Vrbas (rijeka)
| Vrbas | |
|---|---|
 Kanjon Vrbasa | |
| Lokacija | |
| Države |  Bosna i Hercegovina |
| Gradovi | Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce, Banja Luka, Laktaši, Srbac, Gradiška |
| Hidrografija | |
| Izvor – aps. visina | Zec planina 1715 m |
| Ušće | Sava |
| Dužina | 250 km |
| Pritoke | Pliva, Ugar, Crna rijeka, Vrbanja, Bistrica |
| Hidrologija | |
| Protok – srednji | 114 m³/s |
| Sliv – površina | Crnomorski 6.273 km² |
| Transport | |
| Plovnost | Nije plovna |
Vrbas rijeka i pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, dugačka oko 250 km, s površinom sliva oko 5.900 km². Nastaje od dva vrela na Zec-Planini (ogranak Vranice). Rijeka Vrbas usjeca kompozitnu dolinu, prolazeći kroz Skopljansku kotlinu, Vinacku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tjesno, Banjolučko polje, a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje.[1] Na obalama Vrbasa ili u njegovoj blizini nalaze se Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce i Banja Luka.
Uz mnoge potoke, veće desne pritoke Vrbasa su Kruščica, Bistrica, Ričica, Bojački, Odžački, Goruški i Vileški potok, te Vitina, Rovanjski potok, Drvetinska rijeka, Ćehajića rijeka, Volušnica, Oboračka rijeka, Barački, Sandžački i Babin potok, Goduša, Sokolinski potok, Bila voda, Rika, Lučina Komatinski potok, Ugar, Svrakava Vrbanja, Brusina, Turjanica, Crkvena, Gumjera, Velika rijeka, Resovac, Savica i Povelić , a lijeve: Trnovača, Barski potok. Mrkodo, Cipala, Bunta, Duboka, Lubovo, Prusačka rijeka, Semešnica, Podvode, Dihanjski potok, Kračec, Rasadnički potok, Hornjak, Glasinac, Šedinac, Pliva, Crna rijeka, Krupa, Rekavica, Ruišnjak, Suturlija, Crkvena, Rudnička rijeka, Ivaštanka, Bukovica, Mehovljanska rijeka i Osorna.
Sliv rijeke Vrbas smješten je u nekoliko različitih geotektonskih jedinica Dinarida, koje se razlikuju po svom sastavu, strukturi i genezi. Kao najznačajnije mogu se izdvojiti sljedeće:
- Tipični nekarstni (silikatni) tereni: tektonski blok Srenjebosanskog škriljavog gorja (područje planina Vranica i Zec), Ofiolitna navlaka (planine Uzlomac, Borja i Kozara), Savsko-Vardarska navlaka,
- Tipični karstni tereni: navlaka Visokog krša (karbonatna platforma Dinarida), navlaka Bosanskog fliša,
- Karbonatno-silikatni tereni: navlaka Raduša-Stožer-Plazenica-Ljuša. U okviru ovih geotektonskih jedinica izdvojaju su slatkovodne neogenske naslage sa ugljem, marinski neogenski sedimenti panonskog basena (sliv Vrbasa sjeverno od Banja Luke) i kvartarni sedimenti.
Dolina Vrbasa je u gornjem i srednjem toku okružena visokim planinama. U donjem toku dolina ima ravničarski karakter i pripada niskoj Peripanonskoj oblasti. Ova otvorenost prema Panonskoj niziji na sjeveru kao i slabiji uticaj Jadranskog mora na jugu uslovljavaju da u u nižim predjelima sliva preovladava umjerenokontinentalna klima, dok se brdsko-planinski predjeli karakterišu subplaninskom i planinskom klimom.
Prosječne godišnje temperature vazduha najviše zavise od nadmorske visine i morfoloških odlika terena. U slivu Vrbasa one iznose od 10,8°C do 9,4°C na području koje karakteriše umjerenokontinentalna klima, odnosno u od 9°C do 6°C u predjelima koji pripadaju subplaninskoj i planinskoj klimi.
Na rijeci je izgrađeno nekoliko značajnijih hidrocentrala: Jajce I, Jajce II, Bočac.[2]
Kanjon Vrbasa pogodan je za razvoj, sportsko-rekreativnog, ribolovnog, naučnog, nautičkog i avanturističkog turizma. Upravo u ovom kanjonu bice održano Svjetsko prvenstvo u raftingu. Posebnu atrakciju Vrbasa predstavljaju sportovi na vodi za koje ova rijeka pruža izvanredne uslove. Vrbas je domaćin mnogim takmičenjima na svjetskom i evropskom nivou u raftingu, kajak-kanuu i mušičarenju. Zaštitni znak ove rijeke je čamac dajak koji je dobio ime po motki koja služi za guranje čamca.[3]
