Srpanjske žrtve

Srpanjske žrtve je naziv za žrtve pokolja koji se zbio 29. 7. 1845. godine u Zagrebu prilikom protumađaronskih prosvjeda.

Na pripremama skupštine zagrebačke županije 1845. godine krivotvoreni su potpisi, kako bi bilo više mađarona a manje narodnjaka. Kraljevom naredbom popis plemića za skupštinu napravljen je prema onim iz 1835. godine, što je također išlo na ruku mađaronima. Skupština je počela s radom 28. 7., dan kasnije, 29. 7. 1845. na Trgu svetog Marka u Zagrebu oko 19 sati oficir je ranio Mirka Bogovića, potom su vojnici zapucali na zapovijed pukovnika.^[1] Poginulo je 10 (15) ljudi te ranjeno tridesetak ljudi. Prvi hitac ispaljen je iz kuće mađaronskog odvjetnika Tadije Ferića koja se nalazila na kutu Trga svetog Marka i Mletačke ulice.

Na pogrebu srpanjskih žrtava se okupilo mnoštvo naroda te su demonstrirali odlučnost u borbi protiv mađarskog hegemonizma u Hrvatskoj. Žrtve su pokopane na Jurjevskom groblju, a potom premještene na Mirogoj.