Miroljub Mijatović
Miroljub Mijatović (Zenica, 13. maj 1974) bosanskohercegovački je pozorišni glumac, režiser, dramaturg, teatrolog[1] i pozorišni saradnik.
Biografija
[уреди | уреди извор]Rođen je 13. maja 1974.[2][3] u Zenici. U rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu. Potom je upisao Dramski studio pri BNP Zenica u klasi Žarka Mijatovića; nakon dvije godine primljen je za stalnog člana drame u BNP Zenica (1994). I prije ovoga je glumio na sceni, kao član Dječije scene NP Zenica (1984); bio je i član Dramskog studija (1993) i Glumačkog ansambla BNP Zenica.[4] Sarađivao je sa uticajnim režiserima i kao omladinac i kao profesionalac. Završio je Fakultet humanističkih nauka u Mostaru (odsjek Dramska umjetnost — gluma, u klasi prof. Tanje Miletić-Oručević).[4] Na ASU u Tuzli je diplomirao Teatrologiju i postao magistar. Januara 2020. diplomirao je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i postao univerzitetski specijalista dramske pedagogije nakon završenog postdiplomskog. Trenutno studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[5]
U periodu 1994—1995. radio je u UMCOR-u kao dramski pedagog. U periodu 1996—2002. bio je asistent na predmetu Gluma, Dramski studio BNP Zenica (izveo je oko 30 studenata). O pozorišnoj umjetnosti piše članke u Krijesnici, Brčanskoj riječi i Tmačaartu, a stručne radove u Didaktičkim putokazima. Ima preko 100 profesionalnih uloga, više od 40 puta je bio asistent režisera i samostalno režirao preko 30 omladinskih predstava (ističe se 2013. Srebrnom pahuljicom nagrađena Mali princ,[6] kao i višestruko nagrađivana Pozdravi nekog).[5]
Rukovodilac Dječije, omladinske i lutkarske scene u BNP Zenica bio je od kraja sezone 2004/05. do početka februara 2020. — kada je postao direktor BNP Zenica. Takođe je član Upravnog odbora Centra za dramski odgoj BiH (Mostar). Trinaest godina organizuje i realizuje Smotru predškolskog i školskog dramskog stvaralaštva, a deset godina Smotru dramskog stvaralaštva osoba sa teškoćama u razvoju. Autor je dvije pozorišne izložbe (Guliver i Meša Selimović), kao i monografije Začaravanje svijeta – 60 godina DOL scene i publikacije 15 godina dramskog studija Kakanj. Stvaralac je specijalnih predstava Reciklaža nije gnjavaža, Plavi krug i 122, urađenih u saradnji sa nevladinim organizacijama (udruženjima građana) i javnim ustanovama. Bio je učesnik „Radionice dramskih postupaka u nastavi”, Filozofski fakultet u Zenici (Zenica, 2016);[7] bio je i jedan od rukovodilaca stručne radionice procesne drame omladinskog pozorišnog kampa i festivala „Agon”, kamp „Ušće” (Trebinje, 2019).[8][9][10] Dobitnik je „Međunarodne godišnje nagrade za dramsko-pedagoški rad”, koju dodjeljuje Centar za dramski odgoj BiH (februar 2013).[5]
- Najznačajnije tumačene uloge[4]
- Mula Jusuf (Derviš i smrt M. Selimovića; režija: S. Stojanović)
- Kapelan (Kulin Ban Z. Topčića; režija: S. Stojanović)
- Slik (Prljave ruke Ž. P. Sartra; režija D. Mustafić)
- Patrik Šajber (Draga moja profesorice Lj. Razumovske; režija: Ž. Mijatović)
- Ževakin (Ženidba N. V. Gogolja; režija: I. Porović)
- Muž (Time Sharing 3.0 T. Radovića; režija: M. Foretić)
- Rešo (Prognanici H. Džafića; režija: L. Kaikčija)
- Udovica druga (Udovice S. Mrožeka; režija: A. Bakrač)
- Glumac (Do dna M. Gorkog; režija: T. Miletić-Oručević)
- Toma Dijaforus (Umišljeni bolesnik Ž. B. P. Molijera; režija: A. Bakrač)
- Zvijer (Ljepotica i zvijer Ž. Hubača; režija: P. Štrbac)
- On (Ludilo udvoje E. Joneskoa; režija: T. Miletić-Oručević)
- 4. (12 gnjevnih ljudi R. Rouza; režija: Nil Flekman)[11][12]
- više uloga (Ukulele jam A. Meškovića; režija: Dino Mustafić)[13][14]
- Popularne režirane predstave
- Dugonja, Trbonja i Vidonja[4]
- Hannah i Hanna[15]
- Ježeva kućica[16]
- Kamenje[17][18]
- Ko smo mi[19]
- Mali princ[5]
- Meso[20]
- Pazi, zebra![21][22]
- Pepeljuga[23]
- Pigvin[24]
- Pozdravi nekog[5]
- Prije nego dijete zaspi[25][26]
- Put do čarolije[24]
- Savršeni proizvod[27]
- Sveto S (asistent režije)[28]
- Šalabajka (sa Snežanom Marković)[4]
- Talas hladnog vremena[15][29]
- Uzmi malo sna u šaku[4]
- Zenički teletabisi[4]
- Žuti maslačak[30]
- Reciklaža nije gnjavaža[5]
- Plavi krug[5]
- 122[5]
Vidi još
[уреди | уреди извор]Reference
[уреди | уреди извор]- ^ „skolegijum.ba”. Arhivirano iz originala 6. 3. 2020. g. Pristupljeno 6. 3. 2020.
- ^ bnp.ba (dokument 1 za datum rođenja) Архивирано на сајту Wayback Machine (6. март 2020) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2020), str. 30 (link je za direktno preuzimanje PDF-a)
- ^ bnp.ba (dokument 2 za datum rođenja) Архивирано на сајту Wayback Machine (6. март 2020) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2020), str. 38 (link je za direktno preuzimanje PDF-a)
- ^ а б в г д ђ е Zvanična biografija (glumac) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2020) na sajtu BNP Zenica
- ^ а б в г д ђ е ж Zvanična biografija (direktor) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. mart 2020) na sajtu BNP Zenica
- ^ klix.ba
- ^ ff.unze.ba
- ^ trebinjedanas.com
- ^ trebinjelive.info
- ^ glassrpske.com
- ^ „zenicablog.com”. Arhivirano iz originala 28. 10. 2020. g. Pristupljeno 6. 3. 2020.
- ^ „kazaliste.hr”. Arhivirano iz originala 12. 8. 2020. g. Pristupljeno 6. 3. 2020.
- ^ „bnp.ba, Ukulele jam”. Arhivirano iz originala 6. 3. 2020. g. Pristupljeno 06. 03. 2020.
- ^ „zenit.ba”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2020. g. Pristupljeno 6. 3. 2020.
- ^ а б face.ba
- ^ faktor.ba
- ^ avaz.ba
- ^ „kaportal.ba”. Архивирано из оригинала 23. 01. 2020. г. Приступљено 06. 03. 2020.
- ^ rcsbh.org
- ^ op.bhrt.ba
- ^ „kaportal.ba”. Архивирано из оригинала 05. 08. 2016. г. Приступљено 06. 03. 2020.
- ^ ksckakanj.ba
- ^ infobiro.ba[мртва веза]
- ^ а б activezenica.org[мртва веза]
- ^ radiosarajevo.ba
- ^ visoko.co.ba
- ^ „fokus.ba”. Arhivirano iz originala 6. 12. 2019. g. Pristupljeno 6. 3. 2020.
- ^ „072info.com”. Arhivirano iz originala 21. 12. 2015. g. Pristupljeno 6. 3. 2020.
- ^ vijesti.ba[мртва веза]
- ^ udrimuski.ba
Literatura
[уреди | уреди извор]- „Bugojnokio u borbi protiv “šuškavaca”” (19. susret pozorišta / kazališta lutaka BiH, Bugojno 19.09 - 24.09. 2011.). 2011. str. 2, 4, 10. Arhivirano (PDF) iz originala 6. 3. 2020. g. Pristupljeno 7. 3. 2020.
