Sami Frashëri
Sami Frašeri (alb. Sami bey Frashëri, tur. Semseddin Sami; Frašer, 1. jun 1850. — Istanbul, 18. jun 1904.) je bio filolog, dramski pisac, književnik i autor rečnika[1].
| Sami Frashëri | |
|---|---|
.jpg) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1. 6. 1850. Frašer (Rumelija, Osmansko carstvo) |
| Smrt | 18. 6. 1904. (dob: 54) Istanbul (Osmansko carstvo) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pisac i filozof |
Rođen je u brdskom selu Frašer, danas na krajnjem jugo–istoku Albanije a tada se nalazilo u Janjinskom ajaletu u sustavu pokrajine Rumelije u Osmanskom carstvu. Potiče iz porodice osmanskih vlastelina (vidi : porodica Frashëri). Otac mu je bio Halid-beg Frašeri (1797–1859) a majka Emina iz Korče, koja je bila potomak sultana Bajazita II, Mehmeda Fatiha i Imrahor Ilijas-bega (1408–1511). Osnovno obrazovanje je stekao u rodnom Frašeru, gdje je uzimao privatne časove kod Kalkandelenli Mahmud efendije. Dok je još bio dete umrli su mu i otac (1859) i majka (1861).[1] Nakon smrti roditelja, Sami je se sa svojom braćom preselio u Janjinu[1] u kojoj je za sedam godina završio osmogodišnju Zosimaja školu na grčkom jeziku. U Zosimaja školi Sami je naučio grčki, talijanski i francuski jezik. Pohađao je i privatne časove arapskog i persijskog jezika.
Samijeva karijera je se razvila za vrijeme sultanata Abdulhamida II. (1876–1909). Posle završene Zosimaja škole, bio je jedno vrijeme časnik u upravi Janjinskog ajaleta (1871)[2], potom je odselio je u Istanbul (1871/1872) gdje je surađivao sa Naimom. Naim je međutim obolio od sušice i vratio se u Frašer, Sami je ostao u Istanbulu i u novembru 1872. je osnovao časopis Hadîka (Vrt) zajedno sa Namik Kemalom, Ebüzziyom Tevfikom i drugim intelektualcima. U to vrijeme je se pridružio krugu Mladih Osmanlija. 1872. je objavio na turskom jeziku roman Ta'aşşûk-ı Tal'at ve Fitnât[3], prvi turski roman i djelo koje je imalo dosta uspjeha u svoje vrijeme, pa će postati uzorak i za druge romanopisce. U maju 1873. je postao urednik Hadîke. Istovremeno je prevodio sa francuskog jezika[1]. 1874. je napisao dramsko djelo Besâ yâhut Âhde Vefâ[4]. Premijera ovog zanimljivog djela je se odigrala u Istanbulu 6. aprila 1874.[4] U junu 1874. otputovao je u Tripoli gdje je tijekom devet mjeseci uređivao vilajetski list Tarabulus, pak razlog njegovog odlaska u Libiju nije posve jasan[2].
U godinama 1877–1881 surađivao je u Albanskom narodnom pokretu uz brata Abdulu, sudjelući u Komitetu za zaštitu prava albanskog naroda, u Prizrenskoj ligi i u Albanskom komitetu u Janjini.
U poznim godinama je živio u Istanbulu gdje je pisao za razne listove. Neki su njegovi članci zabranjivani pa čak ga je sultan Abdul Hamida II osuđivao na kućni pritvor[1]. U tim godinama je se posvetio svom filološkom radu. Umro je nakon duge bolesti 1904. godine u svojoj kući u istanbulskoj četvrti Erenköy (Kadıköy).
Oženio je Eminu i imali su sina Alija Sami Yena (1886 – 1951), koji je bio nogometaš, te osnivač i predsjednik nogometnog odjela Galatasaraya, što će kasnije postati najuspješniji nogomenti klub u Turskoj.
Frašerijeva djela se uglavnom odnose na problematku jezika[1]. Sami je bio najtalentiraniji od braće Frašeri[2]. Napisao je više kvalitetnih dramskih djela, na turskom naravno, a Besa (1874) je također bitna, naročito zbog teme, za razvoj prvog albanskog kazališta.
Njegov Talat i Fitnat (1872) je prvi moderni roman u Turskoj književnosti, mada još uvijek prati uobičajene strukture ljubavng romana u 19. stoljeću. Istovremeno, to neki smatraju jednim od prvih romana u Albanskoj književnosti.
Bio je vrstan jezikoslovac, prevodilac i učenjak, možda najvažniji turski leksikograf svoga vremena[2]. Vrlo važan – i veoma obiman – je njegov rad na polju lingvistike, jer je Sami Frashëri zaista jedan od glavnih reformatora suvremenog turskog jezika : reforma abecede, gramatika po modernoj metodologiji, pravopis, prvi moderni rječnik, enciklopedija. S njime se priprema cezura između turskog jezika osmanliske ere i suvremenog turskog jezika u Ataturkovoj republici. Mislio je da su Turci čitava skupina naroda koja je govorila turski[1] a da je turskom jeziku bila nužna reforma. Nastojao je za jezičnim purizmom.
Mnogo je pisao za novine i časopise. Bio je istanbulski intelektualac i kozmopolit, politički aktivan u modernističkoj struji (Mlade Osmanlije) koja je tekla kroz tursko društvo pri kraju 19. stoljeća. S druge strane imao je itekako bitnu ulogu u pokretu Rilindja Kombëtare odnosno u Albanskom narodnom preporodu, u kojem ga neki smatrao jednim od glavnih ideologa[2].
- tur. Taaşşuk-ı Talat ve Fitnat (Ljubav Talata i Fitnete; roman, 1872)
- tur. Besâ yâhut Âhde Vefâ (Besa ili Časna riječ; dramsko djelo, 1874)
- tur. Seydi Yahya (dramsko djelo, 1875)
- tur. Gâve (dramsko djelo, 1876)
- tur. Kamûs-ı Fransevî (francusko–turski rječnik, 1882–1905)
- tur. Usûl-ü Tenkîd ve Tertîb (pravopis turskog jezika, 1886)
- tur. Kamûs-ül Â'lâm (enciklopedija, 6 toma, 1889–1898)
- tur. Nev-usûl Sarf-ı Türkî (gramatika suvremenog turskog jezika, 1891)
- tur. Yeñi Usûl-ü Elifbâ-yı Türkî (turski alfabetski sustav, 1898)
- tur. Kamusi Turki (turski rječnik, 1901)
- tur. Usûl-ü Cedîd-i Kavâ'id-i 'Arabiyye (metodologija učenja arapskog jezika, 1910)
- tur. Tatbîkât-ı 'Arabiyye (vježbe arapskog jezika, 1911)
- tur. Mezalim-i Endülûs (dramsko djelo, neobjavljeno)
- tur. Vicdân (dramsko djelo, neobjavljeno)
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Redžep, Škrijelj. „Rožaje u KÂMÛSU'L-AL'ÂM-u Šemsettina Samija” (html). Arhivirano iz originala na datum 2010-10-02. Pristupljeno 23. jul 2010.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 (de) Elsie, Robert (2001). „Die Drei Frashëri–Brüder”. Staatliches Museum für Völkerkunde, München. Pristupljeno 08. 06. 2021. str. 147–152.
- ↑ tur. Ta'aşşûk-ı Tal'at ve Fitnât; alb. Dashuria e Talatit me Fitneten; sh. Ljubav između Talata i Fitnate
- ↑ 4,0 4,1 „Robert Elsie, Albanian Theatre”. Pristupljeno 08. 06. 2021.
