Olecko
Olecko
| |
---|---|
Panorama grada | |
Koordinate: 54°2′N 22°30′E / 54.033°N 22.500°E | |
Država | Poljska |
Vojvodstvo | Varminsko-mazursko |
Povjat | Olecko |
Gradska prava | 1560.[1] |
Vlast | |
- gradonačelnik | Karol Sobczak |
Površina | |
- Ukupna | 11.54 km²[2] |
Visina | 130 |
Stanovništvo (2020.) | |
- Grad | 16,422[2] |
- Gustoća | 1,423 stan. / km²[2] |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 19-400[2] |
Pozivni broj | +48 87 |
Karta | |
Olecko (njemački: Marggrabowa i Oletzko do 1928. a odtad Treuburg do 1945.) je grad od 16,422 stanovnika[2] na sjeveroistoku Poljske u Varminsko-mazurskom vojvodstvu.
Olecko leži u Mazuriji, duž zapadne obale protočnog jezera Rijeke Lege - Oleckie Wielkie[1], udaljen tridesetak km sjeverno od grada Ełka.
Prvi put je dokumentiran u 14. vijeku kao selo Teutonskog viteškog reda.[1] Pod imenom Marggrabowa - 1560. dobio je gradska prava.[1] Kao dio Pruskog vojvodstva, dijelio je sa njim svoju političku sudbinu sve do 20. vijeka, iako su većina njegovih stanovnika bili Poljaci.[1] Zbog tog su mazurijski svećenici 1836. organizirali sinod, na kom je zaključeno da se poljski jezik vrati u škole. Krajem 19. i početkom 20. vijeka grad se počeo je industrijski razvijati.[1] Za Drugog svjetskog rata od 1940.- 44. u Marggrabowu je djelovao logor za sovjetske i francuske ratne zarobljenike.[1]
Tek od 1945. se Olecko našao unutar granica Poljske.[1]
Od kraja 19. vijeka pa sve do 1975. bio je lokalni administrativni centar, nakon pauze od 24 godina ta funkcija mu je vraćena 1999.[1]
Današnji Olecko je grad prehrambene, drvne i industrije građevinskih materijala. Pored tog poznat je po brodogradilištu za manje hahte.[1]
Olecko ima ugovore o partnerstvu sa slijedećim gradovima;[3]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 „Olecko” (poljski). Encyklopedia PWN. Pristupljeno 23.04. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Poland: Warminskomazurskie” (engleski). City population. Pristupljeno 23.04. 2021.
- ↑ „International cooperation of Olecko case study” (engleski). Stanisław Faliński. Pristupljeno 23.04. 2021.