Wichmann Mlađi

Wichmann II Mlađi (također navođen kao Wigmann ili Wichman) (cca. 930 - 22. septembar 967) bio je saksonski plemić iz Kuće Billung. Bio je sin grofa Wichmanna Starijeg i njegove sestre Frederune,^[1] najvjerojatnije sestre kraljice Matilde, a samim time i rođak njemačkog kralja, odnosno svetog rimskog cara Otona Velikog. Usprkos toga je ostao upamćen kao zagriženi neprijatelj Otonijanske dinastije.

Iako mu je otac 944. organizirao pobunu protiv Otona, odgojen je na Otonovom dvoru gdje se sprijateljio sa Liudolfom od Švapske. Sudjelovao je u njegovom ustanku 953. kada je zarobljen. Pušten je godinu dana kasnije. Međutim, već 955. je digao novi ustanak zajedno s bratom Egbertom Jednookim te s njim došao u Liubice (današnji Lübeck), u zemlju slavenskih Bodrića čijeg je kneza Nakoa nagovore da pokrenu rat protiv Otona. To je dovelo do bitke kod Recknitza u kojoj su Bodrići poraženi, a Wichmann prisiljen bježati na zapad, gdje je konačno pronašao utočište na dvoru francuskog vojvode Huga Velikog. Nakon Hugove smrti je prisiljen vratiti se u Njemačku gdje je od Otona ponovno dobio pomilovanje.

Međutim, vrlo brzo se opet odmetnuo, odnosno pobjegao na teritoriju slavenskih Ljutića. Odatle je na čelu razbojnika uspio poraziti poljskog kneza Mješka I. Godine 967. su ga kod Wolina zajedno porazili Mješko i češki knez Boleslav I pri čemu je poginuo. Oton mu je zemlju konfiscirao i dao Crkvi.

• Reuter, Timothy. Germany in the Early Middle Ages 800–1056. New York: Longman, 1991.
• Bernhardt, John W. Itinerant Kingship and Royal Monasteries in Early Medieval Germany, c. 936–1075. Cambridge: Cambridge University Press, 1993.