Paflagonija

Paflagonija (antgrč. Παφλαγονία [Paphlagonía, moderno Paflagonía]) je bila antička regija u sjevernoj Anatoliji^[1]; protezala se uz obalu Crnog mora između Bitinije na zapadu i Ponta na istoku, odnosno sjeverno of Frigije. Prema Strabonu, rijeka Bartin činila je zapadnu, a Kizil istočnu granicu regije.

Paflagonija nikada nije imala značajniju ulogu kroz historiju, no bila je naseljena jednim od najstarijih anatolijskih naroda^[2]. U doba vladavine Hetita, regija je bila naseljena narodom Kaška čije etničke veze sa Paflagonijcima nisu poznate, no čini se kako su bili u srodstvu sa Kapadocijcima koji su pripadali anatolijskoj grani indoevropskih naroda. Paflagonija se spominje u Herodotovim djelima, u kontekstu osvajanja lidijskog kralja Kreza koji ju je priključio svom kraljevstvu, te kako su njeni stanovnici 480. pne. sudjelovali u Kserksovoj vojsci u pohodu protiv Atene. Paflagonija je priključena Perzijskoj Monarhiji još u doba Kira Velikog koji je porazio Kreza, kralja Lidije^[1]. Ksenofont spominje kako je regijom vladao domaći princ bez ikakvog vanjskog utjecaja okolnih satrapa, a to se pripisuje izoliranosti regije koja je okružena planinama i u koju vode nepristupačni putevi. Paflagonijom su kasnije vladali Makedonci pod Aleksandrom i Rimljani^[1], nakon čega područje gubi ime Paflagonija u političkom smislu.

Paflagonija na Wikimedijinoj ostavi

• Paflagonija (Karalahana.com) Arhivirano 2006-11-01 na Wayback Machine-u
• John Anthony Cramer: Geografski i povijesni opis Male AzijeA Geographical and Historical Description of Asia Minor
• Paflagonija (enciklopedija Britannica)