Prijeđi na sadržaj

Janjevci

Izvor: Wikipedija
Etnički sastav Kosova 1981. prema popisu stanovništva Jugoslavije, sa srpskim enklavama prikazanima u 2011.

Janjevci su hrvatska etnička podgrupa koja je ime dobila po Janjevu, naselju u kosovskoj općini Lipljan. Potječu od trgovaca iz Dubrovnika koji su se u Janjevu naselili u 14. vijeku. Prvi put ih spominje papa Benedikt XI 1303. godine, kada je Janjevo navedeno kao sjedište katoličke župe Svetog Nikole. Zvono crkve Svetog Nikole iz 1368. drugo je najstarije zvono u Hrvata.

Zahvaljujući svojoj katoličkoj vjeri, Janjevci su, iako manjina na Kosovu, uspjeli očuvati svoj identitet sve do modernog doba kada i službeno postaju dio hrvatskog etničkog korpusa. Od 1970-ih se bilježi migracija Janjevaca na područje tadašnje SR Hrvatske, prije svega Zagreb gdje će se stvoriti velika koncentracija Janjevaca u Dubravi.

Egzodus Janjevaca s Kosova počinje s raspadom SFR Jugoslavije. Prvi veliki val se zbio 1992. godine kada su se Janjevci naselili na područje Voćina, koje je prije rata bilo naseljeno pretežno Srbima. Nakon operacije Oluja Janjevci su se masovno naselili u Kistanje u blizini Knina, i to pretežno u domove odbjeglih Srba. Povratak Srba je nešto kasnije stvorio napetosti između doseljenika i povratnika, ali su se one smanjile nakon što su Janjevci napustili srpske domove i naselili se u novosagrađenim kućama koje čine Novo naselje u okviru Kistanja.

Posljednji val iseljenja se zbio nakon Kosovskog rata kada je zabilježen i određen broj incidenata između Janjevaca i većinske albanske populacije. Nesigurnost, ali i siromaštvo su razlogom što se iseljavanje nastavilo. Tako je od otprilike 8.000 Janjevaca koji su na Kosovu živjeli 1991. godine danas tamo ostalo njih nekoliko stotina.

Od srednjeg vijeka Janjevci pohode Festu Svetog Vlaha i neizostavni su dio procesije u kojoj su u prepoznatljivim nošnjama.[1] U samom Janjevu ih je ostalo tek 200, ali ih je u Kistanju oko 1 300. Od 1 300 skoro 600 ih je mlađe od 16 godina! Došli su nakon Domovinskog rata 1997. godine. Janjevo i Letnica su bile i ostale oaze katoličanstva na tim prostorima, a međusobno su udaljeni 80 km. Iznad Letnice, domicilne župe posvećene čudotvornoj Velikoj Gospi, više je manjih hrvatskih "satelita": Šašare, Vrnez i Vrnaokolo te zaseoci Perutinović, Podrid i Zagrađe. Najviše ih je protjerano u veljači 1993. godine.

Od 4 850 predratnih žitelja Letnice ostalo je samo 38 staraca, svi stariji od 70 s prosječnih 75 godina. Godinama ih je sve manje. Danas ih je više u Slavoniji: 1 500 raseljeno je u općini Voćin, 1 800 u općini Đilovac, a 350 u Dumači kraj Petrinje. Ima ih i u Rijeci, Brskovljanima kraj Vrbovca, Dugom Selu i Dubravi, na Krku, u Dubrovniku. Trećina od 200 žitelja Letnice su mala i školska djeca

Poznati Janjevci

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. "Janjevci i Letničani pohodili prapostojbinu", Dubrovački vjesnik, 7. veljače 2015., br. 3340, stranice 18-19