Lisica
| Lisica | |
|---|---|
| |
| Crvena lisica (Vulpes vulpes) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Canidae |
| Potporodica: | Caninae |
| Tribus: | Vulpini |
| Vrsta: | Lisice (Vulpes) Majkong (Cerdocyon) Falklandski vuk (Dusicyon) Južnoamerička lisica (Lycalopex) Dugouha lisica (Otocyon) Siva lisica (Urocyon) |
Lisica (Vulpini), jedno od dva glavna tribusa potporodice Caninae. Obuhvaća lisice u pravom smislu sa rodovima Vulpes i Urocyon. srednje veličine, koji imaju tijelo pokriveno te karakterističan gusti rep ili tzv. "četku". Najpoznatija vrsta lisice je crvena lisica, raširena na cijelom kontinentu Europe. Prisutna je i u popularnoj kulturi i u folkloru, osobito kod ljudi koji obožavaju lisice, bez obzira na državnost, kulturnu grupu i pleme. Neke su vrste lisica, kao što je falklandska otočna lisica, poznata i kao warrah, falklandski vuk, falklandski pas ili antarktički vuk, izumrle.
Slično kao i u tribusu Canini gdje se javljaju pravi psi, i kod Vulpina se naglašava naziv prave lisice, a razlog su pogrešni vernakularni narodni nazivi.
U modernom engleskom jeziku, engleski naziv fox dolazi od riječi fox u staroengleskom jeziku, što je izvedenica od staronjemačke riječi *fukh - odnosno u njemačkom jeziku Fuchs, od gotskog jezika fauho, u staronorveškom jeziku foa i u nizozemskom jeziku vos. U indoeuropskim prajezicima upotrebljavao se izraz *puke - "rep" (u Sanskrtu izraz puccha za "rep"). Psi (mužjaci lisica) dosegnu težinu od 5,9 kilograma, dok ženke (lije) teže malo manje od mužjaka lisica, 5,2 kilograma.
Na slobodi lisice dožive 2 do 3 godine, a u zatočeništvu od 8 do 10 godina, no ima i slučajeva u kojima su lisice u zatočeništvu živjele i preko 10 godina. One su izrazito nedruštvene (to jest, žive samotnjački) i vrijeme uglavnom provode uz svoju obitelj[1], za razliku od ostalih vrsta pasa kao što su sivi vuk, šakal i domaći pas. Lisice imaju dugo vitko tijelo te tipični gusti i meki rep. Ostale psihičke karakteristike odnose se na lisičino stanište za koje je prilagođeno i njezino tijelo. Za primjer, pustinjska lisica (te ostale lisice koje žive u pustinjama), zvana i fenek, ima duge uši (koje joj koriste da dobro može čuti kukce kojima se hrani, jer ima slabo razvijeno osjetilo vida), duge oko 12 cm te kratko tijelo pokriveno krznom koje ima boju vrlo sličnu pijesku u pustinji. Arktička lisica živi u polarnim područjima, pa zato ima kratke uši te nešto duže tijelo od feneka koje je pokriveno bijelim krznom. Crvene lisice imaju vitko i dugo tijelo pokriveno narančasto-smeđkastim krznom i gustim repom koji je na vrhu bijele boje. Unatoč mnogim mišljenjima ljudi, lisice obično nisu radne životinje koje imaju mehaničku snagu. Lisičina uobičajena prehrana sastoji se od manjih sisavaca (najčešće glodavaca kao što je vjeverica), ptica, zečeva, miševa itd, no ona često jede gotovo sve, kao što su otpaci, jer katkad dolazi u gradove[2] ili u sela zbog peradi, kao što to slično čini i vuk, a to uglavnom lisica čini zimi. Na dan pojede 1 kilogram hrane. Kad lovi kunića, lisica ima neobičan način lova jer ga zbuni "skakanjem", a kad lovi miša, rabi također neobičnu tehniku koja se naziva mišjim skokom.[1] Takvim tehnikama lova lisicu se često smatra "zaigranom". Lisica se dodatno hrani skakavcima, a od voća hrani se šumskim voćem (vidi dio Prehrana). Često uzrokuje bjesnoću. Lisica je divlja životinja i ne može biti kućni ljubimac, no jedna vrsta lisice, koja se zove srebrena lisica je odomaćena (pripitomljena) u Rusiji prije gotovo 45 godina. Ona nalikuje domaćem psu i mački po:
- kovrčastom repu
- većim ušima koje najviše nalikuju psećim
- boji krzna
Lisičin prirodni životni prostor čini 1200 hektara, a njezin životni teritorij uz ljude (uz naseljena mjesta) čini 100 hektara.[3] Lisica ima tijelo dugo oko 70 centimetara i rep dug otprilike 30 centimetara[4], a visoka je obično 40 do 50 centimetara.Lisicom se hrani medved, vuk i kenguri.
- Urocyon
- Vulpes
- arktička lisica, Vulpes lagopus
- crvena lisica, Vulpes vulpes
- prerijska lisica, Vulpes velox
- Vulpes macrotis; nazivana i mala lisica, ušata lisica.
- stepska lisica, Vulpes corsac
- kama Vulpes chama
- blijeda lisica, Vulpes pallida
- bengalska lisica, Vulpes bengalensis
- tibetska pješčana lisica, Vulpes ferrilata
- Blanfordova lisica, Vulpes cana
- Ruppelova lisica, Vulpes rueppelli
- pustinjska lisica, Vulpes zerda
- Otocyon
Lisičina prehrana sastoji se od glodavaca, kukaca, crva, voća, ribe, ptica, jaja i ostalih vrsta manjih životinja. Lisica je najaktivnija noću, pa tada lakše lovi i glodavce i ptice koji su, kao i lisica, isključivo aktivni noću. U određena doba godine lisica se hrani i biljnom hranom.
Lisica je česta šumska životinja i živi u gotovo cijelom svijetu, poglavito u Europi i Sjevernoj Americi pa je tamo najčešća, no česta životinja je i u Euroaziji, Sjevernoj Africi, Indiji (u Ladakhu, Himalaji i Džanmu, Kašmiru, Rajasthanu i Gujaratu), Kini, Japanu i u Australiji.
- ↑ 1,0 1,1 Emmanuelle Paroissien, Životinje, ISBN 953-171-500-9
- ↑ Jane Elliot i Colin King, Moja prva enciklopedija, ISBN 953-179-630-0
- ↑ http://www.webwos.com[mrtav link] Informacije o lisic
- ↑ Životinjsko carstvo, oko 2005., ISBN 3 850102 900152 Uneseni ISBN nije važeći.
- ↑ Sistematika[mrtav link]
