MPLA

Narodni pokret za oslobođenje Angole Movimento Popular de Libertação de Angola
Predsjednik	José Eduardo dos Santos
Osnivač	Agostinho Neto Viriato da Cruz
Osnivanje	10. prosinca 1956.
Sjedište	Luanda, Angola
Podmladak	Mladež MPLA
Ideologija	socijaldemokracija
Politička pozicija	lijevi centar
Međunarodna afilijacija	Progresivni savez Socijalistička internacionala
Službene boje
Narodna skupština	150 / 220
Stranačka zastava

Narodni pokret za oslobođenje Angole (portugalski: Movimento Popular de Libertação de Angola), jedno vrijeme znan kao Narodni pokret za oslobođenje Angole – Partija rada (portugalski: Movimento Popular de Libertação de Angola – Partido do Trabalho) je politička stranka koja je na vlasti u Angoli još od sticanja nezavisnosti 1975. godine. Članovi MPLA borili su se protiv portugalske kolonijalne vojske u Angolskom ratu za nezavisnost (1961—1975), a poslije toga su postigli pobjedu i protiv pokreta UNITA i FNLA u Angolskom građanskom ratu (1975—2002).

Angolska komunistička partija (PCA) i Partija ujedinjene borbe za Afrikance u Angoli (PLUA) su se, 1. prosinca 1956. godine, ujedinile u Narodni pokret za oslobođenje Angole. Generalni sekretar MPLA postao je Viriato da Cruz, dotadašnji predsednik PCA. Kasnije su se MPLA-u priključili još neki manji oslobodilački pokreti.

Oružano krilo MPLA su bile Vojne snage za oslobođenje Angole (FAPLA). Borci FAPLA kasnije su postali redovna vojska Angole.

Godine 1960., MPLA i PAIGC, oslobodilački pokret Gvineje Bisao i Kapverdskih Otoka, udružili su snage u borbi protiv Portugalskog Imperija u Africi. Kasnije su im se pridružili mozambički FRELIMO i MLSTP iz São Toméa i Príncipea.

Nakon Revolucije karanfila u Lisabonu 1974. godine, na vlast u Portugalu došla je vojna vlada koja je pristala dati nezavisnost Angoli. Tri oslobodilačka pokreta (MPLA, FNLA i UNITA) su isprva bili u koaliciji, ali ona se ubrzo raspala.

Južnoafrička Republika, Sjedinjene Države i Zair financirali su FNLA i UNITA-u, a Kuba i Sovjetski Savez MPLA. Do studenog 1980., MPLA je skoro u potpunosti porazila snage UNITA-e.

Angola je proglasila nezavisnost 11. studenog 1975., a prvi predsjednik postao je vođa MPLA, Agostinho Neto. Nakon Netove smrti 1979., predsjednik Angole postao je José Eduardo dos Santos.

Godine 1977., MPLA je prihvatila marksizam-lenjinizam kao stranačku ideologiju. Nakon unutarstranačkih previranja, članovi MPLA priklonili su se socijalstičkom, a odbacili komunistički model. Uprkos tome, Angola je ostala saveznik Istočnog bloka. Kubanske trupe su i dalje bile pristune u zemlji, budući da je pokret UNITA još uvek djelovao protiv MPLA.

Građanski rat je trajao do 2002. godine, kada je vođa UNITA-e, Jonas Savimbi, ubijen.

Godine 1983., MPLA je svojem nazivu pridodao sufiks Partija rada.

Na izborima održanima 1992. godine, MPLA osvaja 53.74 % glasova i 129 od 220 mjesta u Narodnoj skupštini. Sljedeći izbori održani su 2008. godine, a na njima MPLA osvoja 81.64 % glasova i 191 od 220 mjesta. Na izborima 2012. godine su s 71.8% glasova osvojili 175 mandata.

Izbori	Glasova	%	Mandata	+/–	Pozicija	Vlada
1992.	2,124,126	53.7	129 / 220	-	1. mjesto	Većinska vlada
2008.	5,266,216	81.6	191 / 220	▲ 62	▬ 1. mjesto	Većinska vlada
2012.	4,135,503	71.8	175 / 220	16	▬ 1. mjesto	Većinska vlada
2017.	4,907,057	61.1	150 / 220	25	▬ 1. mjesto	Većinska vlada

Masovne organizacije, koje djeluju unutar MPLA, su: Organizacija žena Angole (por. Organização da Mulher Angolana), Nacionalna unija radnika Angole (por. União Nacional dos Trabalhadores Angolanos), Organizacija pionira Agostinha Neta (por. Organização dos Pioneiros de Agostinho Neto) i Omladina MPLA (por. Juventude do MPLA).

• (pt) MPLA official site
• MPLA campaign site Arhivirano 2012-08-31 na Wayback Machine-u