-0-12-802021-0.
• Davies, Geoffrey F. (2022). Stories from the Deep Earth: How Scientists Figured Out What Drives Tectonic Plates and Mountain Building. Cham, Switzerland: Springer Nature. doi:10.1007/978-3-030-91359-5. ISBN 978-3-030-91358-8. S2CID 245636487 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
• Frisch, Wolfgang; Meschede, Martin; Blakey, Ronald (2011). Plate Tectonics: Continental Drift and Mountain Building. Heidelberg: Springer. doi:10.1007/978-3-540-76504-2. ISBN 978-3-540-76503-5.

• Clift, Peter D.; Plumb, R. Alan (2008), The Asian Monsoon: Causes, History and Effects, Cambridge and New York: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-84799-5
• Barry, Roger E (2008), Mountain Weather and Climate (3rd izd.), Cambridge and New York: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-86295-0

• Bleie, Tone (2003), "Pilgrim Tourism in the Central Himalayas: The Case of Manakamana Temple in Gorkha, Nepal", Mountain Research and Development, International Mountain Society, 23 (2): 177–184, doi:10.1659/0276-4741(2003)023[0177:PTITCH]2.0.CO;2, S2CID 56120507
• Howard, Christopher A (2016), Mobile Lifeworlds: An Ethnography of Tourism and Pilgrimage in the Himalayas, New York: Routledge, doi:10.4324/9781315622026, ISBN 9780367877989
• Humbert-Droz, Blaise (2017), "Impacts of Tourism and Military Presence on Wetlands and Their Avifauna in the Himalayas", u Prins, Herbert H. T.; Namgail, Tsewang (ured.), Bird Migration across the Himalayas Wetland Functioning amidst Mountains and Glaciers, Foreword by H.H. The Dali Lama, Cambridge, UK: Cambridge University Press, str. 343–358, ISBN 978-1-107-11471-5
• Lim, Francis Khek Ghee (2007), "Hotels as sites of power: tourism, status, and politics in Nepal Himalaya", Journal of the Royal Anthropological Institute, New Series, Royal Anthropological Institute, 13 (3): 721–738, doi:10.1111/j.1467-9655.2007.00452.x
• Nyaupane, Gyan P.; Chhetri, Netra (2009), "Vulnerability to Climate Change of Nature-Based Tourism in the Nepalese Himalayas", Tourism Geographies, 11 (1): 95–119, doi:10.1080/14616680802643359, S2CID 55042146
• Nyaupane, Gyan P.; Timothy, Dallen J., ured. (2022), Tourism and Development in the Himalya: Social, Environmental, and Economic Forces, Routledge Cultural Heritage and Tourism Series, London and New York: Routledge, ISBN 9780367466275
• Pati, Vishwambhar Prasad (2020), Sustainable Tourism Development in the Himalya: Constraints and Prospects, Environmental Science and Engineering, Cham, Switzerland: Springer Nature, doi:10.1007/978-3-030-58854-0, ISBN 978-3-030-58853-3, S2CID 229256111
• Serenari, Christopher; Leung, Yu-Fai; Attarian, Aram; Franck, Chris (2012), "Understanding environmentally significant behavior among whitewater rafting and trekking guides in the Garhwal Himalaya, India", Journal of Sustainable Tourism, 20 (5): 757–772, doi:10.1080/09669582.2011.638383, S2CID 153859477

• Aitken, Bill, Footloose in the Himalaya, Delhi, Permanent Black, 2003. ISBN 81-7824-052-1.
• Berreman, Gerald Duane, Hindus of the Himalayas: Ethnography and Change, 2nd rev. ed., Delhi, Oxford University Press, 1997.
• Edmundson, Henry, Tales from the Himalaya, Vajra Books, Kathmandu, 2019. ISBN 978-9937-9330-3-2.
• Everest, the IMAX movie (1998). ISBN 0-7888-1493-1.
• Fisher, James F., Sherpas: Reflections on Change in Himalayan Nepal, 1990. Berkeley, University of California Press, 1990. ISBN 0-520-06941-2.
• Gansser, Augusto, Gruschke, Andreas, Olschak, Blanche C., Himalayas. Growing Mountains, Living Myths, Migrating Peoples, New York, Oxford: Facts On File, 1987. ISBN 0-8160-1994-0 and New Delhi: Bookwise, 1987.
• Gupta, Raj Kumar, Bibliography of the Himalayas, Gurgaon, Indian Documentation Service, 1981.
• Hunt, John, Ascent of Everest, London, Hodder & Stoughton, 1956. ISBN 0-89886-361-9.
• Isserman, Maurice and Weaver, Stewart, Fallen Giants: The History of Himalayan Mountaineering from the Age of Empire to the Age of Extremes. Yale University Press, 2008. ISBN 978-0-300-11501-7.
• Ives, Jack D. and Messerli, Bruno, The Himalayan Dilemma: Reconciling Development and Conservation. London / New York, Routledge, 1989. ISBN 0-415-01157-4.
• Lall, J.S. (ed.) in association with Moddie, A.D., The Himalaya, Aspects of Change. Delhi, Oxford University Press, 1981. ISBN 0-19-561254-X.
• Nandy, S.N., Dhyani, P.P. and Samal, P.K., Resource Information Database of the Indian Himalaya, Almora, GBPIHED, 2006.
• Swami Sundaranand, Himalaya: Through the Lens of a Sadhu. Published by Tapovan Kuti Prakashan (2001). ISBN 81-901326-0-1.
• Swami Tapovan Maharaj, Wanderings in the Himalayas, English Edition, Madras, Chinmaya Publication Trust, 1960. Translated by T.N. Kesava Pillai.
• Tilman, H. W., Mount Everest, 1938, Cambridge University Press, 1948.
• Turner, Bethan, et al. Seismicity of the Earth 1900–2010: Himalaya and Vicinity. Denver, United States Geological Survey, 2013.

Commons ima datoteke na temu: Himalaji

Šablon:Sister project links

• Istraživački projekat Digital Himalaya na Cambridgeu i Yaleu (arhivirano)* Geologija himalaja Arhivirano 16. 6. 2010. na Wayback Machine
• Nastanak Himalaja
• South Asia's Troubled Waters Novinarski projekat u Pulitzerovom centru za izvještavanje o krizama (arhivirano)
• Biological diversity in the Himalayas Enciklopedija Zemlje