Miljacka
| Miljacka | |
|---|---|
 Miljacka protiče kroz Sarajevo | |
| Lokacija | |
| Države |  Bosna i Hercegovina |
| Gradovi | Sarajevo |
| Hidrografija | |
| Izvor – aps. visina | Pale i Kadino selo 1010 i 1135 m |
| Ušće | Bosna |
| Dužina | 35,9 km |
| Pritoke | Lapišnica, Mošćanica |
| Hidrologija | |
| Sliv | crnomorski |
| Transport | |
| Plovnost | no |
Miljacka je rijeka u središnjoj Bosni i Hercegovini, a najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo. Nema svoj izvor jer nastaje spajanjem Paljanske Miljacke duge 12,9 km i Mokranjske Miljacke duge 20,5 km, u maloj dolini poznatoj kao Sastavci. Miljacka je duga 35,9 km.[1]
Paljanska Miljacka izvire na nadmorskoj visini od 1010 m, par kilometara od Pala, lokalitet Begovina.
Mokranjska Miljacka (20,5 km) izvire u Kadinom Selu (nadmorska visina 1135 m) iz Pećine Mokranjske Miljacke.
Nekoliko kilometera istočno od Sarajeva u selu Dovlići, ove dvije rijeke se spajaju u Miljacku.
Područje kojim protječe Miljacka je Dinarsko, skoro neprohodna klisura, djelimično i kanjon, krečnjakkog karaktera, s brojnim kraškim fenomenima. Na prilično neprohodnim mjestima se nalaze okomite litice koje se spuštaju do samoga korita rijeke. Od Sarajeva do ušća, Miljacka se probija kroz naslage miocenskih glinaca, te pred samim ušćem kroz fluvisolne nanose.
Nakon Sastavaka, kod Kozije ćuprije – prvoga kamenoga mosta iz perioda osmanske vladavine, Miljacka prima potok Lapišnicu kao desnu pritoku, a koji dotječe s jugoistočnih padina Crepoljskoga.
Kroz Sarajevo, do ušća u Bosnu Miljacka predstavlja mirnu rijeku, reguliranu i svedenu u betonu. U tom dijelu toka u Miljacku se ulijeva niz manjih vodenih tokova:
- Moščanica, koja s padina Crepoljskoga donosi vodu
- Bistrički potok, koji je skoro cijelim svojim tokom zatvoren i kanaliziran, a koji izvire na Trebeviću.
- Sedrenički potok,
- Kevrin potok kao desna pritoka koji se ulijeva kod glavne Pošte.
- Koševski potok se ulijeva na Skenderiji kao desna pritoka, koji do Pionirske doline nosi ime Nahorevski potok, a potom Koševski, i dovodi vodu s Nahorevskih brda. Danas je pokriven, dok je do kraja 50-ih godina prošloga stoljeća tekao jednim dijelom današnje prometnice u Alipašinoj ulici.
- Velešićki potok, takođe izgubljen u betonu i cijevima, ulijeva se kod Zemaljskoga muzeja.
- Buća potok, sa ušćem na Čengić vili
- Boljakov potok, ulijeva se nešto niže.
Dalje Miljacka teče na zapad, prema rijeci Bosni u koju se uliva kod Butila, na nadmorskoj visini 490 m.
| Bentbaša Miljacka | |
|---|---|
 Brana na Miljacki na Bentbaši | |
| Najbliži grad | Sarajevo |
| Koordinate | 43°49′07″N 18°27′36″E / 43.81861°N 18.46000°E |
| Površina | 1,60 km² (1 mi² ) |
| Osnivanje | 2017.[2] |
| Upravitelj | Kanton Sarajevo |
Bentbaša je dio Sarajeva uz tok rijeke Miljacke. Proglašena je 2017. god za zaštićeno podruje IUCN-ove kategorije V - zaštićeni pejzaž (kopneni pejzaž).
Od drveća uz rijeku, pored johe i vrbe, raste javore, Lipa, grab, jasen, divlja trešnja, a ima i rijetkih vrsta drveća poput tise i javora gluhaća na izlasku iz kanjona.
Riječna fauna je u prošlosti bila vrlo brojna dok je današnja brojnost prilično narušena. Od ribljih vrsta u donjem toku prisutan je kljena koji je adaptiran na veliko zagađenje vode. Salmonidne vrste, pastrmka, nalazi se u gornjem toku.
Najupadljiviji predstavnici faune ptica su sokolovke koje se gnijezde na liticama i velikom drveću duž rijeke. Danas se i močvarice javljaju u velikom broju, patke i čaplje u donjem dijelu vodotoka, koje su se već udomaćile tako da ih ima u dijelu rijeke koja protječe samim gradom.[1]
Na Miljacki se nalazi više desetina mostova među kojima su najpoznatiji:
- Kozija ćuprija
- Šeher-Ćehajina ćuprija
- Careva ćuprija
- Latinska ćuprija (Principov most)
- Ćumurija most
- Drvenija most
- Čobanija most
- Ajfelov most
- Most Suade i Olge (Vrbanja most)
- Bosmalov most
-
Miljacka između Careve ćuprije i Latinske ćuprije -
Miljacka između Čobanije i Skenderije -
Miljacka noću
- ↑ 1,0 1,1 „Dalibor Ballian: Glavna rijeka glavnog grada”. www.svjetlorijeci.ba, 2021.. Pristupljeno 23.02. 2024.
- ↑ „Zakon o proglašenju Bentbaše zaštićenim pejzažom”. Službene novine Kantona Sarajevo, broj 31, 10.08.2017.. Arhivirano iz originala na datum 2021-10-18. Pristupljeno 23.09. 2021.
