Herman Ehrlich
Herman Ehrlich | |
---|---|
Rođenje | Našice, Austrijsko Carstvo | 9. 8. 1836.
Smrt | 10. 10. 1895. (dob: 59) Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija |
Počivalište | Mirogoj, Zagreb |
Etnicitet | Židov |
Državljanstvo | Austro-Ugarska Monarhija |
Zanimanje | građevinar, industrijalac |
Suprug/a | Marija (Eisner) Ehrlich Rozalija (Singer) Ehrlich |
Djeca | Adolf Ehrlich Emil Ehrlich Ernest Ehrlich Đuro Ehrlich Hugo Ehrlich Izidor Ehrlich Koloman Ehrlich Mira Klobučar Pavao Ehrlich |
Rodbina | Marta Ehrlich (unuka) |
Herman Ehrlich (Našice, 9. 8. 1836 - Zagreb, 23. 10. 1895), poznati austrougarski tj. hrvatski industrijalac i građevinar, otac poznatog jugoslavenskog arhitekta Huga Ehrlicha i slikarice Mire Klobučar.
Inžinjer Herman Ehrlich je rođen 9. 8. 1836 u Našicama, u židovskoj obitelji.[1] Iz prvog braka sa Marijom (Eisner) Ehrlich imao je sedmero djece, šest sinova i jednu kćer: Adolf, Ernest, Đuro, Hugo, Izidor, Mira i Pavao.[2][3] Sa svojom drugom suprugom Rozalijom (Singer) Ehrlich ima je dvojicu sinova, Adolfa i Kolomana.[3][4] Od 1863 do 1874 godine, Ehrlich je uspješno vodio svoje poduzeće u rodnim Našicama. 1874 godine preselio se sa obitelji u Zagreb.[1][5] 1876 je dobio obrtovnicu za građevinsko poduzeće u cijeloj Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, a sjedište poduzeća je bilo u tzv. Kukovićevoj kući. 1877 godine u zakup je preuzeo manju pivovaru od Adolfa Bettlheima.[6] Ehrlich je gradio ceste po Slavoniji i Hrvatskoj, te mnoge vojne objekte, javne i privatne zgrade. Zbog solidnog poslovanja i kvalitetne izvedbe radova Ehrlichova je tvrtka bila tada jedna od poznatijih u Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.[1][5] Ehrlich je postao industrijalac 1883 kupivši nakon požar paropilanu od Charlesa Heavena iz Londona.[6] Za hrvatsko vodno gospodarstvo tvrtka "Ehrlich" izvela je, između inih, radove na regulaciji rijeke Vuke i veći dio kanalizacijske mreže u Osijeku.[1][5] Jedan od poznatijih Ehrlichovih pothvata je gradnja ljetnikovca-restauracije na Josipovcu 1890, i to što je pusta zemljišta pretvorio u vinograde, uredio šetalište između Tuškanca i Zelengaja i uredio put od Kraljičina zdenca na Medvednici do Šestina. Ehrlich je o svoj trošak izgradio cestu od Kulmerova kamenoloma do Kraljičina zdenca koja je kasnije prozvana "Ehrlichovim putom". 1890, prema projektu arhitekta-graditelja Mije Gehera, Ehrlich je dao za svoju porodicu izgraditi rezidenciju "Vilu Ehrlich" s restaurantom i kavanom. Također je o svom trošku s "Gospodarske izložbe" 1891 da dopremiti paviljon na Tuškanac, a prenio je kutjevački i bosanski paviljon. Njegovi sinovi su se također uspješno uključivali u očev posao, a Hugo je stekao i međunarodnu reputaciju, poglavito zbog dovršenja Loosova projekta vile Karma u Clarensu kraj Montreuxa na Ženevskom jezeru.[6] Herman Ehrlich je umro u Zagrebu 23. 10. 1895 godine. Sahranjen je na židovskom dijelu groblja Mirogoj.[7]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Snješka Knežević, 2011, str. 59
- ↑ Marija Ehrlich (Eisner) (1855 - 1926). Geni (15. 6. 2013). Preuzeto 28. 2. 2014
- ↑ 3,0 3,1 Herman Ehrlich (1836 - 1895). Geni (15. 6. 2013). Preuzeto 28. 2. 2014
- ↑ Rozalija Ehrlich (Singer). Geni (15. 6. 2013). Preuzeto 28. 2. 2014
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Zlata Živaković-Kerže (24. 10. 2011). Osječki spomendan 23. listopada. Grad Osijek. Preuzeto 28. 2. 2014
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Iskra Iveljić, 2007, str. 138, 143, 159, 353, 377
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Herman Ehrlich, Mirogoj Ž-924-ARKVEL-10
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
- Iveljić, Iskra (2007). Očevi i sinovi (Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19 . stoljeća), Zagreb: Leykam international. ISBN 978-953-7534-08-0