Nektaneb II

Prethodi: Teos	Faraon Egipta 30. dinastija	Slijedi: Artakserks III
Nektaneb II
Nahtoreb
Vladavina	360–343. pne.
Nomen	Nakhthhorheb Snažan je njegov Gospodar, voljen od Hatora Hathor[1]

Nektanebo II (vladao 360 - 343. pne.,), također poznat po imenu Nakhthoreb, bio je treći i posljednji kralj Tridesete dinastije Egipta, odnosno posljednji domaći vladar Egipta u antičko doba.

Nektaneb je bio sin Tjahapimua, odnosno nećak faraona Teosa. Prema nekim izvorima, Tjahapimu je bio stariji Teosov brat, koji nije dobio prijestolje, dano svom mlađem bratu. Godine 362. pne. Teos je pokrenuo veliki pohod na Perzijsko Carstvo, ostavivši Tjahapimua kao guvernera u Egiptu. Mladi Nektaneb je bio jedan od komandanata u Teosovoj vojsci, čiji su glavni dio bili grčki najamnici na čelu sa spartanskim kraljem Agesilajom II i atenskim admiralom Habrijom.

Pohod je ispočetka imao uspjeha, ali je u samom Egiptu tinjalo veliko nezadovoljstvo zbog visokih poreza prikupljenih za financiranje vojske. Tjahapimu je to iskoristio kako bi podigao pobunu, a njoj se kasnije priključio i Nektaneb, koga je Tjahapimu obećao proglasiti kraljem. Spartanski kralj Agesilaj je tada, za razliku od Habrije, odlučio stati na stranu pobunjenika. Teos je, shvativši da nema podršku, pobjegao Perzijancima koji će mu dati utočište. Mladi kralj je obustavio pohod te se vratio u Egipat gdje je uz Agesilajevu pomoć brzo ugušio pobunu još jednog pretendenta na prijestolje u Mendesu.

Nektanebova vladavina je bila relativno stabilna, ali i obilježena stalnom prijetnjom perzijske invazije, s obzirom da se Ahemenidi nikada nisu pomirili s gubitkom Egipta, koga su smatrali odmetnutom satrapijom. Nektaneb je, stoga nastavio politiku svog djeda Nektaneba I te sprovodio upravne reforme, kovao novce i angažirao grčke najamnike za obranu zemlje.

Godine 351. pne. je pokrenuta velika perzijska invazija, ali je ona doživjela katastrofalan poraz. Četiri godine kasnije, perzijski kralj Artakserks III je u Babilonu skupio ogromnu vojsku, na što je Nektnaeb reagirao potakavši pobunu u feničanskom gradu Sidonu gdje se nalazilo gro perzijske flote. Nektaneb je potom pobunjenicima poslao svog najamničkog generala Mentora sa Rodosa te su istjerali Perzijance, na što se pobuni priključio Cipar, a nešto kasnije i Judeja i Samarija. Tako je Nektaneb nakon više vijekova uspio pod egipatsku vlast dovesti teritorije kojima je nekada dominiralo Novo egipatsko kraljevstvo na vrhuncu svoje moći.

To je dostignuće bilo kratkog vijeka. Artakserksova vojska je nakon tri godine žestokih borbi uspjela vratiti perzijsku vlast nad Levantom, a feničanske pobunjenike na moru je suzbila novosagrađena flota iz Karije. Kada se Sidon 345. pne. predao, Mentor sa Rodosa je odlučio prijeći na Artakserksovu stranu. Pošto je 344. pne. na predaju natjeran i Cipar, Artakserks je krenuo u konačni obračun s Egiptom, te je njegova vojska došla pred Peluzij krajem 343. pne.

Kada se predao Peluzij, otvoren je put perzijskoj floti u Nil, a nakon niza predaja utvrđenih gradova, Nektaneb se odlučio povući u Memfis gdje je mislio pružiti odlučan otpor. To je povlačenje, pak, izazvalo potpunu demooralizaciju među njegovim vojnicima, pa je Nektaneb pobjegao u Nubiju gdje je najvjerojatnije pronašap utočište kod kušitskih kraljeva. Poslije Artakserksovog povratka u Perziju, Nektnaeb je nakratko ponovno uspostavio svoju vlast u dijelovima Gornjeg Egipta, ali su Perzijanci brzo skršili taj pokušaj. Nektaneb je nedugo poslije toga umro u egzilu, ostavši upamćen kao posljednji domaći egipatski vladar u historiji sve do 20. vijeka.

Nektaneb je iza sebe ostavio brojne spomenike, ali i neiskorišteni granitni sarkofag koji se danas čuva u Britanskom muzeju.

Egipćani se nisu htjeli pomiriti s gubitkom svog kralja, te su se u prvim godinama perzijske vlasti proširile legende o tome da će se on ili netko od njegovih nasljednika vratiti i osloboditi Egipat. Kada je pak u Egipat došao Aleksandar Veliki, on je među svojim novim podanicima proglašen Nektanebovim sinom, napravljenim prilikom tajne posjete makedonskom dvoru. Ta je legenda kasnije postala dio znamenitog srednjovjekovnog romana Aleksandrida.

Nektaneb II na Wikimedijinoj ostavi

• Nectanebo II
• Livius.org: Nectanebo II Arhivirano 2014-06-07 na Wayback Machine-u