Fibrilin
fibrillin 1 | |
---|---|
![]() Kristalografija X-zrakama; Kristalografska struktura regije cbEGF9-hibrida 2-cbEGF10 ljudskog fibrilina 1.[1] | |
Identifikatori | |
Simbol | FBN1 |
Alt. simboli | FBN, MFS1, WMS |
Entrez | 2200 |
HUGO | 3603 |
OMIM | 134797 |
PDB | 2W86 |
RefSeq | NM_000138 |
UniProt | P35555 |
Ostali podaci | |
Lokus | Hromozom 15 q21.1 |
fibrillin 2 | |
---|---|
Identifikatori | |
Simbol | FBN2 |
Alt. simboli | CCA |
Entrez | 2201 |
HUGO | 3604 |
OMIM | 121050 |
RefSeq | NM_001999 |
UniProt | P35556 |
Ostali podaci | |
Lokus | Hromozom 5 q23-q31 |
fibrillin 3 | |
---|---|
Identifikatori | |
Simbol | FBN3 |
Entrez | 84467 |
HUGO | 18794 |
OMIM | 608529 |
RefSeq | NM_032447 |
UniProt | Q75N90 |
Ostali podaci | |
Lokus | Hromozom 19 p13 |
Fibrillin je glikoprotein, koji je ključni za formiranje elastičnih vlakana, nađen u vezivnom tkivu.[2] Fibrillin se luči u vanćelijski matriks iz fibroblasta i ugrađuje se u nerastvorljive milrofibrile, koji se javljaju kao skele za deponirani elastin.[3]
Klinički značaj
[уреди | уреди извор]Mutatacije u genima FBN1 i FBN2 vezane su sa Шаблон:SWL.[4]
Tipovi
[уреди | уреди извор]Fibrillin-1
[уреди | уреди извор]Fibrilin-1 je glavna komponenta mikrofibrila koja tvori list koji okružuje amorforasti elastin. Veruje se da su mikrofibrile građene od polimera fibrillina koji su povezani u nizu. Do danas, opisane su tri oblika ofibrilina. Protein fibriliny-1 izolirao je Engvall, 1986,[5] i mutacije u genu FBN1, koje su uzrok Marfanovog sindroma.[6][7] Ovaj protein nađen je kod ljudi, a njegov kodirajući gen nalazi se na hromosonu 15. Do danas je opisano više nego 1500 različitih mutacija odgovornog gena.[1][7]
Struktura
[уреди | уреди извор]Ne postoji potpuna, visokrezolucijska struktura fibrilina-1. Umesto toga, rekombinacijski su prouzvedeni kratki fragmenti,a njihova struktura je rešena putem kristalografije X-zracima ili pomoću NMR spektroskopije. Nedavni primer je struktura fibrilina-1 hibridnog 2 domena, u kontekstu bočnog vezanja kalcija domena epidermalnog faktora rasta, koja je određena pomoću kristalografija X-zraka, u rezoluciji od 1,8 Å.[1] Mikrofibrili koji se sastoje od fibrilinskih proteina koji su odgovorni za različite ćelijske interakcije u ljudskom telu.
Fibrilin-2
[уреди | уреди извор]Fibrilin-2 je izolirao Zhang, 1994.[8] i smatra se da ima ulogu u ranoj elastogenezi. Mutacije u genu fibrilina-2 su povezane sa Bealovim sindrom.
Fibrilin-3
[уреди | уреди извор]Mnogo prije opisan je fibrilin-3, a veruje se da se pretežno nalazi u mozgu.[9] Zajedno sa mozgom, fibrilina-3 je lokaliziran i u gonadnom i jajničkom polju miševa.
Fibrilin-4
[уреди | уреди извор]Fibrilin-4 je prvo opisan kod ribe zebra, sa sekvencom koja je slična onoj u fibrilinu-2.[10]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ а б в PDB: 2W86; Jensen SA, Iqbal S, Lowe ED, Redfield C, Handford PA (2009). „Structure and interdomain interactions of a hybrid domain: a disulphide-rich module of the fibrillin/LTBP superfamily of matrix proteins”. Structure. 17 (5): 759—68. PMC 2724076
. PMID 19446531. doi:10.1016/j.str.2009.03.014.
- ^ Kielty CM, Baldock C, Lee D, Rock MJ, Ashworth JL, Shuttleworth CA (2002). „Fibrillin: from microfibril assembly to biomechanical function”. Philos. Trans. R. Soc. Lond., B, Biol. Sci. 357 (1418): 207—17. PMC 1692929
. PMID 11911778. doi:10.1098/rstb.2001.1029.
- ^ Singh (2006). Textbook of human histology. Jaypee Brothers Publishers. стр. 64—. ISBN 978-81-8061-809-3. Архивирано из оригинала 17. 06. 2013. г. Приступљено 9. 12. 2010.
- ^ Buchan, J. G.; Alvarado, D. M.; Haller, G. E.; Cruchaga, C; Harms, M. B.; Zhang, T; Willing, M. C.; Grange, D. K.; Braverman, A. C.; Miller, N. H.; Morcuende, J. A.; Tang, N. L.; Lam, T. P.; Ng, B. K.; Cheng, J. C.; Dobbs, M. B.; Gurnett, C. A. (2014). „Rare variants in FBN1 and FBN2 are associated with severe adolescent idiopathic scoliosis”. Human Molecular Genetics. 23: 5271—5282. PMID 24833718. doi:10.1093/hmg/ddu224.
- ^ Sakai LY, Keene DR, Engvall E (1986). „Fibrillin, a new 350-kD glycoprotein, is a component of extracellular microfibrils”. J. Cell Biol. 103 (6 Pt 1): 2499—509. PMC 2114568
. PMID 3536967. doi:10.1083/jcb.103.6.2499.
- ^ Dietz HC; Guttmacher, Alan E.; Dietz, Harry C. (2010). „New therapeutic approaches to mendelian disorders”. N. Engl. J. Med. 363 (9): 852—63. PMID 20818846. doi:10.1056/NEJMra0907180.
- ^ а б von Kodolitsch Y (2015). „Perspectives on the revised Ghent criteria for the diagnosis of Marfan syndrome”. Application of Clinical Genetics. 8: 137—155. PMC 4476478
. PMID 26124674. doi:10.2147/TACG.S60472.
- ^ Zhang H, Apfelroth SD, Hu W, et al. (1994). „Structure and expression of fibrillin-2, a novel microfibrillar component preferentially located in elastic matrices”. J. Cell Biol. 124 (5): 855—63. PMC 2119952
. PMID 8120105. doi:10.1083/jcb.124.5.855.
- ^ Corson GM, Charbonneau NL, Keene DR, Sakai LY (2004). „Differential expression of fibrillin-3 adds to microfibril variety in human and avian, but not rodent, connective tissues”. Genomics. 83 (3): 461—72. PMID 14962672. doi:10.1016/j.ygeno.2003.08.023.
- ^ Gansner JM, Madsen EC, Mecham RP, Gitlin JD (2008). „Essential role for fibrillin-2 in zebrafish notochord and vascular morphogenesis”. Dev. Dyn. 237 (10): 2844—61. PMC 3081706
. PMID 18816837. doi:10.1002/dvdy.21705.