Ottone Orseolo

Ottone Orseolo (Oton, ponekad navođen i kao Urseolo; o. 992 - 1032) bio je dužd Venecije od 1008. do 1032. Rodio se kao treći sin dužda Pietra II Orseola. Ime je dobio po rimsko-njemačkom caru Otonu III koji je bio očev saveznik i zaštitnik Venecije. Njegov stariji brat Giovanni Orseolo je bio prvi mletački dux Dalmatiae, te se smatrao najizglednijim nasljednikom Pietra II. Međutim, Giovanni je 1006. iznenada umro od kuge, te je Ottone postao dužd poslije Pietrovog povlačenja 1008. godine. Tada je imao 16 godina, postavši najmlađi dužd u venecijanskoj historiji. Vladavinu su mu obilježili skandali uglavnom vezani uz nepotizam i nastojanje da visoke crkvene položaje napuni svojom rodbinom, uključujući Orsa koga je 1017. imenovao patrijarhom Gradoa. Zbog toga je došao u sukob sa patrijarhom Poppom od Akvileje, a nakratko su 1022. i njega i Orsa građani protjerali u Istru. Odatle su se obojica vratili 1023. godine, a papa Ivan XIX sljedeće godine presudio u njihovu korist. Međutim, godine 1026. je došlo do ustanka u kome je Ottone Orseolo svrgnut; novim je duždem postao Pietro Barbolano. Ottone je utočište našao u Carigradu kod bizantskog cara Konstantina VIII, koji je, slično kao i rimsko-njemački car Konrad II iskoristio Ottoneovo svrgavanje kao povod da Mlečane kazni oduzimanjem ranijih trgovačkih povlastica. Kada su 1032. Mlečani svrgnuli Barbolana, njegov brat Vitale je došao u Carigrad pozvati ga da se vrati; Ottone je, tada, bio na samrti. Novi je dužd postao Domenico Flabanico.

Ottone je bio oženjen za kćer mađarskog kralja Geze. Njegov sin Pietro je kasnije stupio na mađarsko prijestolje.