Lazar Mamula
| Lazar Mamula | |
|---|---|
 | |
| Biografski podatci | |
| Datum rođenja | 22. maja 1795. |
| Mjesto rođenja | Gomirje, Hrvatska |
| Datum smrti | 17. januara 1878. |
| Mjesto smrti | Beč, Austrija |
| Nacionalnost | Srbin |
| Puno ime | Lazarus Freiherr von Mamula |
| Titule | Barun |
| Vojna karijera | |
| Godine u službi | 1815. – 1865. |
| Čin | Feldzeugmeister 
|
| Vojska |  Vojska Austrijskog Carstva
|
| Rod vojske | Kopnena vojska |
Lazar Mamula (njem.: Lazarus Freiherr von Mamula) (Gomirje 22. maja 1795. - Beč, Austrija, 17. januara 1878.), austrijski barun, feldzeugmeister (artiljerijski general) Vojske Austrijskog Carstva i namjesnik za Dalmaciju.
Barun general topništva Lazar Mamula je rođen 22. maja 1795. u Gomirju, u blizini grada Vrbovsko, u srpskoj oficirskoj obitelji. U Beču je završio inžinjerijsku vojnu akademiju, te je 1815. godine kao kadet (Kadett-Feldwebel) stupio u "Carsko-kraljevski korpus" u Beču, a kasnije u Zadru i Karlovcu. Sudjelovao je u vojnim pohodima na Padovu, Mantovu i Siciliju. Postupno je napredovao u službi sve do 1831. godine, kada mu je dodijeljen čin kapetana (Hauptmann). Od 1831. do 1839. godine, Mamula se istaknuo u utvrđivanju Splita, Visa i Hvara, te izgradnjom pograničnih utvrda u Tirolu, oko Comorna i u okolici Innsbrucka. Mamuli je 1841. godine dodijeljen čin majora, a 1848. čin pukovnika (Oberst). Ban Josip Jelačić ga je imenovao rukovoditeljem "Glavnog vojnog stožera Austrijskog Carstva" u Hrvatskoj, te je među inim branio granicu od Mađara. Pod zapovjedništvom podmaršala Franca Dalena fon Orlaburga sudjelovao je u ratu protiv Mađara, a u prosincu 1848. objedinio je "Štajersko-hrvatski vojni korpus" sa kojim se borio na području između Drave i Dunava. Spriječio je prodor Mađara u Slavoniju i Srem tako što je 1849. napredovao do Osijeka i Petrovaradina, zatvorivši obje tvrđave, a k tomu je odbio napade na Sremsku Kamenicu i Sremske Karlovce. Zbog tih je zasluga 1849. dobio Viteški križ Reda Marije Terezije i Viteški križ Leopoldova reda, te naslov baruna. Ruski car Nikolaj I ga je odlikovao Ordenom svete Ane II. reda. Od austrijskog cara Franje Josifa dobio je 1850. godine čin general-majora, a 1853. čin podmaršala (Feldmarschalleutnant). Car ga je 1857. godine imenovao zapovjednikom Dalmacije, 1859. namjesnikom za Dalmaciju, a 1865. mu je dodijelio čin artiljerijskog generala (Feldzeugmeister).[1][2]
1858. godine, barun Mamula je osnovao fondaciju "Dalmatinski invalidi" sa početnim kapitalom od 20.000 fiorina.[2] 1867. godine barun Mamula je dao izgraditi pravoslavnu Crkvu Sv. Georgija u Ogulinu. Zvona crkvi darovao je sam car Franjo Josif I, dok je ikonostas crkvi poklonio barun Mamula.[3] Barun Mamula je umro u Beču 12. januara 1878. godine.[1][2] Njegov direktni potomak je Bogdan Mamula, general i narodni heroj.
čin Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1815. godine.
čin Hauptmann (kapetan) dodijeljen 1831. godine.
čin Major (major) dodijeljen 1841. godine.
čin Oberst (pukovnik) dodijeljen 1848. godine.
čin Generalmajor (general-major) dodijeljen 1850. godine.
čin Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1853. godine.
čin Feldzeugmeister (artiljerijski general) dodijeljen 1865. godine.
- Viteški križ Reda Marije Terezije (Ritter des Militär Maria Theresien Ordens)[1]
- Viteški križ Leopoldova reda (Ritterkreuz des Österreichisch-kaiserlicher Leopold-Orden)[1]
- Orden svete Ane II. reda (Orden Swjatoi Anny II. stepen)[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 HR-DAZG-846 Mamula Lazar. Državni arhiv u Zagrebu (29 oktobra 2008.). Preuzeto 11. decembra 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Pavao Jerolimov (26 maja 2009.). Lazar Mamula. Zadarski list. Preuzeto 11. decembra 2013.
- ↑ Pravoslavna Crkva Sv. Georgija. Grad Ogulin. Preuzeto 11. decembra 2013.
