Hipokaust
Hipokaust Hypocaustum | |
---|---|
Epoha | Antički Rim |
Hipokaust od latinskog hypocaustum, od grčke sintagme ὑπό (ispod) + ϰαυστός (zapaliti, zagrijati) je drevni rimski sistem centralnog grijanja sa podrumskom peći i dimnjacima (cijevima) za cirkulaciju topline.[1]
Hipokaust u rimskoj arhitekturi odnosno građevinarstvu je otvoreni prostor ispod poda koji se grijao toplim plinovima iz podrumske peći.[2] Taj tip grijanja razvili su Rimljani, koji su ga koristili ne samo u vrućim i toplim prostorijama svojih termi, već gotovo univerzalno i po privatnim kućama u sjevernim provincijama.[2]
I danas postoje brojni primjeri takvih hipokausta pronađeni po vilama i domovima u rimskim centrima u Njemačkoj i Engleskoj. Uobičajeni način bio je sprovesti vrući zrak iz hipokausta kroz jedan vertikalni dimnjak duž zida prostorije koju je trebalo grijati.[2] Tamo gdje je trebalo prostor više zagrijati, po nekoliko dimnjaka tj. cijevi vodilo bi od hipokausta duž bočnih zidova prostorije.[2]
Tipična konstrukcija podrumskog hipokausta sastojala se od sloja cigala tj. pločica koje su postavljene u nizu kao podloga za pod. To su bili kvadratni stupići dimenzija oko 20 cm razmaknuti oko 61 cm jedan od drugog, pa su ujedno bili nosači gornjih slojeva građevine.[2] Pod iznad toga bio je izrađen od betona (mort) ili velikih kvadratnih ploča, na koje se ljepio mramor ili mozaik.[2]
- ↑ „Hypocaust” (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 4. 5. 2018.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Hypocaust” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 4. 5. 2018.
- Hypocaust (en)